Zakon o medijima

01.06.2004.

HRVATSKI SABOR
1324

Na teme­lju èlanka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O MEDIJIMA
Proglašavam Zakon o medijima, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 30. trav­nja 2004. godine.

Broj: 01-081-04-1625/2
Zagreb, 5. svib­nja 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesiæ, v. r.

ZAKON
O MEDIJIMA
I. OPÆE ODREDBE

Èlanak 1.

(1) Ovim se Zakonom ureðuju pretpostavke za ostvarivanje naèela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješæivanja i dostupnost javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, javnost vlasništva, ostvarivanje prava na ispravak i odgovor, naèin obavljanja distribucije tiska, naèin zaštite tržišnog natjecanja, te prava i obveze drugih pravnih i fizièkih osoba koje djeluju na podruèju javnog informiranja.

(2) Odredbe ovoga Zakona primjenjivat æe se i tumaèiti sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Èlanak 2.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeæa znaèenja:

Mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektronièke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodiènog objavljivanja ured­nièki oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike. Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni is­klju­èivo obrazovnom, znanstvenom i kulturnom procesu, ogla­ša­vanju, poslovnoj komunikaciji, radu trgovaèkih druš­tava, zavoda i ustanova, udruga, politièkih stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila, »Narodne novine« Republike Hrvatske, služ­bena glasila jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave i ostala službena priopæenja, plakati, letci, prospekti i transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti, osim ako ovim Zakonom nije drukèije propisano.

Javno informiranje jest ono informiranje koje se ostvaruje posredstvom medija.

Programski sadržaji medija (u daljnjem tekstu: programski sadržaji) su informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i ostale informacije) te autorska djela koja se objav­ljuju putem medija u svrhu obavješæivanja, te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i ostalih potreba javnosti.

Programske osnove medija su odabrani programski sadržaji (opæi ili specijalizirani) što ih pri pokretanju medija utvrðuje i objavljuje nakladnik.

Nakladnik medija (u daljnjem tekstu: nakladnik) je svaka fizièka ili pravna osoba koja putem medija objavljuje programske sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju, bez obzira na tehnièka sredstva preko kojih se njegovi urednièki oblikovani programski sadržaji objavljuju, prenose ili su dostupni javnosti.

Novinski nakladnik je fizièka ili pravna osoba koja objavljuje programske sadržaje putem tiska.

Novinar je fizièka osoba koja se bavi prikupljanjem, obradom, obli­kovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu sa zakonom.

Glavni urednik je novinar ovlašten za ureðivanje medija kojeg imenuje nakladnik na naèin propisan zakonom. U elektro­nièkim medijima glavnim urednikom se smatra direktor programa ukoliko glavni urednik nije imenovan.

Samoregulacijski akti su pravila novinarske struke i etike, statut medija, kao i drugi akti kojima se utvrðuju strukovna i druga pravila ponašanja ili ureðuju odnosi u medijskoj djelatnosti, a koje samostalno utvrðuju nakladnici, novinari i njihove udruge.

Tisak su novine i druga povremena izdanja koja izlaze u razmacima od najviše šest mjeseci, a u nakladi veæoj od 500 primjeraka. Tiskano djelo koje izlazi povremeno u nakladi manjoj od 500 primjeraka smatrat æe se tiskom ako je namijenjeno raspa­èavanju.

Opæeinformativni tisak je onaj koji skupno objavljuje programske sadržaje namijenjene kontinuiranom informiranju javnosti o aktualnom društvenom, osobito politièkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom životu i drugim zbivanjima u Hrvatskoj i svijetu.

Informacija je podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješæe, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju.

Javna informacija je svaka informacija u posjedu tijela iz­vršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave, kao i drugih pravnih i fizièkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost, a koja se odnosi na njihov rad i djelovanje.

Intervju je razgovor i izjava u pisanome ili usmenom obliku, namijenjen objavljivanju u mediju.

Autorizacija je potvrda autentiènosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.

Privatnost razumijeva osobni i obiteljski život, a prije svega, pravo na život po vlastitom izboru i opredjeljenju.

Nadležno ministarstvo je Ministarstvo kulture.

II. OPÆA NAÈELA

1. Sloboda medija

Èlanak 3.

(1) Jamèi se sloboda izražavanja i sloboda medija.

(2) Sloboda medija obuhvaæa osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspaèavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za razlièita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspaèavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektronièkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

(3) Slobode medija dopušteno je ogranièiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprjeèavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprjeèavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi oèuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na naèin propisan zakonom.

(4) Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili velièati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, neprijateljstvo ili nesnošljivost na temelju spolne orijentacije, poticati nasilje i rat.

Èlanak 4.

(1) Nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi naèin nezakonito ogranièavati slobodu medija.

(2) O povredama slobode izražavanja i slobode medija odlu­èuje sud.

2. Obveze države radi poticanja pluralizma
i raznovrsnosti medija

Èlanak 5.

(1) Republika Hrvatska potièe i štiti pluralizam i raznovrs­nost medija na naèin propisan zakonom.

(2) Poticat æe se proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja koji se odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na oba­vije­šte­nost svih državljana Republike Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na oba­viješte­nost svih Hrvata izvan granica Republike Hrvatske,

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na oba­viješte­nost pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvat­skoj,

– informiranje javnosti o nacionalnim manjinama i pitanjima ostvarivanja manjinskih prava u Republici Hrvatskoj, te poticanje tolerancije i kulture dijaloga,

– ostvarivanje ljudskih prava graðana i ureðivanje pravne i socijalne države, te promicanje razvoja svijesti o ravnopravnosti žena i muškaraca,

– oèuvanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta,

– poticanje kulturnog i umjetnièkog stvaralaštva,

– razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti,

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskoga zdravlja,

– medije namijenjene informiranju osoba s posebnim potrebama,

– pokretanje novih tiskanih medija, osobito lokalnih i neprofitnih medija, te medija nevladinih udruga.

