Danas - Tjednik koji je postavio nove kriterije

27.03.2002.

Uoèi Nove godine 1982, na desetom katu Vjesnikova nebodera, u toj najzapadnijoj kuli tadašnjega hrvatskoga bermudskog trokuta – ostale dvije bile su "kockica" i Televizija Zagreb – dr. Vladimir Bakariæ onodobna alfa i omega hrvatske politike na samu pomisao da se u Hrvatskoj, nakon što je ugašen VUS, izdaje politièki tjednik, sumnjièavo je kimao glavom. Tvrdio je da Hrvatska nema kadrova, a nakon što se nekoliko mladaca suprotstavilo neprikosnovenom Budi, preko usta je izvaljao sarkastièni komentar: "Neka vam je sa sreæom!" Nema nedodirljivih I tako je 23. veljaèe 1982. godine izašao prvi broj informativno-politièkog tjednika "Danas", kojeg je kao glavni urednik potpisivao Joža Vlahoviæ. "Danasova" vrlo mlada ekipa, u kojoj su oni iskusni tek navršili tridesetu, a prosjek kvarili starci što su prešli pedesetu, dokazala je da nepogrešivi Bakariæ nije imao pravo. Tjednik je veæ istog ljeta dostigao nakladu od oko 150.000 primjeraka. Ali ono što je bilo dobro "Bovi", nije se svidjelo "Jovi". Inzistirajuæi na otklonu prema vlasti, kritièkoj distanci prema svima, pa i nedodirljivim ljudima i neupitnim dogmama, njegujuæi prije svega profesionalizam, pri èemu su svete samo èinjenice, ekipa Jože Vlahoviæa oduševljavala je èitatelje, a sablažnjavala èinovnike iz "kockice". Nije bilo sazrelo vrijeme da se napiše kako je "dosad Savez komunista mijenjao društvo, a sada bi društvo trebalo mijenjati njega" Ta heretièka misao, ali i niz drugih napisa o konkretnim sluèajevima politièke rigidnosti i privilegijama vladajuæe elite - pri èemu su najveæu buru izazvali napisi o tadašnjem direktoru "Gavriloviæa" Borislavu Mikeliæu i vladaru "Jugoturbine Milanu Paviæu (kljuèni igraèi Milutina Baltiæa) – doveli su do pravog progona. Mjesecima je redakciju opsjedala partijska komisija i Joža Vlahoviæ je napokon popustio i u ljetu 1983. godine podnio ostavku, a zajedno s njim iz redakcije je otišao i veæi broj tadašnje urednièke postave. Za glavnokomandujuæeg doveden je iz Beograda Živko Miliæ, koji je najednom umjesto ekavice poèeo govoriti smiješnu ijekavicu, pa je samo izgovarao: mijeso. Zamjenik mu je bio Ninoslav Paviæ, šef deska Denis Kuljiš, a unutrašnjopolitièku rubriku vodio je bivši jugoslavenski konzul u New Yorku zadužen za iseljeništvo (!?) Nino Kopaè. Miliæ je u rekordnom roku respektabilne novine, kojima se vjerovalo, pretvorio u mlaku vodicu za škropljenje partijskih veleumnih istina. Naklada nije bila važna, važno je bilo biti "na kursu", a kurs je bio strmoglavi pad naklade. Ali nakon dvije godine u "Danas" se poèela vraæati poèetna ekipa i list se ponovno konsolidirao profesionalno i tiražno. Krik u doba hrvatske šutnje U tim profesionalno blistavim godinama tjednik je najprije vodio Mirko Galiæ, koji ga je i grafièki osuvremenio te kadrovski ojaèao. U njegovo vrijeme, od 1986. do 1988, "Danas" vraæa povjerenje èitatelja i ponovno bilježi 100.000 tiskanih primjeraka, što nastavlja Vesna Blüml-Mihaljeviæ kao v.d. urednice, a Dražen Vukov-Coliæ u najzvjezdanijim trenucima ustaljuje se na 180.000. "Danas" je u vrijeme hrvatske šutnje krièao, pa iako je kao i u vrijeme Jože Vlahoviæa bio pijevac koji je prvi kukurikao, naèelno nije imao problema s onima koji stoje. Tjednik je imao više od 300 stalnih suradnika, a u njemu su (jer su samo u njemu i mogli biti) objavljivani tekstovi koji su u ta stojeæo-stojèeviæka vremena znaèili politièku herezu, a iz današnje perspektive pokazuju se kao važne stepenice u hodu prema stvaranju demokratskoga, pluralistièkog i tržišnog društva. Primjerice, u programskih "Deset toèaka" sad pokojnog ekonomista Marijana Korošiæa i publicista Slavka Goldsteina zahtijevalo se uvoðenje tržišne privrede i slobodnog poduzetništva, ali i višestranaèja. "Danas" je neumoljivo