DOBROVOLJNO MIROVINSKO OSIGURANJE PRED PREKRETNICOM

17.09.2003.

Prije toga, još polovicom lipnja, Hrvatski je sabor usvojio dugo najavljivane izmjene i dopune Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, a neskrivena zakonodavèeva intencija ulaska u složeni proces mijenjanja navedenog zakona, izmeðu ostalog, bilo je olakšavanje osnivanja dobrovoljnih mirovinskih fondova, kao i dodatno buðenje interesa poslodavaca, sindikata i cehovskih udruga za dobrovoljno mirovinsko osiguranje.
 Više nego uspješan poèetak rada obveznih mirovinskih fondova u drugom stupu, «prijateljske» zakonske promjene te bitno poveæanje tržišnih sudionika i najveæim bi skepticima bili dostatna najava pravoga procvata dosad nedostatno razvijenoga treæeg stupa mirovinskog osiguranja. Nažalost, po svemu sudeæi, broj osiguranika u treæemu stupu u nadolazeæim bi godinama mogao, pod uvjetom da ne uslijede ozbiljniji zahvati u zakonodavstvu, ponajprije poreznom, rasti po stopama ispod svih oèekivanja.
 Takvu tezu u dobroj mjeri potvrðuju konkretni podaci o broju èlanova (donedavna jedinoga) Raiffeisen dobrovoljnoga mirovinskog fonda (Raiffeisen DMF). U taj se fond od osnivanja, 06. kolovoza 2002., do kraja iste godine uèlanilo ukupno 1.345 osiguranika. Po posljednjim podacima, Raiffeisen DMF je na dan 31. kolovoza 2003. imao ukupno 3.283 èlana. Meðutim, primjetno je da je od poèetka ove godine mjeseèni priljev èlanova u taj fond pao s 351 èlanova u ožujuku na oko 150 novih èlanova u srpnju i kolovozu. Odnosno, mjeseèna stopa prirasta èlanova u jedini dobrovoljni mirovinski fond od poèetka godine pala je s oko 20 posto (u sijeènju) na nešto više od 5 posto (u kolovozu).
  Nažalost, ti podaci ukazuju da su na dobrovoljnu mirovinsku štednju upuæeni samo malobrojni imuæniji hrvatski graðani, kojima osigurana materijalna egzistencija dopušta mjeseèna izdvajanja s ciljem osiguranja socijalno zbrinute starosti, tj. nekoliko postotaka stanovništva koji, s obzirom na visinu svojih redovitih primanja, uopæe mogu razmišljati u vremenskom horizontu od 10, 15 ili 20 godina. 
 Dakle, «kapilarni» ili «maloprodajni» rast dobrovoljne mirovinske štednje u Hrvata veæ je danas dosegao svoj plafon, pa država veæ mora poèeti razmišljati o novim zakonskim rješenjima koje bi znaèajnije potaknule pojedince i njihove poslodavce da sve više preuzimaju brigu za svoju starost. Takva rješenja, sudeæi po iskustvima razvijenih zemalja, ali i usporedivih tranzicijskih zemalja koje su ušle u mirovinsku reformu prije Hrvatske, poglavito leže u sferi poreznog zakonodavstva.
 Prije no što to detaljnije elaboriramo, podsjetimo se što je to, zapravo, dobrovoljno mirovinsko osiguranje?
 Za razliku od drugog stupa mirovinskog osiguranja, u kojem se jedna èetvrtina dosadašnjeg mirovinskog doprinosa preusmjerava na osobne raèune osiguranika otvorene u novoutemeljenim obveznim mirovinskim fondovima, treæi stup predstavlja dobrovoljnu mirovinsku štednju koju osiguranik može koristiti tek nakon ugovorenog stjecanja prava na mirovinsko davanje, a hrvatski zakoni dopuštaju da se to može ostvariti veæ nakon navršene pedesete godine života.
