Obrazloženje nagrada HND

29.05.2003.

Dobitnici priznanja Milan Grloviæ

Središnji odbor na sjednici održanoj 14. svibnja 2003. godine donio je odluku da se Priznanje HND Milan Grloviæ za izniman doprinos u radu Hrvatskog novinarskog društva dodijeli

Glavni urednik Varaždinskih vijesti mr. Ernest Fišer (roðen u Zagrebu 1943.) djeluje u hrvatskom novinarstvu veæ gotovo èetiri desetljeæa, osobno pridonoseæi ne samo njegovoj kvaliteti i dignitetu novinarske profesije, veæ i unapreðenju ustroja novinarske organizacije. Profesionalno se bavi novinarstvom od 1966. godine, zaposlivši se u èakoveèkom tjedniku Meðumurje gdje radi do 1971. godine. Zbog aktivnog sudjelovanja u Hrvatskom proljeæu ’71. veæ poèetkom 1972. bio je iskljuèen iz tadašnjeg Društva novinara Hrvatske (na godinu dana), a nakon njegova argumentiranog osporavanja te politièke mjere, izreèena mu je mjera doživotnog iskljuèenja.

Meðutim, dva desetljeæa kasnije, 1992. godine, upravo na prijedlog kolege Fišera, Skupština je HND-a (tada održana na Brijunima) sve kolege iskljuèene iz Društva zbog politièkih razloga vratila u redovno èlanstvo, priznajuæi im ujedno i neprekinuti staž u ovoj novinarskoj organizaciji.

Uz profesionalno bavljenje novinarstvom, u kojem se posebice zalaže za etiku javne rijeèi, Fišer od 1991. vrlo aktivno djeluje u novinarskoj organizaciji - od temeljnoga Ogranka HND-a Varaždinskih vijesti do Središnjeg odbora i Skupštine HND-a.

Fišer je predsjednik Županijskog vijeæa HND-a u Varaždinskoj županiji od njegova osnutka, a zahvaljujuæi njegovu obrazloženom stavu, na pretprošloj je Skupštini HND-a (u Opatiji) bio odbaèen prijedlog za ukidanje županijskih vijeæa HND-a. Napokon, Ernest Fišer je jedan od pokretaèa i organizatora osnivanja Zbora novinara kulturnih redakcija u okviru HND-a, pa stoga držimo da na osnovi svoga ukupnoga dosadašnjega angažmana u profiliranju Hrvatskoga novinarskog društva u modernu profesionalnu novinarsku udrugu ispunjava i uvjete za dobivanje Priznanja Milan Grloviæ.

Kiseljak, Franjo , novinar / 1940/ .Osnovnu školu završio je u Krapini 1953. godine, Grafièku školu u Zagrebu 1957, a jednogodišnju školu Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu 1963./1964. godine.

Od 1963. honorarni je dopisnik Veèernjeg lista iz Krapine u kojoj ureðuje lokalne novine 15 dana. Na stalni rad u redakciju Veèernji list dolazi 1. srpnja 1965. Odmah je rasporeðen za saborskog izvjestitelja i to ostaje 10 godina.

Na izborima 1982. izabran je za zastupnika u Vijeæu udruženog rada Sabora SRH. Godine 1986. ponovo je zastupnik VUR-a i profesionalno radi u Saboru SRH. Predsjednik je saborskog Odbora za meðusobne odnose radnika u udruženom radu od 1986.do 1990. godine, istodobno i èlan Ustavne komisije, Odbora za informiranje, te Odbora za obnovu Dubrovnika. U mandatu 1986.do 1988. godine bio potpredsjednik Vijeæa Udruženog rada Sabora SRH.

Više od dva desetljeæa stalni je analitièar i komentator uglednog tjednika Privredni vjesnik iz Zagreba.

Sudjelovao je u razvijanju sustava usavršavanja novinara koji je konkretiziran uvoðenjem èetverogodišnjeg studija novinarstva na Fakultetu politièkih znanosti. Na ranijem dvogodišnjem studiju, kao novinar praktièar, predavao o oblicima novinarskog izražavanja.