(3) Odluke o državnim potporama radi ostvarivanja zadaæa iz stavka 1. ovoga èlanka su javne i donose se sukladno posebnom zakonu. Ministar nadležnog ministarstva propisat æe pravilnikom uvjete, kriterije i postupak provoðenja redovnoga godišnjega javnog natjeèaja za dodjelu državnih potpora iz sredstava državnog proraèuna.

3. Dostupnost javnim informacijama

Èlanak 6.

(1) U cilju objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizièke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni su davati toène, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga.

(2) Informacije u posjedu osoba iz stavka 1. ovoga èlanka dostupne su novinarima pod jednakim uvjetima.

(3) Èelnik tijela ili pravne osobe iz stavka 1. ovoga èlanka dužan je sukladno zakonu urediti naèin davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu.

(4) Èelnik tijela ili osobe iz stavka 1. ovoga èlanka i osoba iz stavka 3. ovoga èlanka dužna je u primjerenom roku dati novinarima zatražene informacije, te odgovara za toènost danih informacija.

(5) Osoba iz stavka 3. ovoga èlanka može uskratiti davanje informacije kada:

– su tražene informacije radi zaštite javnog interesa na propisan naèin odreðene kao državna ili vojna tajna,

– bi objavljivanje predstavljalo povredu tajnosti osobnih podataka sukladno zakonu, osim ako se njihovom objavom može sprijeèiti izvršenje težega kaznenog djela ili sprijeèiti neposredna opasnost za život ljudi i njihovu imovinu.

(6) U sluèaju iz stavka 5. ovoga èlanka odgovorna osoba mora pisano obrazložiti razloge uskrate informacije u roku od tri radna dana od dana zaprimanja pisanog zahtjeva.

(7) U sluèaju uskraæivanja javne informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje nadležnom sudu. O tužbi nadležni sud odluèuje u hitnom postupku po posebnom zakonu, tijekom kojega æe preispitati razloge za uskraæivanje jav­ne informacije. Ako sud utvrdi da ne postoji razlog za uskratu informacije propisan ovim Zakonom, ukinut æe odluku o uskrati informacije i naložiti davanje tražene informacije.

4. Zaštita privatnosti

Èlanak 7.

(1) Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i èasti.

(2) Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u sluèajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama priv­laèi pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi graðani.

Èlanak 8.

Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

III. PRAVA I OBVEZE NAKLADNIKA

1. Nakladnik

Èlanak 9.

(1) Nakladnik je obvezan obavljati djelatnost na podruèju javnog informiranja u skladu s odredbama ovoga i posebnog zakona.

(2) Nakladnik obavljajuæi svoju djelatnost može izraðivati, odnosno proizvoditi programske sadržaje i za drugog nakladnika ili tehnièkog prijenosnika programskih sadržaja.

Èlanak 10.

Pravna ili fizièka osoba koja nije upisala djelatnost nakladnika u sudski ili drugi registar sukladno ovom ili posebnom zakonu ne smatra se nakladnikom u smislu ovoga Zakona.

Èlanak 11.

Novinski nakladnik može se u Republici Hrvatskoj osnovati i upisati u sudski ili drugi registar kao pravna ili fizièka osoba ako uz uvjete propisane zakonom ispunjava sljedeæe posebne uvjete:

– da ima sjedište, odnosno prebivalište u Republici Hrvat­skoj,

– da je sjedište uredništva u Republici Hrvatskoj.

2. Prijava tiska

Èlanak 12.

(1) Novinski nakladnik prijavljuje izdavanje tiska u Upisnik koji se vodi pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga èlanka treba sadržavati ove podatke:

– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i prebivalište na­klad­nika te ime i prezime odgovorne osobe nakladnika,

– naziv novina ili drugoga tiska,

– jezik, pismo i periodiènost izdavanja,

– planiranu prosjeènu nakladu,

– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i prebivalište tiskara,

– ime, prezime i prebivalište glavnoga urednika,

– podatke o strukturi vlasništva u skladu s ovim Zakonom.

(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga èlanka prilaže se izvadak iz sudskoga ili drugog registra, a pravne i fizièke osobe koje æe djelatnost nakladnika obavljati na neprofitan naèin prilažu i akt kojim je to odreðeno.

(4) U Upisnik iz stavka 1. ovoga èlanka prijavljuju se i prav­ne osobe koje obavljaju djelatnost distribucije tiska. Prijava treba sadržavati tvrtku i sjedište pravne osobe te ime i prezime odgovorne osobe. Prijavi se prilaže izvadak iz sudskog registra i Opæi uvjeti distribucije tiska iz èlanka 38. ovoga Zakona.

(5) Hrvatska gospodarska komora ne smije odbiti izdavanje potvrde o prijavi ako prijava sadrži sve podatke iz stavka 2., 3. i/ili 4. ovoga èlanka.

(6) Hrvatska gospodarska komora dužna je potvrdu iz stavka 5. ovoga èlanka izdati u roku od tri radna dana od dana primitka prijave, ako prijava sadrži sve podatke iz stavka 2. i/ili 4. ovoga èlanka, ili u istom roku pozvati nakladnika da prijavu dopuni.

(7) Ako Hrvatska gospodarska komora ne postupi sukladno stavku 6. ovoga èlanka, smatra se da je izdana potvrda o prijavi tiska.

(8) Nakladnik je dužan u Upisnik prijaviti svaku promjenu podataka navedenih u prijavi. Nakladnik je dužan Hrvatsku gospodarsku komoru obavijestiti o odluci o prestanku izdavanja tiska najkasnije na dan objave posljednjeg izdanja (broja) toga tiska.

(9) Ako u razdoblju duljem od šest mjeseci od dana pod­nošenja prijave, odnosno od dana izdavanja posljednjega izdanja, nakladnik ne izda novo izdanje, smatrat æe se da je odustao od izdavanja tog tiska.

(10) Obveze nakladnika iz ovoga èlanka odgovarajuæe se primjenjuju i na programe novinskih agencija.

3. Informacije o nakladniku i mediju od interesa za javnost

Èlanak 13.

(1) Javnost ima pravo na informacije o poslovanju nakladnika.