 Najveæa atraktivnost dobrovoljne mirovinske štednje leži u zakonski propisanome državnom poticaju od 25 posto na štedne uloge do maksimalnog iznosa od 5 tisuæa kuna na godinu, tako da osiguranik u treæem stupu može "zaraditi" maksimalan poticaj od 1.250 kuna na godinu, dakle, potpuno isto kao i kod štednje u stambenim štedionicama.
 Druga velika pogodnost dobrovoljne mirovinske štednje je što uplaæeni doprinosi smanjuju poreznu osnovicu osiguranika, buduæi da se (po trenutaènim odredbama Zakona o porezu na dohodak) neoporezivi dio dohotka uveæava za iznos uplaæenog doprinosa, i to najviše do 1.050 kuna mjeseèno, odnosno 12.600 kuna godišnje.
 Donedavna se smatralo da su upravo te dvije pogodnosti, a naroèito navedeni državni poticaj, biti glavno jamstvo brzoga rasta broja osiguranika i iznosa dobrovoljne mirovinske štednje u treæem stupu, kamo se, po tim predviðanjima, trebao preusmjeriti veliki udjel u depozitima hrvatskih graðana položenih u domaæim i inozemnim bankama.
 Nažalost, to se dosad nije dogodilo, iako su provedene izmjene i dopune zakona bitno pojednostavile funkcioniranje treæeg stupa i olakšale osnivanje novih dobrovoljnih fondova.
 Ponajprije, èak tri zakonske izmjene bitno æe pridonijeti širenju kruga potencijalnih osiguranika u treæem stupu: prvo, minimalni broj èlanova pojedinog dobrovoljnog fonda smanjen s dvije tisuæe na dvjesta; drugo, meðu osnivaèe, odnosno sponzore dobrovoljnih fondova, pored sindikata i poslodavaca, uvrštene su i udruge samostalnih djelatnosti (poput Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatske javnobilježnièke komore i drugih); i treæe, èlanom dobrovoljnog fonda ubuduæe može postati i svaka osoba s prebivalištem u Hrvatskoj, bez obzira na dob (dosad je uvjet bila punoljetnost).
 Nadalje, novim zakonskim rješenjem osnivaèi dobrovoljnih mirovinskih društava više neæe morati prethodno osnivati mirovinska osiguravajuæa društva, veæ æe potencijalnim èlanovima moæi izravno ponuditi ukljuèivanje u neki od dobrovoljnih fondova u svom portfelju, zasnovanih na razlièitim naèelima ulaganja (primjerice, rizièniji fondovi veæi dio svoje imovine ulažu u dionice, a konzervativniji u obveznice).
 Odlukom Sabora bitno su liberalizirana i postojeæa investicijska ogranièenja koja vrijede za ulaganje imovine dobrovoljnih mirovinskih fondova. Ponajprije, i obveznim i dobrovoljnim fondovima otvara se moguænost zakljuèivanja repo poslova (povratne kupnje vrijednosnica) i terminskih ugovora, ali jedino sa svrhom zaštite imovine mirovinskih fondova. Osim toga, limit ulaganja dobrovoljnih fondova u inozemnu financijsku imovinu poveæan je s 15 na 20 posto imovine fonda. Osim toga, zakonodavac je dobrovoljnim fondovima potpuno ukinuo ogranièenja ulaganja koja i nadalje vrijede za obvezne fondove, èime se dobrovoljnim fondovima omoguæuje slobodnije ulaganje imovine, a sve u svrhu poticanja razvoja dobrovoljnog mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj.  
 Na kraju, uzela se u obzir i dosadašnja nedostatna profitabilnost dobrovoljnih mirovinskih društava za njihove osnivaèe, nametnuta zakonom, pa su skinuti svi limiti glede visine naknade za pokriæe troškova dobrovoljnih mirovinskih društava. Ipak, buduæi da æe se te naknade ubuduæe utvrðivati statutom dobrovoljnih fondova, koje po Zakonu potvrðuje Hagena, ta nadzorna institucija na raspolaganju ima dovoljno instrumenata da sprijeèi svako pretjerivanje u tom pogledu.
