IN MEMORIAM : JOŽA VLAHOVIÆ

21.12.2004.

Novinarska profesija izgubila je jednog od svojih doajena, Jožu Vlahoviæa, koji je, shrvan teškom bolešæu, u nedjelju ujutro umro u Klinièkoj bolnici Jordanovac u Zagrebu u svojoj 75. godini života. Cijeli život u novinarstvu, Vlahoviæ je ostavio golem novinarski opus, a neizbrisivim slovima u hrvatskoj povijesti novinarstva ostat æe zabilježeno da je bio glavni pokretaè i prvi glavni urednik tjednika Danas, koji je obilježio hrvatsko novinarstvo osamdesetih godina prošlog stoljeæa.
Kolege æe za njega bezrezervno ustvrditi da je novinarski ugled stekao visokom razinom profesionalizma i posve osebujnim stilom pisanja.
Mnogi drže da je pokretanjem i ureðivanjem tjednika Danas, èiji je prvi broj objavljen u veljaèi 1982., postavio nove žurnalistièke standarde na tadašnjem jugoslavenskom medijskom prostoru, a i danas se smatra teško dostižnim uzorom.
Inoslav Bešker za Jožu Vlahoviæa istièe da je bio ne samo sjajan pisac, izvjestitelj i komentator, nego i prijeloman glavni urednik. - Unatoè javnoj skepsi Vladimira Bakariæa i ne uvijek javnom otporu birokratskog aparata Vlahoviæ je Danas zasnovao i vodio kao otvoreno glasilo, kao tjednik koji je u interpretativnom novinarstvu u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji postavio nove standarde, i danas važeæe, ali ne uvijek poštovane. Haran sam mu ne samo što me, na zagovor Meri Štajduhar pa Slavka Grabariæa, ukljuèio u taj projekt, nego i što je sabotirao režimski embargo i omoguæio mi da pišem i potpisujem priloge, uz nos ogorèenim vlastodršcima, navodi Bešker.
Ureðujuæi list pod stalnim pritiscima nomenklature iz Saveza komunista, Vlahoviæ je nakon tek nešto više od godine ureðivanja Danasa bio prisiljen podnijeti ostavku na mjesto glavnog urednika.
Mladen Maloèa, zadnji glavni urednik Danasa i Vlahoviæev prijatelj i suradnik, istièe da je Joža bio strastven èovjek koji je volio život.
- No, prije svega volio je novinarstvo, a njegov novinarski opus zasigurno je u samom vrhu hrvatskog novinarstva. Zajedno smo osnivali Danas i moj gotovo cijeli novinarski radni vijek bio je vezan uz Jožu. Zbog svoje ureðivaèke politike, u kojoj je istina bila kljuèna odrednica, bio je pod stalnom politièkom prismotrom i na kraju žrtva. No, njegovi feljtoni, reportaže i brojni novinski tekstovi ostat æe , kao i knjige - navodi Maloèa.
Nakon odlaska iz Danasa u drugoj polovici osamdesetih, kao "okorjeli kronièar", Vlahoviæ je na stranicama dnevnika Vjesnik lucidno secirao tadašnje politièke prilike, raskrinkavajuæi pogubne postupke politièkih èelnika i nasluèujuæi buduæe tragiène dogaðaje.
Dugogodišnji Vlahoviæev kolega Mario Bošnjak za Vlahoviæa posebno istièe da je bio novinar izrazitog pisalaèkog nerva.
- Imao je neiscrpnu energiju pa je tako i u poznim godinama, 1999., prihvatio da vodi Dubrovaèki list koji je podigao na noge te je mlaðim kolegama u Dubrovniku prenio svoje dragocjeno novinarsko iskustvo - navodi Bošnjak.
Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je 1988. godine Nagradu za životno djelo "Otokar Keršovani".
Joža Vlahoviæ rodio se 4. sijeènja 1930. godine u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju i tadašnju novinarsku školu. Poèeo je rano suraðivati u omladinskom tisku nedugo nakon Drugog svjetskog rata, a prvu novinarsku afirmaciju stjeèe u rijeèkom Novom listu.
Od 1957. godine živi u Beogradu, gdje piše za Politiku i Borbu. Godine 1971. prelazi u beogradsko dopisništvo Vjesnika, a èetiri godine poslije vraæa se u matiènu redakciju u Zagreb.
Godine 1966. objavio je zbirku tekstova "Povijest sa 1000 lica", a 1989. zbirku kolumni pod naslovom "Okorjeli kronièar".
Pisao je feljtone, reportaže iz zemlje i svijeta, scenarije za televizijske emisije i dokumentarne filmove. Tijekom dugogodišnje karijere Vlahoviæ je imao reputaciju novinara koji ne piše uvijek ono što bi politièki moænici željeli èitati te mu je više puta, ukupno tri godine, bilo neformalno zabranjeno pisati. O svojoj struci, u kojoj je proveo više od pedeset godina, u jednom intervjuu je rekao: "Novinarstvo je samo po sebi površan posao pa se mora raditi strašno pedantno. Koliko je površnije toliko mora biti savršenije površno".
 
Ivica S. Buljan, Hina

Povratak