(2) Pravo javnosti iz stavka 1. ovoga èlanka ogranièeno je objavljivanjem informacija o nakladniku i mediju propisanih zakonom.

Èlanak 14.

(1) Nakladnik samostalno utvrðuje programsku osnovu medija.

(2) Nakladnik je obvezan putem medija najmanje jednom u svakoj kalendarskoj godini obavijestiti javnost o vlasnièkoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosjeènoj nakladi, odnosno prosjeè­noj slušanosti ili gledanosti.

(3) Prije promjene ili bitne dopune programske osnove nakladnik je dužan pribaviti mišljenje uredništva.

Èlanak 15.

(1) Nakladnik je dužan na vidnom mjestu svakoga pojedinog nositelja programskog sadržaja (npr. primjerak tiska, televizijska emisija) osigurati objavu sljedeæih podataka:

– tvrtku i sjedište, odnosno ime i prezime i prebivalište nakladnika,

– ime i prezime glavnog urednika, odnosno odgovornih ured­nika, te imena i prezimena urednika pojedinih programskih grupa, u skladu s unutarnjom organizacijom uredništva,

– ime i prezime, odnosno tvrtku i sjedište tiskare i datum tiska ili pretiska, te broj tiskanih primjeraka, kada se radi o tiskov­nom mediju,

– nadnevak produkcije (mjesec i godina) kad se radi o radij­skom i televizijskom programu.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga èlanka odnosi se i na nakladnike elektronièkih medija tako da se podaci objavljuju na poèetku i na kraju radijskih i televizijskih programa, odnosno od ponoæi do jedan sat ukoliko se program objavljuje neprekidno, te na odgovarajuæi naèin kod urednièki oblikovanih elektronièkih publikacija.

(3) Odredba stavka 1. ovoga èlanka se ne primjenjuje na nositelje programskih sadržaja koji se u Republici Hrvatskoj izra­ðuju ili umnažaju za stranog naruèitelja te su namijenjeni prijenosu izvan podruèja Republike Hrvatske.

(4) Naziv, odnosno zaštitni znak (logotip) radijskog i televizijskog programa mora se objaviti najmanje jedanput u svakom satu objavljivanja programa.

4. Medijska naèela i obveze

Èlanak 16.

(1) Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i èast graðana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.

(2) Mediji su dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i ošteæenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.

Èlanak 17.

Nakladnik objavljuje na odgovarajuæim mjestima svakoga programskog sadržaja sljedeæe podatke:

– ime i prezime autora objavljenog priloga, osim ako se autor tome protivi,

– ime i prezime osobe, odnosno tvrtku nositelja autorskih prava glede objavljenih programskih sadržaja, osim u tiskovnim medijima i radijskim programima,

– naziv pravne, odnosno ime i prezime fizièke osobe koja èuva korišteno kulturno dobro ili arhivsko gradivo, odnosno odgo­varajuæu reprodukciju,

– naziv medija iz kojega je preuzet programski prilog ili isjeèak iz programskog priloga, osim ako je meðusobnim ugovorom odreðeno drugaèije.

Èlanak 18.

Uz informacije koje se prenose iz drugih domaæih i inozemnih medija mora biti naznaèen medij iz kojega se informacija prenosi.

Èlanak 19.

(1) U sluèaju ratnoga stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, te velikih prirodnih nepogoda nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopæenja nadležnih državnih tijela.

(2) U sluèaju tehnièko-tehnoloških i ekoloških nesreæa i epidemija kad postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost zemlje, te javni red i mir, nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopæenja nadležnih državnih tijela.

(3) Zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka podnosi se u pisanom obliku i mora sadržavati podatke koji dokazuju njegovu autentiènost i pravnu utemeljenost.

5. Oglašavanje

Èlanak 20.

(1) Oglas je plaæena obavijest èiju objavu naruèi pravna ili fizièka osoba s namjerom da time pospješi pravni promet pro­izvo­da, usluga, nekretnina, prava ili obveza, pridobije poslovne par­tnere ili u javnosti ostvari ugled ili dobro ime. Oglašavanje se obavlja uz novèanu ili drugu naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Oglas mora biti jasno oznaèen kao takav i vidljivo odije­ljen od drugih programskih sadržaja. Oglas ne smije biti takav da kod gledatelja, slušatelja ili èitatelja izazove dojam kao da je rijeè o programskom sadržaju medija.

(2) Oglašavanjem se ne smatraju:

– izjave nakladnika u svezi s njegovim programskim sadržajima i sporednim proizvodima koji proizlaze iz programa,

– besplatne najave izvoðenja javnih radova i usluga, te dobrotvornih aktivnosti,

– besplatno prezentiranje umjetnièkih djela.

(3) Besplatno oglašavanje mora biti posebno oznaèeno.

(4) Nije dopušteno prikriveno i prijevarno oglašavanje. Pri­krivenim oglašavanjem smatrat æe se svaka novinarska forma (pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji naèin plaæena, a nije jasno oznaèena kao oglašavanje.

(5) Sponzorirani programski sadržaji moraju pri objavljivanju biti jasno oznaèeni kao takvi imenom sponzora ili njegovim znakom.

(6) Za sadržaj oglasnih poruka odgovoran je iskljuèivo oglašivaè.

(7) Nije dopušteno oglašavanje oružja i streljiva, piroteh­nièkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda, lijekova i medicinskih postupaka koji su dostupni jedino na lijeènièki recept, te droge, alkohola i alkoholnih piæa, osim ako posebnim zakonom nije drugaèije odreðeno.

(8) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajuæi naèin, s obzirom na spol ili spolno opredjeljenje.

6. Odgovornost za štetu

Èlanak 21.

