Danas - Hrvatski mediji pred izazovom globalizacije

27.03.2002.

Jasmina Popoviæ Prije mjesec , kada se kroz hrvatske medije pronio glas da austrijska Styria, 98-postotni vlasnik najtiražnijeg hrvatskog dnevnika, Veèernjeg lista, pokazuje interes za slovensko Delo, nazvao me kolega iz Dela i upitao kakvi su vlasnici Austrijanci. U Sloveniji mediji nemaju iskustva sa stranim vlasnicima i novinari ih se pribojavaju svjesni da æe kad-tad neka od multiancionalnih kompanija, najvjerojatnije austrijska ili njemaèka, doæi i do njih. Odgovorila sam da u Hrvatskoj još nemamo velikih problema sa stranim vlasnicima, jer još nismo uspjeli doæi do njihovih loših strana, a više problema ionako imamo s domaæim vlasnicima medija. Oni su naime ti koji medijske djelatnike tjeraju da èiste prostorije, plaæaju ih bonovima ili suhomesnatim proizvodima, ne registriraju višegodišnji redoviti honorarni rad, otpuštaju ljude sa znanjem i iskustvom i nadomještaju ih instant-proizvodima koji znaju držati mikrofon ili diktafon. No mladog slovenskog kolegu nije zanimalo kakvi su stranci poslodavci, on je uvjeren da je zakonodavstvo u Sloveniji dovoljno jako da ih zaštiti od samovolje, veæ miješaju li se u ureðivaèku politiku. -Prema informacijama koje imamo, ne miješaju se, osobito ne na naèin na koji to èine domaæi vlasnici - rekla sam i kolegi je bilo lakše. Ovaj mali uvod treba poslužiti samo kao ilustracija razlike izmeðu novinara na prostoru bivše Jugoslavije i ostatka svijeta. Kod nas otpor stranom kapitalu znaèi, meðu ostalim, pokušaj èuvanja medijskih sloboda i strancima se primarno pokazuje strah da æe nam to netko oduzeti i staviti nas pod novu kontrolu. U ostataku svijeta, veæ dobrano pokorenom multinacionalnim medijskim korporacijama, novinarska 'branša' prije svega smatra da se treba zaštititi odgovarajuæom legislativom koja proizlazi iz oèuvanja radnih i socijalnih prava jer to znaèi oèuvanje i profesionalnih prava. Globalizacija, a pod time se podrazumijeva i bezgranièno širenje kapitala, donosi novinarima velike probleme za èija se rješenja uglavnom ne osjeæaju dovoljno spremnima. Koliko su toga svjesni potvrðuje i tema 'Mediji i globalizacija' na svjetskom novinarskom kongresu u Seulu u lipnju prošle godine, o tome se raspravljalo na sastanku IK MFN-a u Stockholmu u studenom prošle godine, a poèetkom svibnja se na tu temu održava posebna konfrencija u sjedištu MFN-a u Bruxellessu. Novinari naime nisu zadovoljni svojim odnosom prema globalizaciji, smatraju da previše toga prolazi mimo njih i da, budu li èekali još malo novinara i novinarstva više neæe biti, iako æe mediji biti jaèi nego ikada. Ono s èim se teško mire i oni koji su puno dulje uživali u medijskim slobodama nego zemlje u tranziciji, je spoznaja da mediji sve više postaju roba kao i svaka druga, podložni su zakonima profita, a to znaèi da ukoliko nisu uspješni mogu biti prodani, preprodani, ugašeni, promijenjeni. Mogu biti komercijalizirani, estradizirani, 'požuæivani' ili 'pocrnjivani' ili pak služiti samo inetresima one grupe koja ih financira. Unutar njih novinari mogu odabrati ovisnost i sigurnost ili ovisnost i nesigurnost. Birajuæi opstanak u tom poslu, oni biraju i financijera, a on može imati svoje inetrese: od Sorosa do Berlusconija samo je razlika u interesu, a medijski djelatnici u njihovim medijima u službi su tih interesa. Publika, odnosno konzumenti medijskih proizvoda, takoðer su podložni odreðenim trendovima i nije teško uoèiti kako pad kvalitete ustvari ne nailazi na adekvatan protest kod publike. Publika ne bojkotira loše meidjske proizvode, ne ustežese od kojekavih bastarda medijskih formi. Onih koji oèekuju višu razinu, kvalitetnu informaciju i dobru analizu manje je nego onih koji pristaju na površno konzumiranje vijesti, uoblièenih tako da budu što probavljivije (primjer Berlusconi-Carlos Menem, Mexico, Venezuela, a i ostalatak Latinske Ameike, zemlje u tranziciji - estradizacija medija, ustuknuæe pred reklamama i oglasima, tekstovi postaju 'ukrasi' oglasima, pazi se da se ne povrijede oglašivaèi, odstrel politièara je poželjan, ali daleko se manje tolerira sukob s jakim kompanijama koje oglašavaju, televizije su sve manje javne a sve višðe komercijalne, a one koje žele ostati javne dolaze pod subvenciju države ili politièkih stranaka) . Globalizacija je i u Hrvatskoj neminovna, a ukoliko pogledamo ostatak jugoistoène Europe jasno je da su strane multianacionalne kompanije veæ duboko u tom prostoru i da æe u dogledno vrijeme sve niše biti popunjene. Za sada kao deklarirane strance u Hrvatskoj imamo jednu amerièku fondaciju koji je financijska potpora Novom listu, austrijsku Styiriu u Veèernjem listu i njemaèki WAZ u EPH. Kupovanje naših medija za strane