Ugrožena sloboda izražavanja

14.07.2003.

Ni najveæi cinici nisu mogli predvidjeti da æe nova vlast atakirati na slobodu izražavanja i slobodu medija žešæe, nerijetko i s više retrogradnih premisa nego što je to èinila bivša HDZ-ovska vlast. Valja tek podsjetiti na neke od najznakovitijih primjera politike iznevjerenih obeæanja i neoèekivanih zakonodavnih i drugih obrata.

Koliko li je samo rijeèi potrošeno na temu preobrazbe HRT u istinski javni servis i nužnosti privatizacije treæe televizijske mreže u cilju prevladavanja krajnje opasnog monopola najutjecajnijeg državnog medija. Ali, usprkos èinjenici što je nova vlast u manje od tri godine donijela èak dva Zakona o HRT, na Hrvatskoj se televiziji malo toga doista promijenilo nabolje. Èini se da æe novi Zakon razbiti èak i iluziju o neovisnosti tog medija od utjecaja (vladajuæe) politike. Naime, naèin na koji je njime ureðeno temeljno pitanje sastava i naèina izbora èlanova Vijeæa širom je otvorio vrata politièkoj trgovini u Saboru oko izbora "vaših" i "naših" èlanova.

Nadalje, usprkos obeæanju da æe privatizirati "Vjesnik" i "Slobodnu Dalmaciju", država je još uvijek vlasnik tih dnevnih listova, što je svjetski curiosum.

Država kao vlasnik medija ima, dakle, apsolutno dominanatan položaj na hrvatskom medijskom tržištu. To je za demokratski svijet nepojmljivo, jer je takav položaj države na medijskome tržištu jedna od temeljnih znaèajki autoritarnih i totalitarnih režima(...)

Prije nekoliko dana vladajuæa je saborska veæina usvojila izmjene Kaznenog zakona, a meðu njima i neke kojima se bitno ogranièava sloboda izražavanja (što se, po naravi stvari, najviše tièe novinara). Najveæe æe posljedice imati promjena èlanka 203., koja æe bitno olakšati moguænost osude novinara (pa i na zatvorsku kaznu) za kazneno djelo klevete. Vlast (zaštiæena imunitetom od progona i za to kazneno djelo) oduzima time hrvatskim graðanima, posebice novinarima, znaèajan prostor slobode osvojen prije šest godina, a Hrvatsku iznova udaljuje od demokratskih zahtjeva za dekriminalizacijom klevete i uvrede, te ukidanjem zatvorskih kazni za ta djela.

Da se ne radi tek o sluèajnoj zakonodavnoj regresiji u socijalistièku prošlost, veæ da u tome sustavu ima i sasvim odreðene metode, ponajbolje dokazuje Nacrt Zakona o medijima, o kojem je nedavno poèela javna rasprava. U jednom novinskom tekstu nemoguæe je i nabrojiti, a kamoli kritièki analizirati sve njegove problematiène odredbe, jer gotovo da i nema èlanka koji ne bi bio sporan.

Èak su i odredbe preuzete iz postojeæeg Zakona o javnom priopæavanju izmijenjene tako da bitno ogranièavaju sada zajamèena novinarska prava i slobode. Dostatno je navesti samo neke primjere:
- sadašnja zabrana objavljivanja državnih i vojnih tajni proširena je na službene, poslovne, profesionalne i sve druge vrste tajni,
- izvori informacija dosad su mogli novinarima uskratiti samo one informacije koje su zakonom utvrðene državnom ili vojnom tajnom, a odsad bi informacije mogli uskratiti u znatno veæem broju sluèajeva,
- dosad su izvori informacija morali novinarima obrazložiti razloge uskraæivanja informacija, a ubuduæe to ne bi bili dužni uèiniti,
- dosad su novinari imali pravo podnositi žalbu protiv odluke o uskraæivanju informacije, a ubuduæe to pravo ne bi imali,
- novim bi zakonom bilo znatno suženo pravo javnosti da bude informirana o privatnom životu javnih osoba o kojem javnost, po svim meðunarodnim konvencijama o slobodi govora, ima pravo biti informirana,
- novi bi zakon obvezivao glavne urednike da objavljuju i ispravke toènih informacija,
- bitno se otežava položaj medija u sporovima radi naknade štete, jer se produžuju rokovi u kojima je dopušteno podnijeti tužbu (dosad šest mjeseci, ubuduæe tri, odnosno pet godina),

Na vremena bivšeg, socijalistièkog sustava, u kojem je javno informiranje bilo definirano kao «djelatnost od posebnog društvenog interesa», podsjeæa predložena odredba po kojoj je djelatnost javnog informiranja «od interesa za Republiku Hrvatsku». Kao što je nekad «poseban društveni interes» bio sintagma, toènije eufemizam za politièko/državnu kontrolu nad djelatnošæu koja je proglašena «posebnim društvenim interesom», sada bi nam se moglo dogoditi - veæ viðeno. Pa i više od toga.

Nacrtom Zakona o medijima predlaže se, naime, posvemašnja kontrola izvršne vlasti (nadležnog ministarstva) nad poduzetnicima javnog informiranja. Kakva ne postoji ni u jednoj drugoj djelatnosti. I kakva nije postojala ni u tzv. olovnim vremenima.

Ubuduæe bi se, primjerice, nakladnici tiskanih medija «osnivali i upisivali u sudski registar kao pravne ili fizièke osobe» (ma što to znaèilo, jer se u sudski registar po naravi stvari ne upisuju fizièke osobe, a ni brojne vrste pravnih osoba, primjerice politièke stranke, udruge graðana, sindikati ...). A nakladniku koji nije upisan u sudski registar ministarstvo bi imalo pravo zabraniti obavljanje djelatnosti, iako je dministrativna zabrana djelatnosti bilo kojem poduzetniku praksa nazamisliva u demokratskom društvu.

Nadalje, nakladnici bi administraciji  morali dostavljati i niz dokumenata i podataka o vlastitom financijskom poslovanju, ukljuèujuæi i procjenu udjela na tržištu i podatke o marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10% prometa… Administrativna kontrola nad poslovanjem medija postaje - posvemašnja.

I na kraju poslastica svim glavnim urednicima i onima koji to namjeravaju postati: ubuduæe bi umjesto nakladnika za štetu uzrokovanu objavljenom informacijom odgovorni bili - oni, glavni urednici. Valja naglasiti da takav oblik izravne osobne odgovornosti ne postoji ni za jednu jedinu drugu djelatnost u zemlji. Primjerice, za štetu koju uzrokuju ministri, suci, državni odjetnici odgovara država, za štetu koju uzrokuju lijeènici - bolnica… Pravilo je, naime, da za štetu odgovara pravna osoba èiji je djelatnik štetu uzrokovao, a da se od tog djelatnika naknada štete može zahtijevati izravno samo ako se dokaže da je on tu štetu uzrokovao namjerno. Za hrvatske glavne urednike, meðutim, vrijedilo bi drugaèije pravilo(...)

Predloženi zakon, dakle, predstavlja nesumnjivu regresiju u odnosu na postojeæi Zakon o javnom priopæavanju i smanjuje veæ osvojeni prostor slobode govora.

Povratak