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju pro­uz­roèi drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u sluèajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje neèije imovine ili sprjeèavanje njezina poveæanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizièkog ili psihièkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

(3) Na utvrðivanje odgovornosti za naknadu štete primje­njuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugaèije odreðeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta uèinjena:

– vjerno izvješæe s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i podruène (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen urednièkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na toènim èinjenicama ili na èinjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su toène i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove toènosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija ošteæenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija ošteæenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a ošteæenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ogranièio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– toèna, a iz okolnosti sluèaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zakljuèio da se ošteæenik slaže s njezinim objavljiva­njem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora èije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga èlanka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit naèin.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za osloboðenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga èlanka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže oèevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne iskljuèuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Èlanak 22.

(1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknaðuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno opæim propisima obveznog prava.

(2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno opæim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguæ.

Èlanak 23.

Tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzroèena.

7. Glavni urednik

Èlanak 24.

(1) Novine i druga povremena izdanja, radijske i televizijske postaje, te programi novinskih agencija moraju imati glavnog urednika kojeg imenuje i razrješava nakladnik u skladu sa zakonom i statutom. Prije imenovanja ili razrješenja glavnog urednika nakladnik mora pribaviti mišljenje uredništva, ako statutom medija nije drugaèije odreðeno.

(2) Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom, za sve objavljene informacije. Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na urednièku obradu objavljene informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta ispod fotografije i slièno).

Èlanak 25.

(1) Za glavnog urednika može biti imenovana osoba koja ispunjava opæe uvjete propisane zakonom i statutom medija.

(2) Glavnim urednikom ne može biti imenovana osoba koja uživa imunitet od kaznene odgovornosti.

IV. PRAVA I OBVEZE NOVINARA

1. Statut medija

Èlanak 26.

(1) Odnosi izmeðu nakladnika, glavnog urednika i novinara te njihova meðusobna prava i obveze utvrðuju se statutom medi­ja.

(2) Statut medija je samoregulativni akt kojim se osobito utvrðuje naèin sudjelovanja novinara u postupku imenovanja i razrješenja glavnog urednika, sloboda rada i odgovornost novinara, te uvjeti i postupak po kojem glavni urednik i urednici imaju pravo na ostavku uz praviènu otpremninu u sluèajevima takve pro­mjene u vlasnièkoj ili upravljaèkoj strukturi medija koja dovodi do bitne promjene u programskoj osnovi ili programskom sadržaju toga medija (tzv. klauzula savjesti).

(3) Statut medija donose nakladnik i predstavnik novinara uz prethodnu suglasnost veæine ukupnoga broja novinara medija. Novinari biraju svoga predstavnika veæinom glasova.

(4) Ako nakladnik i predstavnik novinara statut medija ne do­nesu u roku od šest mjeseci od poèetka rada medija, statut æe na zahtjev predstavnika novinara, u roku od tri mjeseca od dana primitka zahtjeva, donijeti arbitraža sastavljena od jednakog broja zastupljenih predstavnika udruga nakladnika i novinarskih udruga.

(5) Nakladnik je dužan sa svakom osobom od koje naruèuje novinarski prilog prethodno zakljuèiti ugovor u skladu s propisima i statutom medija. Ugovorom se ureðuju i autorska prava vezana za novinarski prilog.

(6) Novinarskim prilogom iz stavka 5. ovoga èlanka smatraju se objavljeni pisani, izgovoreni, slikovni, ili on-line: iz­vještaj, vijest, komentar (bilješka ili osvrt, društvena kronika, èlanak, recenzija), kritika, karikatura, esej, intervju, reportaža (putopis, crtica, featrue – fièer), te naslovi i najave. Novinarskim prilogom smatraju se i specijalistièki poslovi i žanrovi kao što su redaktura, fotografija, fotovijest, fotoreportaža, fotomontaža i fo­to­karikatura.

(7) Nakladnik je dužan voditi posebnu evidenciju o ugovorima iz stavka 5. ovoga èlanka.

2. Pravo novinara na izražavanje stajališta

Èlanak 27.

(1) Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim doga­ðajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.

(2) Novinaru se ne može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaæa ili izmijeniti položaj u uredništvu, odnosno umanjiti ili obustaviti od isplate ugovorena naknada ili njezin dio zbog iznošenja stajališta.

(3) Ako novinar u sluèaju spora iznese èinjenice koje oprav­davaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaæe ili izmijenjen položaj u uredništvu, odnosno umanjenje ili obustav­ljanje od naplate ugovorene naknade posljedica izražavanja stajališta iz stavka 1. ovoga èlanka, teret dokazivanja je na naklad­niku.

3. Pravo novinara da odbije izvršiti nalog

Èlanak 28.

(1) Novinar ima pravo odbiti pripremiti, napisati ili sudjelovati u oblikovanju priloga èiji se sadržaj protivi pravilima novinarske struke i etike, o èemu se pisano oèituje glavnom uredniku.

(2) Ako novinar odbije izvršiti nalog jer bi izvršenjem naloga prekršio pravila novinarske struke, poslodavac mu ne može otkazati ugovor o radu, umanjiti plaæu ili izmijeniti položaj u uredništvu.

(3) Ako novinar u sluèaju spora iznese èinjenice koje oprav­davaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaæe ili izmijenjen položaj u uredništvu posljedica odbijanja izvršenja nalo­ga iz stavka 1. ovoga èlanka, teret dokazivanja je na nakladniku.

4. Zaštita ugleda autora

Èlanak 29.

(1) Programski sadržaj u kojem je smisao promijenjen u postupku urednièke obrade ne smije se objaviti pod imenom autora bez njegova pristanka.

(2) Za programski sadržaj objavljen suprotno stavku 1. ovoga èlanka odgovara glavni urednik.

(3) Ako je programskim sadržajem objavljenim suprotno stav­ku 1. ovoga èlanka povrijeðen ugled autora, autor može zahtijevati naknadu štete.

5. Zaštita izvora informacije

Èlanak 30.

(1) Novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

(2) Pravo novinara iz stavka 1. ovoga èlanka odnosi se i na glavnog urednika, urednike i autore objavljenih priloga koji nisu novinari.

(3) S podatkom o neimenovanom izvoru informacije novinar je prije objavljivanja dužan upoznati glavnog urednika na naèin utvrðen statutom medija. U tom se sluèaju sve odredbe o zaštiti izvora informacije primjenjuju i na glavnog urednika.