 Zbog èega se smatra da ni navedene poticajne zakonske izmjene neæe bitnije pridonijeti razvoju dobrovoljne mirovinske štednje u Hrvatskoj?
 U prvome redu, sva svjetska iskustva pokazala su da je do bržega razvoja razlièitih oblika dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja došlo iskljuèivo u onim zemljama u kojima su na uplatu doprinosa za dobrovoljno osiguranje svojih radnika bili stimulirani njihovi poslodavci. A najuèinkovitiji mehanizam koji pokreæe poslodavce na akciju u tom su sluèaju porezni poticaji.
 Na ovom mjestu moramo istaæi kako naše porezne vlasti priznaju porezne olakšice iskljuèivo fizièkim osobama-èlanovima dobrovoljnih mirovinskih fondova, buduæi da u poreznu osnovicu, izmeðu drugih kategorija osiguranja, ne ulazi uplata dobrovoljne mirovinske štednje u iznosu do 1.050 kuna mjeseèno.
 Meðutim, naš porezni sustav ne predviða prilikom isplata premija za dobrovoljno mirovinsko osiguranje nikakve olakšice za poslodavce. Kako danas stvari stoje, svaka uplata doprinosa za dobrovoljno mirovinsko osiguranje koju bi poslodavac platio za svoje radnike, u poreznome smislu, predstavlja isplatu plaæe radniku. A na takve isplate poslodavac je dužan obraèunati i ustegnuti obvezne doprinose iz plaæe i na plaæu. Èak i u sluèaju kada bi radnik pritom koristio osobnu olakšicu u plaæanju poreza na dohodak (pa bi, dakle, ta isplata bila osloboðenja davanja po osnovu poreza i prireza na dohodak), poslodavac bi na uplaæenih 100 kuna dobrovoljnog mirovinskog osiguranja imao trošak od 146,50 kuna. Dakle, u trenutaènim uvjetima hrvatski je poslodavac potpuno demotiviran od svake pomisli da svojim zaposlenicima kroz proces kolektivnog pregovoranja ponudi uplaæivanje doborovoljnoga mirovinskog osiguranja.
 Upravo u svrhu analize utjecaja poreznog tretmana na razvoj dobrovoljne mirovinske štednje, Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (Hagena), regulator i supervizor domaæega mirovinskog tržišta, u suradnji s amerièkom državnom Agencijom za meðunarodni razvoj (USAID), inicirala izradu struène studije pod nazivom "Porezna politika i dobrovoljni mirovinski fondovi". Ta je studija upravo dovršena i upuæena na razmatranje nadležnim tijelima hrvatske Vlade.
 Kako doznajemo, od više modela poreznih poticaja dobrovoljnom mirovinskom osiguranju u Hrvatskoj, koje analizira i razmatra ta studija, najviše je izgleda dobila varijanta koja predlaže da se u okviru postojeæega Zakona o porezu na dohodak regulira mjeseèni, odnosno godišnji iznos kojeg bi poslodavac može po osnovi namjenske dobrovoljne mirovinske štednje uplatiti za svog zaposlenika s kojim ima zakljuèen ugovor o radu, a koji se ne bi smatrao primitkom, pa kao takav ne bi ni bio ukljuèen u plaæu radnika.
 Iako je prerano donositi bilo kakve zakljuèke, pogotovo s obzirom da prethodni, još nedovršeni krug izmjena i dopuna Zakona o porezu na dohodak traje veæ više od godine dana, valja oèekivati da æe hrvatska Vlada i nadležno Ministarstvo financija predložene izmjene poreznoga sustava uzeti u hitan postupak.

Dražen Rajkoviæ, HAGENA 

 

RAZGOVOR: dr. Dragan Kovaèeviæ, ravnatelj Hagene

Dobrovoljna mirovinska štednja vrlo je atraktivan financijski proizvod

 Voditelj (u pozadini), kao u kvizu «Tko želi postati milijunaš?», postavlja pitanje anonimnom, «malom» èovjeku «iz naroda»: «Znate li kako možete poveæati svoju mirovinu?» Sat nesmiljeno otkucava, natjecatelj se vrpolji i preznojava, da bi se na kraju odluèio iskoristiti jocker «SOS telefon». Nakon poziva, s druge strane slušalice odjekuje samouvjeren odgovor: «Znam, treæi stup!»