vlasnike, prema našim spoznajama, predstavlja samo jednu od investicija na širem prostoru. Ulaskom u Hrvatsku stranci su ušli u tek djelomièno zakonski ureðene prostor pa se tako i ponašaju. U Bugarskoj, Albaniji, Turskoj ili Srbiji i Crnoj Gori ušle su u još neureðenije sredine i ponašaju u skladu s tamošnjima pravilima ne nudeæi ništa više od onoga što moraju i ne tražeæi da se odnosi srede jer im takvo stanje odgovara. Mistifikacije mogu biti zgodne, a ponekad je dobro život ukrasiti i s malo iluzija no u cijeloj prièi hrvatski, kao i ostali novinari širom svijeta, mogu biti samo jeftinija ili skuplja roba, a kakva æe biti ovisi dobrim dijelom o njima, odnosno o njihovom razumijevanju èinjenice da se slobode štite i preko obveza i prava koje se nameæu stranom (i domaæem) kapitalu kada ulazi na ovaj prostor. U razvijenim zemljama kompanije moraju svoje poslovanje ugraditi u zadane okvire, ali van tog prostora oèekuju da se što dulje ponašaju izvan okvira i zato najèešæe i idu tamo gdje ih nema. Plaæa novinara u Latinskoj Americi je izmeðu 20 i 200 dolara èak i kada rade za jake svjetske medijske kuæe. Nikome ne pada napamet da ih plati više samo zatpo jer to može. U tranzicijskim zemljama novinari su, s izuzetkom jedne ili dvije, takoðer plaæeni puno manje nego njihovi kolege u zapadnim medijima, a sve èešæe shvaæaju da poslodavci namjerno otežu sa regulacijom njihovih prava kako bi još jedno vrijeme imali što jeftiniju radnu snagu. No stvari se mijenjaju. Po prvi puta smo prošle godine doživjeli da i kolege iz Njemaèke i Švicarske pokazuju zabrinutost zbog ekspanzije njihovih poslodavaca na istok Europe. Jeftina radna snaga u tom dijelu svijeta znaèi moguænost zatvaranja nekih od medijskih kuæa u 'skupim' zemljama, a moderna tehnologija omoguæava da se bez puno problema sjedišta velikih kompanija vode iz jeftinijih europskih centara. Problemi razvijenih i nerazvijenih su, kada je o medijima rijeè, sve slièniji: samovolja vlasnika, pribjegavanje honoranom radu koji novinare pretvara u još veæe ovisnike o volji poslodavaca, opasnost od svoðenja novinara na prepisivaèe i kompilatore (press workers), korištenje neprofesionalne radne snage za popunjavanje prostora meðu oglasima, izbjegavanje novinara specijalista, osobito ukoliko nisu u funkciji ideja koje odreðeni medij promovira, površnost i pretvaranje infofmacije u zabavu. Poslodavci znaju da su novinari najobiènija radna snaga, vješti su u dogovaranju sa zakonodavcima (uostalom u mnogim zemljama oni su ti koji odreðuju kakva æe politièka vlast biti dobrodošla u kojoj zemlji) i nezasitni u prostornom širenju. Mediji u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, još moraju tražiti odgovor na izazove globalizacije. MFN kroz radne grupe o tiskanim i elektronskim meidjima pokušava naæi zajednièki nazivnik za sve novinare i dati im savjet. On se odnosi prije svega na zaštitu prava koja proizlaze iz rada: kolektivni ugovori, stalni radni odnos ili dobro regulirana honorarna suradnja, odgovarajuæi zakoni o informiranju i slobodi medija. Novinari širom svijeta znaju da se slobode moraju štititi, ali su sve svjesniji da ponekad mogu biti naizgled neupitne, a da ih ipak nema. Novinar ovisi o svom poslodavcu, a slabiji novinar (egzistencijalno ili profesionalno nesiguran) ovisi više pa ih poslodavci u nesreðenim zemljama više i vole (generacijski sukobi, huškanje na meðusobna razraèuvanja, bavljenje jednog medija drugim medijem zbog navodnih interesa javnosti). Politièke elite u tim su zemljama mlade, tašte i ovisne o medijskoj slici o sebi i èesto su spremne na kompromise s vlasnicima medija (èak i kada se radi o èistim poslovnim potezima popute recimo porezne politike, inspekcijskih previda i sl.) što vlasnici obilato koriste uzvraæajuæi nuðenjem medijskog prostora za odreðenu politièku koncepciju pa se može reæi da nisu poslodavci samo novinarima veæ i politièarima. Ako su tako radili domaæi vlasnici u tranzicijskim zemljama nema razloga misliti da strance treba amnestirati tim prije što se osim politièkih granica u Europi gube i medijske granice, a mediji postaju sve slièniji jedni drugima. Stoga za hrvatske novinare, kao i za sve ostale, može vrijediti samo jedno pravilo: èiniti više za uzajamnu solidarnost, pojaviti se kao profesija a ne kao slijepi sljedbenici poslodavèeve koncepcije (ureðivaèke i poslovne), tražiti da se zakonski urede prava (nacionalni i pojedinaèni kolektivni ugovori, ali i ostali zakoni koji reguliraju odnose u medijima i meðu njima). Jedino tako æe novinari možda moæi na vrijeme reagirati na moguæe devijacije u globalizaciji i izbjeæi da budu samo kratkoroèna potrošna roba koju je u svakom trenutku moguæe zamijeniti novijom i jeftinijom.

Povratak