(4) Državno odvjetništvo može, kada je to ogranièenje nužno radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i zaštite zdravlja, podnijeti nadležnom sudu zahtjev da naloži novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

(5) Sud može naložiti novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti, ako je to nužno radi zaštite javnog interesa, a radi se o naroèito znaèajnim i ozbiljnim okolnostima i neprijeporno je utvrðeno:

– da ne postoji razumna alternativna mjera otkrivanju podataka o izvoru informacije ili da je tijelo iz stavka 4. ovoga èlanka koje traži objavu podataka o izvoru informacije tu mjeru veæ iskoristilo i

– da na zakonu osnovani interes javnosti za otkrivanje podataka o izvoru informacije jasno prevladava nad interesom zaštite izvora informacije.

(6) Sud æe, cijeneæi okolnosti sluèaja, iskljuèiti javnost u tijeku postupka iznošenja podataka, te upozoriti prisutne osobe da su dužni kao tajnu èuvati sve što su u postupku saznali, kao i na posljedice odavanja tajne.

V. JAVNOST VLASNIŠTVA

1. Transparentnost vlasnièke strukture

Èlanak 31.

Dionice nakladnika koji obavlja djelatnost javnog informiranja moraju glasiti na ime.

Èlanak 32.

(1) Nakladnici su dužni do 31. sijeènja svake kalendarske godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizièkih osoba koje su neposredno ili posredno imatelji dionica ili udjela u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku dionica ili udjela.

(2) Za osobe iz stavka 1. ovoga èlanka nakladnici su dužni dostaviti podatke o tome drže li te osobe za sebe ili drugoga dionice i/ili udjele u drugim poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon i podatke o tome jesu li te osobe èlanovi uprave, nadzornih odbora ili upravnih vijeæa u poduzetnicima na koje se primjenjuje ovaj Zakon.

(3) Pravnoj osobi koja ne izvrši obvezu iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka Hrvatska gospodarska komora uputit æe pisano upozorenje s navoðenjem moguæih sankcija za neizvršenje obveze.

(4) Podatke iz stavka 1. ovoga èlanka nakladnik je obvezan objaviti u »Narodnim novinama« do 28. veljaèe svake kalendarske godine. Podaci o dionièarima i nositeljima udjela do 1% vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.

2. Udjeli stranih osoba

Èlanak 33.

Odredbe o ogranièenju vlasništva utvrðene zakonom primjenjuju se i na strane pravne i fizièke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno prebivalište, osim ako je zakonom odreðeno drugaèije.

3. Dostava izvještaja o poslovanju medija

Èlanak 34.

(1) Nakladnici su dužni do 30. travnja svake godine Hrvat­skoj gospodarskoj komori dostaviti izvješæe o financijskom poslovanju za prethodnu godinu, koje sadrži podatke o prihodu i tržišnom udjelu kojeg su ostvarili na tržištu èitatelja i/ili gledatelja i/ili slušatelja, te podatke o prihodu i tržišnom udjelu koje su ostvarili na tržištu oglašavanja, kao i podatke o oglašivaèima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10% godišnjega marketinškog prihoda na­klad­nika.

(2) Tvrtke za distribuciju medija dužne su Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti podatke o ugovorima o distribuciji s nakladnicima i opæe uvjete poslovanja koji se odnose na distribuciju programa elektronièkih medija i opæeinformativnog tiska èija prodana naklada prelazi tri tisuæe primjeraka, ako se taj tisak prodaje na tržištu više gradova ili županija, odnosno ako prelazi tisuæu primjeraka kada se radi o tisku na lokalnom tržištu.

(3) Podatke o ostvarenom ukupnom prihodu i prosjeèno prodanoj nakladi odnosno prosjeènoj slušanosti ili gledanosti u protekloj godini, nakladnik je obvezan objaviti u svom mediju do 30. travnja svake kalendarske godine.

4. Zaštita tržišnog natjecanja

Èlanak 35.

Na nakladnike, pravne osobe koje obavljaju poslove distribucije medija, kao i na druge pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi s javnim informiranjem primjenjuju se propisi o zaštiti tržiš­nog natjecanja.

Èlanak 36.

(1) Nakladnici sudionici koncentracija poduzetnika obvezni su podnijeti prijavu namjere provedbe koncentracije u obliku i na naèin utvrðen propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Obveza podnošenja prijave nastaje neovisno o tome jesu li u konkretnom sluèaju ispunjeni uvjeti iz èlanka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

(3) Prijava iz stavka 1. ovoga èlanka podnosi se Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.

(4) Koncentraciju poduzetnika prijavljenu u skladu s odredbama ovoga èlanka, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ocje­njivat æe sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Èlanak 37.

(1) Nedopuštena je svaka koncentracija poduzetnika na tržištu naklade opæeinformativnih dnevnika odnosno na tržištu opæeinformativnih tjednika kojom bi tržišni udjel sudionika konkretne koncentracije poduzetnika na tržištu nakon njene provedbe prelazio 40% ukupno prodane naklade opæeinformativnih dnevnika odnosno tjednika u Republici Hrvatskoj.

(2) Nakladnik s nedopuštenom koncentracijom iz stavka 1. ovoga èlanka ne može stjecati dionice ili udjele u nakladniku opæeinformativnog dnevnika odnosno tjednika.

5. Distribucija tiska

Èlanak 38.

(1) Distributeri tiska obvezni su utvrditi i objaviti na uobièajeni naèin Opæe uvjete za distribuciju tiska te ne smiju odbiti distribuciju tiska drugog nakladnika koji to zatraži i izjavi da prihvaæa objavljene Opæe uvjete.

(2) Distributer tiska ima pravo odbiti distribuciju medija bez impresuma. Preuzimanjem u distribuciju medija koji ne sadrži impresum distributer uz nakladnika toga medija preuzima odgovornost za informacije objavljene u tom mediju.