 Scenarij je to TV spota koji se otprije nekoliko tjedana vrti na hrvatskim televizijskim postajama, a u sklopu javne edukativne kampanje o treæem, dobrovoljnom stupu mirovinskoga osiguranja, koju, u ime hrvatske Vlade, provodi Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja (Hagena).
 Dr. Dragan Kovaèeviæ, ravnatelj Hagene, objašnjava zbog èega se s kampanjom o treæem stupu poèelo baš sada:
- Edukativnu kampanju o treæem stupu novoga sustava mirovinskog osiguranja Hagena je namjeravala zapoèeti odmah nakon što je bilo bjelodano da su obvezni mirovinski fondovi u drugome stupu tijekom 2002. poèeli besprijekorno funkcionirati. Uspješnu lanjsku edukativnu kampanju potvrðuje podatak da je svoj obvezni mirovinski fond u 2002. dragovoljno odabralo èak 81,54 posto od ukupno uèlanjenih 938 tisuæa osiguranika. Ipak, da bismo bili uèinkoviti i informirali što veæi broj potencijalnih osiguranika o svim pogodnostima koje im pruža treæi stup mirovinskog osiguranja, poèetak kampanje bio je odgoðen do stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, kojima je zakonodavac znatno proširio krug potencijalnih osiguranika i pojednostavio osnivanje i funkcioniranje dobrovoljnih mirovinskih fondova.
 U èemu se sastoje pogodnosti koje sadašnji i buduæi èlanovi fondova u treæem stupu mogu oèekivati od dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja detljno objašnjava Kovaèeviæ:
- Dobrovoljno mirovinsko osiguranje definitivno je vrlo atraktivan proizvod na domaæem financijskom tržištu i u buduænosti æe sve više dobivati na važnosti i u obuhvatu meðu našim graðanima s izraženom brigom za socijalno zbrinjavanje vlastite starosti. Naravno, takav stav ponajprije temeljim na državnom poticaju od 25 posto na dobrovoljnu mirovinsku štednju do 5 tisuæa kuna godišnje, te na poreznim olakšicama za fizièke osobe koje uplaæuju premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja. Poveæanom interesu graðana za dobrovoljnu mirovinsku štednju svakako æe pridonijeti i èinjenica što je nedavnim izmjenama i dopunama zakona omoguæeno da èlanovi fondova u treæemu stupu postanu i maloljetne osobe s prebivalištem u Hrvatskoj, a minimalan broj èlanova pojedinog fonda sada je samo dvjesto, što bi trebalo pospješiti osnivanje zatvorenih fondova za zaposlenike pojedinih kompanija, èlanove pojedinih sindikata ili cehovskih udruženja.
 Ipak, primjetno je da su, suprotno svjetskoj praksi, velike hrvatske kompanije i sindikalne središnjice vrlo rezervirane u svom angažmanu u ulozi osnivaèa zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Kovaèeviæ pokušava objasniti zašto su na tom podruèju hrvatska iskustva tako siromašna:
- Sve europske zemlje koje su posljednjih godina provodile mirovinsku reformu, bez iznimke su donijele zakonska rješenja koja stimuliraju štednju stanovnika u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Ti fondovi mogu biti otvorenog tipa, za sve graðane, a mogu biti i zaposlenièki, pri èemu postoji obvezno i neobvezno uèlanjivanje radnika pojedinih kompanija ili cijelih grana industrije. U svim zemljama èije smo mirovinske modele prouèavali, zakonodavac je iskazao namjeru oslobaðanja poslodavaca od plaæanja poreza na uplate u dobrovoljne mirovinske fondove za svoje zaposlenike.   