Umirovljeni novinar i diplomirani pravnik Geza Stantiæ (roðen 1941.u Orahovici) novinarsku karijeru zapoèeo je 1959-60. kao suradnik i suurednik tjedne Omladinske stranice u Glasu Slavonije, nastavio 1962.-63. kao stalni èlan redakcije Poleta, a 1969. je poèetak profesionalne novinarske karijere kad postaje suradnik u Informativno-dokumentarno-programu Televizije Zagreb.

Od 1971. pa sve do odlaska u invalidsku mirovinu 1994. bio je urednik televizijskog Dnevnika, zamjenik urednika Unutrašnjopolitièke redakcije i saborski izvjestitelj, urednik Programa za inozemstvo TV Zagreb, odgovorni urednik dokumentarno-politièkog programa, a iskazao se kao autor brojnih emisija u Dokumentarno-feljtonskom programu TV Zagreb.

Od 1995. objavio je u Novinaru više zapaženih tekstova bolje reæi eseja u kojima je prikazao osnovne profesionalne i etièke norme, koje se prakticiraju u medijskoj praksi demokratskih zemalja, preveo i prikazao u glasilu HND kodeks Njemaèkog vijeæa za novinstvo, te pisao rasprave o problemima društvenog položaja radio-televizije u Hrvatskoj, njenoj transformaciji u javnu televiziju, a napose o slobodi medija i ugledu novinarske profesije.

Svojim analitièkim tekstovima u Novinaru i drugim listovima u zemlji, dao je veliki doprinos ugledu cehovske organizacije, a bitku za slobodu medija nastavlja od proljeæa 2002. u novoosnovanom Vijeæu za medije HHO, gdje je izabran za glasnogovornika tog tijela.

Ocjenjivaèki odbor za novinarske nagrade za 2002. godinu u tri radne skupine: tisak, radio i televiziju

za vijest o financijskom skandalu u Rijeèkoj banci,

Novi list, 14. do 24. ožujka 2002. godine

Obrazloženje nagrade:

Aneli Dragojeviæ je objavom informacije o otkazu glavnom dileru Rijeèke banke Eduardu Nodilu uvela hrvatsku javnost u financijsku aferu godine koja je imala meðunarodne implikacije i upozorila na ranjivost bankarskog i financijskog sustava Hrvatske. Njeno izvještavanje o tom skandalu ponovno je otkrilo svu malverzacijsku isprepletenost menadžerskog i politièkog èimbenika za koje se je u euforiji promjene vlasti mislilo da je napokon išèezlo. Svojom kanonadom sve iscrpnijih vijesti o onome što se dogaða iza menadžerske scene stavila se potpuno u službu graðana i pritom afirmirala katarziènu ulogu medija.

za seriju reportaža iz tranzicijskih zemalja Europe pod nazivom Probuðene demokracije, Novi list, od 22. do 29. svibnja 2002. godine.

Obrazloženje nagrade:

Serijalom reportaži iz europskih tranzicijskih zemalja pod zajednièkim nazivom Probuðene demokracije Boris Paveliæ sintetizirao je sve svoje žanrovske vrline: izravno dolaženje do èinjenica, sustavno praæenje dogaðaja, kontaktiranje protagonista o temi koju obraðuje te trenutno, ali atraktivno komentiranje aktualnih zbivanja. On je u pravilu toliko uronjen u situaciju da redovito izbjegava samopromociju koja je postala imanentni dio svakog medijskog ekskluzivizma. Ta sposobnost da u pravo vrijeme bude na pravom mjestu i da iz svoje glave tumaèi ono što vidi svrstava ga u red najboljih hrvatskih izvjestitelja mlaðe generacije.

Slavica Lukiæ je u interviewu Svjedok gospiækog pakla s jednim od kljuènih, kasnije i zaštiæenih svjedoka zloèina nad srpskim i hrvatskim stanovništvom 1991. godine, Zdenkom Ropcem postigla ono što je jedino uspjelo Haaškom tribunalu. Talentom za takve sudbinske razgovore, kojeg veæ godinama potvrðuje, Lukiæeva se hrabro upustila u èinjenièno demontiranje dogme o nemoguænosti da se i s hrvatske strane èine zloèini, suprotstavljajuæi se diktaturi nametanog javnog mnijenja kojemu dokazi predstavljaju izdaju državnog razloga. U kojoj mjeri je takvo pisanje riskantno svjedoèi i podatak da ni sam Ropac zbog nezajamèene sigurnosti nije svoj iskaz htio ponoviti pred Ikom Šariæ na suðenju Gospiækoj skupini.