(3) Distributeri – kolporteri mogu na ulici prodavati samo tisak. Ostale uvjete prodaje putem kolportera, kao što su vrijeme i lokacije kolporterske prodaje tiska, propisat æe gradsko, odnosno opæinsko vijeæe, u skladu sa zakonom.

(4) Distributeri tiska su dužni do 30. travnja svake godine Hrvatskoj gospodarskoj komori dostaviti izvješæe o financijskom poslovanju ostvarenom distribucijom tiska za prethodnu godinu, te podatke o broju prodanih primjeraka pojedinog tiska putem njegove distributivne mreže ili ugovora o maloprodaji.

Èlanak 39.

(1) Zabranjeno je javno izlaganje i oglašavanje tiskovina s naslovnicom pornografskog sadržaja. Ova se zabrana ne odnosi na prodaju pornografskih tiskovina u posebnim prodavaonicama.

(2) Tiskovina pornografskog sadržaja mora imati vidno upozorenje da sadrži pornografiju, kao i upozorenje da je njezina distribucija zabranjena maloljetnim osobama.

VI. OBJAVLJIVANJE ISPRAVAKA I ODGOVORA

1. Pravo na ispravak objavljene informacije

Èlanak 40.

(1) Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeðena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeðena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je isprav­ljanje netoène ili nepotpune informacije.

(2) Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije.

(3) Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane pod­nositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

(4) Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netoènih navoda u objavljenoj informaciji, veæ i na iznošenje èinjenica i okolnosti kojima povrijeðeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

(5) Znanstvena ili umjetnièka kritika ne daje pravo na ispravak osim ako se njima ne ispravljaju netoèni ili uvredljivi navodi.

(6) Ne može se zahtijevati ispravak ako je medij do dana podnošenja zahtjeva za ispravak veæ sam objavio ispravak iste informacije. Ako podnositelj zahtjeva za ispravak smatra da medij nije na odgovarajuæi naèin objavio ispravak, može zahtijevati ostvarenje svoga prava sukladno ovom Zakonu.

(7) Ako je osoba na koju se odnosi informacija umrla, pravo na objavljivanje ispravka i pravo odgovora imaju njezina djeca, posvojenici, braèni drug, roditelji, posvojitelji, braæa i sestre, ili pravna osoba ako se informacija odnosi na djelatnost pokojnika u vezi s tom pravnom osobom.

Èlanak 41.

(1) Ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan naèin na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na naèin da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti meðu reagiranjima ili pismima èitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

(2) U programima radija i televizije ispravak se daje u pisanom obliku te se objavljuje èitanjem u istom programu i terminu u kojem je objavljena informacija na koju se ispravak odnosi ili u istoj vrsti programa istovjetne gledanosti.

(3) Vijeæe za elektronièke medije propisat æe pravila za ostvarivanje prava na ispravak u programima radija i televizije na naèin koji odgovara prirodi tih medija, ali tako da se u najveæoj moguæoj mjeri poštuju odredbe o pravu na ispravak i odgovor propisane ovim Zakonom.

(4) U elektronièkim publikacijama ispravak i informacija na koju se odnosi oznaèit æe se i povezati linkom.

Èlanak 42.

(1) Tko zahtijeva objavu ispravka mora jasno navesti informaciju, odnosno podatak na koju se ispravak odnosi i nadnevak njezine objave.

(2) Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka. U vrijeme izborne promidžbe ispravak mora biti objavljen u prvom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.

(3) U istom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija ne može se zajedno s ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak. Na komentar ispravka ili odgovora na ispravak primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o pravu na ispravak.

(4) Glavni urednik je dužan objaviti ispravak, izuzev ako:

– se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba,

– u traženom ispravku nisu navedene èinjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji,

– bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim obièajima,

– zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zah­tjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne osobe,

– je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, osim ako se ispravak odnosi na klevetnièke ili uvredljive navode,

– bi objavljivanje ispravaka prouzroèilo odgovornost nakladnika za štetu,

– je ispravak napisan na jeziku koji nije istovjetan jeziku na kojem je objavljena osporavana informacija,

– je zahtjev za ispravak informacije podnesen nakon proteka roka iz èlanka 40. stavak 2. ovoga Zakona,

– se radi o znanstvenoj ili umjetnièkoj kritici, izuzev ispravaka netoènih podataka ili uvredljivih navoda,

– je druga ovlaštena osoba na istu informaciju ranije podnijela ispravak istoga sadržaja,

– je zahtjev za objavu ispravka istoga sadržaja kao i zahtjev za ispravak povodom kojega se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili neodgovarajuæeg naèina objave ispravka.

(5) Glavni urednik dužan je u sluèaju iz stavka 4. ovoga èlanka pisano obavijestiti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravaka, a u roku propisanom za objavu ispravka.

Èlanak 43.

(1) Nakladnik je dužan èuvati zapise svih objavljenih programskih sadržaja najmanje 60 dana od njihove objave te za zainteresiranu osobu na njezin trošak osigurati odgovarajuæu presliku pojedinog zapisa i to najkasnije u roku od tri dana od primitka pisanog zahtjeva zainteresirane osobe.

(2) Preslika iz stavka 1. ovoga èlanka dostavlja se zainteresiranoj osobi iskljuèivo za osobnu upotrebu. Nije dopušteno umnožavanje niti javno objavljivanje preslike, bez suglasnosti na­klad­nika osim u okviru sudskog postupka.

(3) U sluèaju da nakladnik nije saèuvao zapis iz stavka 1. ovoga èlanka smatra se da je objavio informaciju za koju se zahtijeva ispravak.

Èlanak 44.

Ako zainteresirana osoba u roku od osam dana od objave informacije pisano obavijesti da æe zahtijevati objavu ispravka, glavni urednik je dužan èuvati presliku informacije na koji se zahtjev za ispravak odnosi sve dok se traženi ispravak ne objavi, odnosno ne dovrši sudski postupak koji se vodi u vezi s objavom sporne informacije, odnosno dok ne proteknu zakonom propisani rokovi za ostvarivanje prava na ispravak ili sudsku zaštitu.

Èlanak 45.