 Nažalost, kako je mirovinska štednja u Hrvatskoj poznata tek odnedavna, povoljniji porezni tretman poslodavaca još nije došao na dnevni red, pa smatramo da je sada prava prilika da se o tome otvori šira rasprava.
 Naime, po nekim optimistièkim procjenama, u sljedeæih deset godina bi dobrovoljnim mirovinskim osiguranjem trebalo biti obuhvaæeno barem 10 posto obvezno osiguranih osoba. Takav cilj u okolnosti postojanja velikog broja èesto interesno suprotstavljenih sindikalnih središnjica neæe biti moguæe ostvariti bez znaèajnijeg sudjelovanja poslodavaca. Stoga se razrada cjelovitog i konzistentnog sustava poreznih olakšica za poslodavce u sluèaju uplata premija doborovoljnog mirovinskog osiguranja za njihove zaposlenike èini nužnom.
 Hagena je, uz pomoæ vanjskih financijskih i poreznih struènjaka, veæ razradila model poreznih olakšica za poslodavce koji ne remeti postojeæi porezni sustav, jednostavan je za provedbu i ne zahtijeva dodatna sredstva iz državnog proraèuna.
 Smatramo da bi propisivanje maksimalnog iznosa mjeseène premije za dobrovoljno mirovinsko osiguranje koju poslodavac uplaæuje za svoje radnike, a koji se ne bi smatrao primitkom temeljem odredbi Zakona o porezu na dohodak, bio optimalni model poreznih olakšica u cilju poticanja dobrovoljne mirovinske štednje. Vjerujemo da æemo u takvim razmišljanjima naiæi na potporu hrvatske Vlade - zakljuèuje Kovaèeviæ.    

STRANA ISKUSTVA S TREÆIM STUPOM

Maðarska ima 1,2 milijuna èlanova dobrovoljnih mirovinskih fondova
Kada se razmatraju inozemna iskustva s treæim, dobrovoljnim stupom mirovinskoga osiguranja, svakako se mora poèeti s Maðarskom, koja je kao prva meðu europskim tranzicijskim zemljama pokrenula i provela mirovinsku reformu.
 Zapravo, u Maðarskoj su dobrovoljni mirovinski fondovi poèeli s radom još 1994., dok je drugi stup pokrenut tek èetiri godine kasnije, 1998. Rast oba nova stupa mirovinskog osiguranja kod naših sjevernih susjeda bio je izuzetno snažan. Krajem 2001. dobrovoljni mirovinski fondovi imali su 1,15 milijuna èlanova i ukupnu neto imovinu vrijednu 1,2 milijarde eura. Veæ krajem prošle godine broj èlanova narastao je na 1,18 milijuna, dok je njihova ukupna imovina narasla na oko 1,4 milijarde eura. Za usporedbu, krajem 2001. maðarski obvezni mirovinski fondovi brojali su 2,25 milijuna èlanova, a njihova ukupna neto imovina dostigla je 1,17 milijardi eura.
 Podsjetimo, Maðarska ima puno brojnije stanovništvo od Hrvatske (10,3 naprama 4,4 milijuna), a sukladno tome veæi im je i broj zaposlenih (3,8 naprama 1,36 milijuna). I dok je Hrvatska sa sadašnjih više od milijun èlanova obveznih mirovinskih fondova, u relativnom odnosu, mjerenom prema broju zaposlenih, nadmašila Maðarsku, iz sadašnje perspektive se èini da æemo vrlo teško dostiæi njihove relativne brojeve èlanova fondova u treæemu stupu.
 Naime, u Maðarskoj je u obvezne mirovinske fondove uèlanjeno 55 posto, a u dobrovoljne fondove 30 posto radno aktivnoga stanovništva. Kada bi u Hrvatskoj dostigli taj odnos, u dobrovoljne fondove bilo bi uèlanjeno oko 570 tisuæa osiguranika. Meðutim, po najnovijim, inaèe optimistiènim procjenama hrvatske Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja, bili bismo vrlo zadovoljni da se u fondove treæega stupa u sljedeæih deset godina dobrovoljno uèlani približno 10 posto obveznih osiguranika (što bi danas iznosilo 136 tisuæa èlanova). U stvarnosti, Hrvatska tek ima jedan dobrovoljni mirovinski fond s tek nešto više od tri tisuæe èlanova.