Obrazloženje nagrade:

Inoslav Bešker je kolumnom pod nazivom Rimovanje po tko zna koji put dokazao da je novinar koji to je, a to je, jer nepotkupljivo drži do sklada izmeðu sadržaja i stila kojem piše. To su uglavnom utemeljeni pogledi na stvarnost u svim njenim dimenzijama èije si praæenje osigurava svojom polihistoriènom naobraženošæu i etièkim refleksom. Takvi preduvjeti daju vjerodostojnost njegovom vrijednosnom pisanju koje zbog ustrajnosti na humanistièkim zasadama postaje dodana vrijednost. Bešker je uspješan primjer novinarstva u globalizmu koje ne pravi razliku izmeðu nacionalnih i internacionalnih tema jer je svuda doma.

za istraživanja o negativnostima u gospodarskom životu,

Ivica je Grèar veæ desetljeæima diskretni pisac indiskretnih otkriæa iz hrvatske gospodarske i pravne prakse, a protekle godine istakao se tvrdo kuhanom istraživaèkom prozom u Poslovnom tjedniku. Minucioznost i matematièka preciznost njegovih oèevida u mikroekonomske malverzacijske jednadžbe, uèinilo je da u svojim analizama veæina raèunovoða raèuna s njegovim mišljenjem. Grèar je pripadnik stare novinarske škole "umijeæa moguæeg" kojoj nije cilj obraèunavanje s gospodarskim grješnicima nego iscjeljivanje gospodarskog grijeha. Pisao je o vrlo delikatnim temama na takav naèin da je objavio sve anomalije, a da pri tome nije pozivan na sud.

Obrazloženje nagrade:

Jedna od tajni bum popularnosti Jutarnjeg lista zasigurno su i njegovi prilozi i rubrike poput Novca kojima se na èitaocima blizak naèin nastoje protumaèiti daleka rješenja makroekonomskih, financijskih i gospodarskih zavrzlama Hrvatske. Takvu intenciju dnevnog informiranja o najvažnijim dogaðajima iz privrednog života podupire i sjajno grafièko predstavljanje nalaza njegovih suradnika. Ali da bi se takva privlaènost i zadržala potrebno je bdjeti nad aktualnošæu i biti uvijek korak ispred konkurencije. Da je Novac èesto bio u pravu svjedoèi i broj njegovih citata koje su u gotovini preuzimali drugi mediji. Za taj je uzlet na nagradnu odgovornost pozvana Branka Stipiæ.

Obrazloženje nagrade:

I Zlatko Šimiæ je kriv što je svojim montažama atrakcija uèinio Magazin neodoljivo pristupaènim dijelom Jutarnjeg lista. Za razliku od podlistaka koji znaju patiti od deficita Magazin plijeni suficitom materijala koji po obièaju izazivaju kvalitetom svoje provokativnosti. U njemu je sretno pogoðen omjer akuratnosti i zanimljivosti što su vrlo širokogrudno prihvatili èitatelji svih generacija. U velikoj konkurenciji za ovu nagradu Magazin je imao onu specifiènu težinu koja ga je i dovela u krug favorita.

Buffonovu tezu da je stil èovjek Ðermano Senjanoviæ-Æiæo potvrðuje veæ godinama svojom osobnošæu kao stilistikom koja je kulturu novinarskog pisanja unaprijedila do te mjere da se veæ može govoriti o æiæoizmu kao što se svojevremeno govorilo o tenžerizmu. Rijeè je o kuænom piscu koji o èemu god piše to èini s nekopirljivim autorskim peèatom što pruža moguænost užitka nepredvidiva èitanja i obeæava raritetno olakšanje. Da bi se baratalo novinarskim perom poput Æiæe potrebno je živjeti izmeðu realizma i nadrealizma uz razliku da samo on zna kako ih primiriti.