Objava ispravka može se zahtijevati i kada je informacija bila objavljena putem medija koji je u meðuvremenu prestao djelovati. Podnositelj zahtjeva za ispravak može od ondašnjeg nakladnika, odnosno od njegovoga pravnog sljednika zahtijevati da na svoj trošak osigura objavu ispravka u odreðenom drugom mediju koji je po opsegu i kvaliteti prenošenja sadržaja programa usporediv s prvim.

Èlanak 46.

(1) Ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na naèin odreðen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod opæinskog suda na èijem se podruèju nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

(2) Tužba se može podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na naèin koji nije bio sukladan Zakonu.

Èlanak 47.

(1) Sudski sporovi o objavi ispravka rješavaju se po hitnom postupku.

(2) U sporovima za objavu ispravka prvo roèište glavne rasprave mora se održati u roku od 8 dana od dana zaprimanja tužbe u sudu.

(3) Tuženik je dužan odgovoriti na tužbu najkasnije na glav­noj raspravi.

(4) U pozivu za prvo roèište sud mora upozoriti tužitelja da æe se u sluèaju njegova nedolaska na roèište tužba smatrati povu­èenom, a tuženika da se presuda može donijeti i u njegovoj odsutnosti.

Èlanak 48.

(1) Rasprava o tužbi za objavu ispravka je ogranièena na raspravljanje i dokazivanje èinjenica u pogledu tuženikove duž­nosti objave ispravka.

(2) Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopuš­teno dokazivati toènost èinjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeðeno pravo na privatnost, zaštiæeno na naèin utvrðen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na èinjenice obuhvaæene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

(3) U sporovima radi objave ispravka sud æe odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeðeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrðeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

Èlanak 49.

Pokretanjem kaznenog postupka radi djela poèinjenog objavom informacije na koju se odnosi ispravak, ne prekida se postupak za objavu ispravka.

Èlanak 50.

Ako se nakon što je podnesena tužba za objavu ispravka promijeni glavni urednik medija, tužitelj može do kraja glavne rasprave preinaèiti tužbeni zahtjev i umjesto prvobitnog tuženika tužiti novoga glavnog urednika. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva nije potrebna suglasnost prvobitnog tuženika niti novoga glavnog urednika.

Èlanak 51.

(1) Sud je dužan donijeti presudu odmah po zakljuèenju glav­ne rasprave.

(2) Ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja presude.

(3) Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, nalaže presudom tuže­niku da je dužan objaviti ispravak u roku i na naèin odreðen ovim Zakonom.

(4) Glavni urednik je dužan u objavi ispravka navesti da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku presude.

Èlanak 52.

(1) Protiv presude prvostupanjskog suda stranke mogu u roku od tri dana od primitka presude podnijeti žalbu nadležnom županijskom sudu.

(2) Žalba se ne dostavlja protivnoj stranci na odgovor. Pravovremenu i dopuštenu žalbu prvostupanjski sud dostavlja sa svim spisima županijskom sudu u roku od dva dana od primitka žalbe.

(3) Županijski sud je dužan odluèiti o žalbi u roku od tri dana od dana primitka žalbe.

(4) Protiv presude županijskog suda dopuštena je revizija.

Èlanak 53.

Ovjereni prijepis pravomoæne presude kojom je sud naložio objavu ispravka sud dostavlja odmah glavnom uredniku medija putem kojeg je potrebno objaviti ispravak.

Èlanak 54.

Ako se nakon pravomoænosti presude kojom se nalaže objava ispravka promijeni glavni urednik medija, presudom utvrðena dužnost objavljivanja ispravka prelazi na novoga glavnog urednika.

Èlanak 55.

(1) Svaka osoba imenovana u medijima povodom kaznene prijave, istražnog zahtjeva, pokretanja istražnog ili kaznenog postupka ima pravo u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odbacivanju kaznene prijave ili odbijanja istražnog zahtjeva, odnosno pravomoænog rješenja o obustavi postupka ili pravomoæne oslobaðajuæe presude zahtijevati od nakladnika objavljivanje informacije o tome.

(2) Na objavljivanje informacije iz stavka 1. ovoga èlanka shodno se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na objavljivanje ispravka informacije.

2. Pravo na odgovor na objavljenu informaciju

Èlanak 56.

(1) Zainteresirana fizièka ili pravna osoba ima pravo podnijeti zahtjev glavnom uredniku da besplatno objavi njegov odgovor na objavljenu informaciju, u kojoj je spomenuto njezino ime, odnosno naziv ili je na neki drugi naèin s njom u izravnoj vezi.

(2) Pod odgovorom iz stavka 1. ovoga èlanka smatra se tekst ili poruka istovjetne prirode i duljine kao i objavljena informacija.

(3) U odgovoru se navodima pogodnim za dokazivanje porièu u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o èinjenicama i podacima u objavljenoj informaciji.

Èlanak 57.

(1) Odgovor se mora objaviti bez izmjena ili dopuna izuzev pravopisnih ispravaka.

(2) Glavni urednik ima pravo od autora prije objave zatražiti skraæivanje odgovora.

(3) Na odgovor se primjenjuju odredbe èlanka 42. ovoga Zakona, te glavni urednik može odbiti objavu sadržajno jednakih odgovora nakon što je veæ jednom isti objavio.

(4) Glavni urednik može odbiti objavu odgovora i u sluèaju ako se u odgovoru navode oèigledno netoèni podaci ili tvrdnje i drugi navodi koji su nedvojbeno nepodobni za dokazivanje.

(5) Ako su prema mišljenju glavnog urednika samo neki podaci ili tvrdnje netoèni ili nepodobni za dokazivanje, glavni urednik ne smije odbiti objavu bez prethodnog poziva podnositelju zahtjeva za odgovor da te podatke i tvrdnje izuzme iz odgovora.

Èlanak 58.

U postupku sudske zaštite u pogledu ostvarivanja prava na odgovor na odgovarajuæi naèin primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na postupak ostvarivanja prava na ispravak.

VII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Èlanak 59.