 Zašto je Maðarska poluèila takav uspjeh u treæem stupu? Kratak i jasan odgovor bi bio: zbog poreznih olakšica. Iako i Maðarska, poput Hrvatske, daje porezne olakšice osiguranicima koji sami uplaæuju premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja (od porezne osnovice odbija se 30 posto doprinosa od najviše 100.000 HUF/390 EUR godišnje), glavni je «štos» u poreznim olakšicama za poslodavca. Naime, po zakonu poslodavac uplatu doprinosa za dobrovoljno mirovinsko osiguranje, ako se na to odluèi, mora ponuditi svim zaposlenicima, ali ga zato država oslobaða plaæanja svih poreza i doprinosa na uplatu dobrovoljne mirovinske štednje do visine minimalne plaæe po zaposleniku!
 Naravno, rijetko koja tvrtka iskorištava taj maksimum, ali prosjeèna mjeseèna uplata po zaposleniku u treæi stup u Maðarskoj doseže oko 5 posto bruto plaæe (za razliku od drugog stupa, u kojem je zakonom propisana stopa izdvajanja 6 posto od bruto plaæe).
 Što se tièe broja dobrovoljnih mirovinskih fondova, u Maðarskoj se zbila dramatièna tržišna koncentracija: najveæi broj fondova (270) dosegnut je 1996., da bi taj broj krajem 2000. pao na 120, krajem 2001. na 101, a krajem 2002. na «samo» 82 fonda. Od tog broja, osnivaèi sedam fondova su banke, pet osiguravatelji, a preostalih 70 poslodavci. Od ugašenih fondova, samo je jednom fondu oduzeto odobrenje za rad, dok su ostali fondovi «nestali» kroz procese preuzimanja ili spajanja. Od postojeæih fondova, u pet najveæih fondova skoncentrirano je 50 posto ukupnog broja èlanova, a oni kontroliraju i 43 posto ukupne imovine dobrovoljnih mirovinskih fondova.
 Slovaèka, koja namjerava uvesti drugi stup mirovinskoga osiguranja na poèetku 2004., još od 1996. ima treæi stup, u sklopu kojega djeluju èetiri mirovinska osiguravajuæa društva. Svi dobrovoljni fondovi kojima upravljaju ta društva, a veæinom je rijeè o mirovinskim programima pod pokroviteljstvom poslodavaca, krajem 2002. imali su 457.430 èlanova, a njihova ukupna imovina dostigla je oko 9 milijardi SKR (ili oko 216 milijuna eura). Temeljem slovaèkih zakona, predviðene su vrlo izdašne porezne olakšice i za poslodavce i za zaposlenike.
 U Poljskoj su na kraju 2002. ukupno 23 mirovinska ili investicijska društva upravljala s ukupno 182 dobrovoljna mirovinska fonda (koji se tamo zovu mirovinski programi poslodavaca). U razlièite dobrovoljne mirovinske programe, koji su pokrenuti 1999., na kraju lanjske godine bilo je ukljuèeno ukupno 81.219 osiguranika, ali od toga njih 49.298 bili su èlanovi nekog od mirovinskih fondova poslodavaca, dok su ostalima poslodavci uplaæivali doprinose kao premije životnih osiguranja, odnosno kao pologe u investicijske fondove. Iznos mirovinskog doprinosa koje poslodavci mjeseèno uplaæuju za zaposlenike varira izmeðu 1 i 7 posto od bruto plaæe. Od poèetka 1999. do kraja 2002. poslodavci su u dobrovoljne mirovinske programe svojih zaposlenika uplatili ukupno 278 milijuna PZL (oko 70 milijuna eura), što pokazuje da je u Poljskoj treæi stup mirovinskog osiguranja još slabo razvijen.          

Povratak