Fotoreporter Danijel Kasap snimio je 21. studenog 2002. godine sraz radnika sisaèke Željezare i policije koji je odražavao svu tjeskobnost tog tragiènog susreta bliske socijalne vrste. Za razliku od fotografija koje se snimaju kriomice i rezultiraju tek verbalnim negodovanjem snimanih, ovo su otvorene snimke razjarenih ljudi u trenutku kada više ne vjeruju nikome pa ni medijima. Takvi opasni trenuci, dok još u zraku lebdi neizvjesnost ishoda - najizazovniji su fotoreporterima od formata poput Danijela Kasapa. Njihovo ovjekovjeèivanje vokacija je ove struke.

za ureðivanje emisije iz serije magazina Srednja Europa o iseljavanju,

HR Zagreb, 26. sijeènja 2002. godine

Obrazloženje nagrade:

Nagraðujuæi kao najbolje ureðenu radio-emisiju Magazin Srednja Europa kolegice Dalije Grin od 26. sijeènja 2002., istièemo da je i ona uraðena na visokoj razini, što je godinama i bila odlika ove serije i pristupa njene autorice. Europski aktualna tema iseljavanja razmotrena je i prikazana u

Televizijske radove ocjenjivali su: Branko Lentiæ (umirovljeni novinar) predsjednik, Oliver Dražiæ (HTV), Dražen Klariæ (CCN), Sanja Mikleuševiæ (HTV), Tena Perišin (HTV), Mirjana Rakiæ (HTV), Mario Sladiæ (snimatelj HTV), te donijeli slijedeæe odluke:

Na prvi pogled u klasiènoj novinarskoj formi, nižuæi faktografiju sa sastanka, autor otkriva višeslojnost problema funkcioniranja HTV-a, odnosno njegova Vijeæa.

Izborom tonskih isjeèaka i slikovnim zapisom iz drugog i treæeg plana novinar Šariæ uveo je gledatelje veoma profesionalno i umješno u dramatiku zbivanja.

Robert Zuber odluèio se formu intervjua obogatiti slikom, što znaèi televizijskom prièom, koja gledatelja upoznaje s gostom i uvodi u složenost bosanskohercegovaèke problematike. Premda novinar Zuber uspijeva ostati potpuno uljudan pred autoritetom sugovornika on se ne libi postavljati teška pitanja i nipošto ne odustaje kada gost izbjegava odgovor. To èini razgovor za gledatelja ne samo informativnim nego i posebno zanimljivim.

za reportažu Balkan Express,

za reportažu Lutke govore šutke,

Iz njega se išèitava složenost odnosa naše zemlje sa susjedima s kojima smo do nedavno bili u ratu.

Ocjenjivaèki odbor koji èine sve tri radne skupine donio je odluku da se

1949. poèeo raditi kao asistent snimatelja u redakciji filmskog pregleda, kao fotoreporter i novinar suraðivao u Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Narodnom listu, Glasu rada, sarajevskom Osloboðenju.

Kamerom je izvještavao u proteklih èetrdesetak godina iz cijelog svijeta, sastanci na vrhu SSSR-a i SAD-a (nagrada Zlatno pero), predsjednièki izbori od SAD, Francuske do Njemaèke, politièke krize i prevrati u Africi, , snimio oko 20 tisuæa priloga za informativni program. Ostvario 1957. s drugom novinarskom legendom Mladenom Deliæem prvi izravni prijenos sa maksimirskog stadiona, izvještavao s kanskog i venecijanskog festivala

Kao filmski snimatelj takoðer je imao uspješnu karijeru, a filmovi koje je snimio dobili su petnaestak nagrada (Grand Prix) na festivalima diljem svijeta. Spomenimo Manheim - najbolji filmski festival dokumentarnog filma Igra 1962 - režiser Dušan Vukotiæ, nominacija za Oskara i drugi. Odlikovan talijanskim i nizozemskim ordenima, televizijskim plaketama za zasluge za razvoj medija, kao i ordenom rada sa srebrnim vijencem.

Povratak