Svjedok sam dogaðanja ispred crkve sv. Ivana

30.12.2004.

 Svjedok sam dogaðanja ispred crkve sv. Ivana i dužan sam kao èlan HND ogranak Zadar, kratko se oèitovati o priopæenju.
 Nekoliko starijih ljudi doèekano je pri slabom osvjetljenju oko 17 sati pred ulazom u crkvu blicevima i svjetlima kamera. Neki su negodovali i zamolili da ih se ne fotografira i ne snima. Nastavljeno je blicanje fotoaparata i snimanje iz neposredne blizine, što je izazvalo odguravanje fotoaparata i kamere.
 Proèitavši priopæenje, osobno ne vidim brigu za novinarsku profesiju nego vrlo uznemirujuæu poruku javnosti.
 Zar se uistinu èlanovi Izvršnog odbora HND i Županijskog vijeæa HND u Zadru, nakon ovog dogaðaja osjeæaju ugroženima i boje za svoje živote?
 Kuda smjera pitanje:"Treba li pasti prva novinarska žrtva pa da se u Zadru i ne samo u Zadru shvati da je napad na novinare reportere napad na slobodu medija i pravo javnosti na informiranje o dogaðajima od javnog interesa?"
 Kada je o prvim novinarskim žrtvama rijeè, siguran sam da hrvatska javnost dobro pamti Domovinski rat i zna kako su i od koga ginuli prvi izvjestitelji novinari, isto tako civili i hrvatski branitelji.
Sada, u doba mira, potrebe suživota, isticanja lijepog i pozitivnog, evo priopæenja koje nas vraæa u vrijeme pred Domovinski rat.
 Svakako da javnost ima pravo na informiranje i da mediji trebaju biti slobodni ali što je s pravom na privatnost?
 I za kraj jedno pitanje. Koliko je osoba iz Izvršnog odbora HND i Županijskog vijeæa HND u Zadru nazoèilo dogaðaju a suglasni su s priopæenjem?
 
Marko Anzuloviæ

Povratak