(1) Novèanom kaznom do 1.000.000,00 kuna kaznit æe se za prekršaj pravna ili fizièka osoba koja:

1. obavlja djelatnost nakladnika a nije upisana u sudski ili drugi odgovarajuæi registar,

2. u kalendarskoj godini ne obavijesti javnost o informacijama sukladno èlanku 14. ovoga Zakona,

3. na zahtjev državnih tijela ne objavi bez naknade pri­opæenje iz èlanka 19. ovoga Zakona,

4. obavi oglašavanje protivno odredbi èlanka 20. ovoga Zakona,

5. postupa suprotno èlanku 31. ovoga Zakona,

6. niti nakon 15 dana od dana primitka upozorenja iz èlanka 32. stavka 3. ovoga Zakona, Hrvatskoj gospodarskoj komori ne dostavi podatke iz èlanka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

7. ne dostavi do 30. travnja svake godine Hrvatskoj gospodarskoj komori izvješæa i podatke sukladno èlanku 34. stavku 1. i 2. ovoga Zakona ili ne objavi do 30. travnja svake kalendarske godine podatke u svom mediju sukladno èlanku 34. stavku 3. ovoga Zakona.

8. ne podnese prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika iz èlanka 36. ovoga Zakona,

9. postupi suprotno èlanku 37. stavku 2. ovoga Zakona.

10. ne utvrdi i ne objavi Opæe uvjete za distribuciju tiska ili odbije preuzeti u distribuciju tisak protivno èlanku 38. stavku 1. ovoga Zakona,

11. nakladnik koji objavom programskog sadržaja povrijedi prava djece i mladeži iz èlanka 16. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga èlanka kaznit æe se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novèanom kaznom do 100.000,00 kuna.

Èlanak 60.

(1) Novèanom kaznom do 100.000,00 kuna kaznit æe se za prekršaj:

1. novinski nakladnik koji na svakome primjerku novina ili druge tiskovine ne otisne impresum,

2. glavni urednik koji na temelju pravomoæne presude ne objavi ispravak informacije ili ga ne objavi na propisani naèin,

3. nakladnik koji ne saèuva zapise svih objavljenih programskih sadržaja u propisanom roku,

4. nakladnik koji s osobom od koje naruèuje novinarski prilog ne zakljuèi ugovor sukladno èlanku 26. stavku 5. ovoga Zakona,

5. nakladnik koji novinaru otkaže ugovor o radu, umanji plaæu, odnosno ugovorenu naknadu ili izmijeni položaj u uredništvu suprotno èlanku 27. i 28. ovoga Zakona,

6. pravna osoba koja organizira distribuciju tiska putem kolportera suprotno èlanku 38. ovoga Zakona,

7. pravna osoba koja postupa suprotno èlanku 39. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga èlanka kaznit æe se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novèanom kaznom do 20.000,00 kuna.

Èlanak 61.

(1) Novèanom kaznom do 50.000,00 kuna kaznit æe se za prekršaj:

1. ovlaštena osoba u tijelu ili osobi koja novinaru uskrati informaciju iz djelokruga toga tijela suprotno èlanku 6. ovoga Zakona,

2. novinski nakladnik koji ne prijavi novine ili drugi tisak Hrvatskoj gospodarskoj komori,

3. distributer tiska koji ne podnese prijavu iz èlanka 12. ovoga Zakona ili istoj ne priloži propisane priloge,

4. glavni urednik ako urednièkom obradom teksta, a osobito naslovom bitno promijeni sadržaj ili smisao informacije objav­ljene u javnome glasilu,

5. glavni urednik koji dozvoli objavu podataka koji mogu otkriti identitet svjedoka ili ošteæenika kaznenog djela, suprotno èlanku 16. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga èlanka kaznit æe se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novèanom kaznom do 8.000,00 kuna.

Èlanak 62.

(1) Novèanom kaznom do 30.000,00 kuna kaznit æe se za prekršaj:

1. nakladnik koji uz informaciju prenesenu iz drugih do­maæih i inozemnih medija ne naznaèi izvor,

2. novinski nakladnik, odnosno distributer tiska, koji Hrvat­skoj gospodarskoj komori ne prijavi promjenu podataka navedenih u prijavi novina u roku od osam dana od dana nastanka promjene,

3. glavni urednik koji pisano ne obavijesti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka,

4. osoba koja umnoži ili javno objavi presliku iz èlanka 43. stavka 2. ovoga Zakona, bez suglasnosti nakladnika.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga èlanka kaznit æe se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novèanom kaznom do 3.000,00 kuna.

VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Èlanak 63.

Odredbe ovoga Zakona na odgovarajuæi se naèin primjenjuju na programe inozemnih novinskih agencija ako posebnim zakonom nije drugaèije propisano.

Èlanak 64.

Nakladnici su dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opæe akte s odredbama ovoga Zakona.

Èlanak 65.

Vijeæe za elektronièke medije dužno je u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravila iz èlanka 41. stavka 3. ovoga Zakona.

Èlanak 66.

Ministarstvo vanjskih poslova vodi upisnik i obavlja sve po­slove u svezi s upisom, odnosno brisanjem upisa inozemnih dopisništava, stalnih inozemnih dopisnika i stalnih službenika inozemnih dopisništava, propisanih posebnim zakonom.

Èlanak 67.

(1) Pravilnik iz èlanka 5. stavka 3. ovoga Zakona ministar je dužan donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Sredstva za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija za obveze propisane èlankom 5. ovoga Zakona osigurat æe se u državnom proraèunu.

Èlanak 68.

(1) Nadležno ministarstvo predat æe Hrvatskoj gospodarskoj komori Upisnik prijave tiska u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Do primopredaje Upisnika iz stavka 1. ovoga èlanka, nadležno ministarstvo dužno je zaprimati i rješavati prijave tiska.

Èlanak 69.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o javnom priopæavanju (»Narodne novine«, br. 83/96., 105/97., 143/98., 20/00. i 96/01.).

Èlanak 70.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 008-02/04-01/01
Zagreb, 30. travnja 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

Povratak