NJEN OBRAÈUN S NAMA

10.03.2005.

Šuica je otvoreno rekla kako æe tužiti novinara, a pritom vješto manipulirajuæi dokumentima koje je predstavila kao dokaze svoje nevinosti u cijelom sluèaju. Udarom na Feral, Setemanu i sve ostale medije i kolege novinare koji se usuðuju pisati bez diktata i svojom glavnom, Šuica je poslala jasnu prijetnju. U Dubrovniku je istina i istraživaèko novinarstvo nepoželjno.
Mi, ipak mislimo drugaèije.   

Tekst: Ilko Æimiæ     
Foto: Mario Jurkoviæ

Posljednjih dana oèevici smo medijske kampanje gradonaèelnice Dubravke Šuice, koja je oèito odluèila progovoriti o sukobu interesa, buduæi se još prije dva mjeseca, kada je tjednik Setemana prvi put objavio ovaj sluèaj, odluèila za medijsku šutnju. Nakon prijavljivanja njenog sluèaja Saborskom povjerenstvu za sukob interesa te intervencije ministrice Matuloviæ–Dropuliæ, promijenila je mišljenje. Po veæ ustaljenom obièaju, u vrlo 'nervoznom' medijskom nastupu Šuica je okarakterizirala novinare kao iskljuèive krivce, najavila je nekoliko tužbi, a naš je tjednik kroz njene istupe pretrpio poprilièno etiketiranje. Naravno, za pojedine novinare birale su se rijeèi. No, stavimo na stranu èinjenicu da se Šuica pravda i vadi dokumentaciju za koju je nitko nije optužio. Zavirili smo malo u godine njene vladavine te istražili sve njene obraèune s medijima koji su se obièno dogaðali kada bi se novinari 'usudili' uputiti kritiku na njen rad, kao i na rad njenog poglavarstva.

NOVINARI UVIJEK KRIVI 
Vrhunac obraèuna s medijima dogodio se prije gotovo godinu dana. Rijeè je o famoznom anonimnom pismu koje je poslano nizu dubrovaèkih redakcija, gdje se, doslovno reèeno, odreðene kolege novinare, kritièki nastrojene prema gradskoj vlasti, vrijeðalo. Niz osobnih nepotpisanih optužbi, koje nisu imale nikakve argumentacije, nije objavio nijedan medij. Osim novinarskih redakcija, isto takvo pismo poslano je na adresu Gradskog poglavarstva. Možda su gradski oci bili razoèarani slijedom dogaðaja buduæi da nitko nije htio objaviti pamflet o njihovim kritièirama, te odluèili doskoèiti tome. Naime, na sjednici Gradskog pogavarstva uz službenu dokumentaciju podijeljeno je i anonimno pismo s uvrjedljivim sadržajem. Nitko se za to nije isprièao, a dubrovaèka gradonaèelnica se opravdala rijeèima kako su transparentna vlast koja objavljuje sva pisma koja doðu na gradsku adresu. Zanimljivo je ovom prigodom i spomenuti kako je to bilo prvo i posljednje pismo koje je proslijeðeno na adresu Gradskog poglavarstva. Toliko o transparentnosti gradske vlasti o kojoj dovoljno govori i èinjenica, kako je i tematska sjednica Gradskog poglavarstva, koja je za temu imala asocijalno ponašanje mladih, završila sa zakljuèkom nepovoljnim po novinare. Naime, za asocijalno ponašanje mladih, zakljuèili su, krivi su opet novinari i njihov senzacionalistièki pristup! Podsjetimo kako se u vrlo kratkom vremenu dogodila krvava tuèa ispred Orlanda, brutalno ubojstvo u Gružu, te sluèaj seksualnog zlostavljanja u domu Maslina. Zakljuèak sjednice, kao što smo rekli, apostrofirao je novinare kao glavne krivce, no zanimljivo je kako u toj raspravi nisu mogli aktivno sudjelovati novinari. Èak štoviše, kada su gradski oci krenuli s generalizirajuæim napadima na medije, pojedini prisutni novinari pokušali su na to odgovoriti. No, u skladu s demokratskom i transparentnom politikom gradske vlasti, gradonaèelnica im je grubo oduzela rijeè. Zbilja èudan pristup, buduæi da novinari nisu izmislili niti jedan od sluèajeva o kojima se raspravljalo, veæ samo objavili èinjenice.