secirao tadašnju duboku politièku i ustavnu krizu SFRJ i otvarao raspravu o (kon)federalizmu, suverenitetu republika i oblicima politièkog pluralizma. Prvi je upozorio da se na Kosovu nije zbila kontrarevolucija uvezena iz Albanije, veæ da je rodno mjesto kosovske krize u sustavu samom i domaæe je radinosti te da je dotadašnji federalizam poèeo pucati na najslabijoj kariki. Bio je u stalnom sukobu sa srpskim rukovodstvom, još od Draže Markoviæa i Ivana Stamboliæa, da bi u Miloševiæu prepoznao "našeg Ceausescua", a u antibirokratskoj revoluciji, posebno nakon jogurt-revolucije u Novom Sadu, i "naš Libanon", to jest poèetak kraja Jugoslavije i krvavi rat. Moglo bi se reæi da je "Danas", osim rupe u vrijeme Miliæa, bio u stalnom konfliktu s vlasti, jer hrvatska politika ni nakon èetnièkog divljanja na Petrovoj gori nije prepoznala Voždov plan. Mitingaši su u to vrijeme po Srbiji nosili parole "Danas deli narode" i spaljivali "ustaške novine", a hrvatska stajaèica poruèivala je da "Danas" pretjeruje. Iako je prve demokratske izbore doèekao kao prvoborac demokracije i list u kojem su mogli gostovati i mnogi do tada nepoæudni hrvatski nacionalisti – "Danas" je pao kao jedna od prvih žrtava nove vlasti. Nepristajanje da se upregne u jaram nacionalistièke euforije i èvrsto se držeæi svojih visokih profesionalnih kriterija, a sustavno zbog toga stigmatiziran kao jugonostalgièarski, komunjarski, izdajnièki i JNA-ovski, platio je to ukidanjem. I sada postoji veæinsko mišljenje kako je "Danas" ukinut zbog ekonomsko-tiražnih razloga, no iako je toèno da mu je dio èitatelja okrenuo leða, jer ga tadašnja ova javnost nije prihvaæala u uvjetima rata i sustavnog podgrijavanja nacionalistièke euforije, to je tek dio istine. Kad Danasovci nisu pristali profesionalizam zamijeniti nacionalizmom, to jest ostali su ustrajni na pozicijama neutralnosti i objektivnosti, Tuðman i HDZ odluèili su ga likvidirati. Najprije su ga izbacili iz Vjesnikove tiskare, pa se tiskao u ljubljanskom "Delu". Naklada je nekom èudnom alkemijom ljudi zaduženih za prodaju i distribuciju znala padati i po 10.000 po broju, da bi na kraju list, koji je potpisivao zadnji glavni urednik Mladen Maloèa, bio ukinut na oko 30.000 naklade. Posljednji broj 537 nosio je datum 2. lipnja 1992. godine. Svi dotadašnji zaposlenici dobili su otkaze, ali nisu odustali i uz kapital poduzetnika Emila Tedeschija osnovali "Novi Danas", koji je nakon osam brojeva morao prestati izlaziti jer mu je tadašnja Vjesnikova prodaja, koja je kontrolirala 80 posto tržišta, uskratila pojavljivanje na kioscima, iako je prvi broj prodan u 44.000 primjeraka. I tako je "Danas" postao dio povijesti, ono što su potpisivali HDZ-ovi društveno-politièki radnici Zvonimir Lisinski i Hloverka Novak-Srziæ bila je sramna farsa, koja je ukaljala ime tjednika koji je u meðunarodnoj javnosti ocijenjen kao èasopis kojem se najviše može vjerovati i bio je najcitiraniji hrvatski list u inozemstvu. Mnogi se pitaju èiji je bio "Danas"? Je li bio Vlahoviæev, Galiæev, Maloèin, Coliæev? Tko je najzaslužniji što ga Hrvatski leksikon definira kao tjednik koji je "aktualnim i polemièkim tekstovima najuglednijih novinara obilježio hrvatsko novinarstvo osamdesetih i poèetkom devedesetih? Takva licitiranja su smiješna, jer iako ne treba umanjivati ulogu pojedinaca, pri èemu je bila presudna ona Jože Vlahoviæa, bio je to kolektivni èin, sretno okupljanje skupine ljudi, ponajprije individualaca i jakih osobnosti, koji su svoju kreativnost i profesionalizam ugradili u projekt koji je hrvatskom novinarstvu nametnuo nove kriterije. Nažalost, po skromnom mišljenju autora ovog teksta nikad dosegnute. Prvi slogan èasnog mrtvaca "Danas se ne može izbjeæi" je ostvaren. Veliko je pitanje što æe biti s onim posljednjim: "Danas ide dalje". Gojko MARINKOVIÆ

Povratak