KRIVO SU ÈULI 
Iako su novinari upoznati s posljedicama objavljivanja neistinih i neprovjerenih èinjenica, kao i sa Zakonom o medijima u kojem piše da je strogo zabranjeno vrijeðanje, to po svemu sudeæi ne vrijedi i za neke gradske vijeænike vladajuæe partije. Tako je vijeænica HDZ-a, Antonija Sokal postavila pitanje šefici dopisništva Slobodne Dalmacije Anet Maruniæ Lisièiæ je li proèitala tekst svoje novinarke o zlostavljanju u domu Maslina. Vijeænica se tako zgrozila nad objavljenim tekstom, a da prethodno nije istražila delikventno ponašanje meðu štiæenicima u toj ustanovi, i zatim to prijaviti nadležnim organima. Mnogi su takav istup HDZ-a doživjeli kao njihovu veliku želju da se dirigira, odnosno ureðuje lokalnim i nacionalnim tjednicima i dnevnicima.
Novinari su inaèe osobe slaba sluha; u našoj ih je profesiji izuzetan broj. Naime, tako se Šuica više puta ograðivala od svojih istupa i gafova èesto ponavljajuæi veæ legendarnu reèenicu kako su 'novinari su krivo èuli'. Tako su novinari, a bilo ih je više, preèuli sluèaj oko postavljanja bandijere na Orlandov stup, poskupljenja vrtiæa i naplaæivanja ulaza u Grad.
No, ni Šuicini koalcijski partneri nisu nemušti kada se napadaju novinari. Tako je zabilježen sluèaj kada je na prezentaciji dvogodišnjeg rada gradske uprave predsjednik Gradskog vijeæa Nikola Obuljen, na upit kolege Suada Ahmetoviæa oko uništavanja obrambenog jarka Revelina, odgovorio protupitanjem: 'Kako se usuðuješ o tome pisati!?' Ta prijetnja upuæena je, tek toliko da se zna, dobitniku Zlatnog pera HND-a za pisanje o baštini i njenoj zaštiti.

NAPADAJU SE I NOVINARI IZVAN DUBROVNIKA
No, nemojte misliti kako su na meti gradskih otaca samo lokalni novinari. Ma, ne. Novinarka Vjesnika Vesna Kusin bila je metom napada gradonaèelnice i njenog zamjenika Frana Matušiæa. On je, naime, otišao tako daleko te ustvrdio kako kolegica Kusin odlazi u 'kockicu' po naputke.
Rijeè je inaèe o kolegici koja je u proteklih 30 godina napisala mnoštvo zapaženih i struèno argumentiranih tekstova o Gradu i njegovom spomenièkom naslijeðu, a danas je cijenjena ravnateljica Kloviæevih dvora u Zagrebu. Umjesto da takva jedna cijenjena kolegica bude nagraðena za svoje tekstove, nagrade se daju inozemnim politièarima poput Pattena.
Poseban sluèaj je naravno onaj Dubrovaèkog lista i to iz onog vremena kada su veæinu redakcije, odnosno uredništva, èinili današnji novinari Setemane. Kao danas Setemana, List je sa mladom ekipom novinara kritièki otvarao mnoge gradske teme koje se nisu mogle naæi u nekim drugim medijima. Uvrede gradonaèelnice Šuice, te posebice Stijepa Butjera stizale su na adresu današnjeg urednika Setemane. Novinarima te novine zabranjivao se ulazak u službene prostorije njihove stranke, a više puta bio je na udaru Silenzia stampe od strane èlanova HDZ-a, DC-a i JHS-a. Èak štoviše, novinari su napadani i u Gradskoj vijeænici. Gradska vlast, na èelu sa Šuicom više puta je prijavljivana HND-u i HHO-u te ostalim inistitucijama koje je bave zaštitom medijskih sloboda, no to nije imalo velikog uèinka. Spomenimo i to, ne manje bitno, da je od trenutka kada je u Listu došlo do promjene vlasnièke strukture, gradska vlast dugo vremena bila uvjerena kako je uspjela ukrotiti medije. No, mediji su i javnost, a njih nije lako ušutkati u vjeènoj potrazi za istinom.
Tako je bilo i u ovom sluèaju. Dva puta Šuica je sazvala konferenciju za novinare na istu temu. O svojoj kuæi. Na prvoj, na meti joj je bila Setemana, èiji novinari nisu uopæe bili pozvani na 'presicu'. Na drugoj, kada je bilo rijeèi o istoj temi, prozvan je naš kolega Luko Brailo i nacionlni tjednik Feral. Šuica je otvoreno rekla kako æe tužiti novinara, a pritom vješto manipulirajuæi dokumentima koje je predstavila kao dokaze svoje nevinosti u cijelom sluèaju. Udarom na Feral, Setemanu i sve ostale medije i kolege novinare koji se usuðuju pisati bez diktata i svojom glavnom, Šuica je poslala jasnu prijetnju. U Dubrovniku je istina i istraživaèko novinarstvo nepoželjno.
Mi, ipak mislimo drugaèije.   

Osim novinara, Šuica oštro napala i njenog zamijenika Antuna Kisiæa
Nakon završene tiskovne konferencije dubrovaèka je gradonaèelnica Dubravka Šuica 'branila boje' svoje obiteljske kuæe i oštro napala sve prisutne novinare, pa èak i one koji tu nisu bili. Meðutim, ni njen zamjenik Antun Kisiæ, koji je došao tek na kraju burne 'presice', nije bolje prošao.
- Hvala vam što ste me došli podržati i prisustovati na tiskovnoj konferenciji! Baš lijepo od vas - odbrusila mu je Šuica tek što je ušao u Gradsku vijeænicu, što je kod prisutnih novinara, a i svih ostalih, izmamilo osmijeh na lica. Lagano se zacrvenjevši, Kisiæ nije progovorio ni rijeèi, a na njegovom se licu mogla primijetiti zaèuðenost.
M. J. 

Povratak