RTL proširuje tužbu protiv HTV-a

11.08.2005.

Prošloga je tjedna RTL Televizija odluèila proširiti tužbu podignutu 22. srpnja protiv HTV-a, pokrenutu zbog prekršenja odredbi o vremenskom ogranièenju televizijskog oglašavanja promidžbenog programa.
Usprkos velikom broju upozorenja Udruge komercijalnih televizija i RTL Televizije — poruèuju s naše najmlaðe komercijalne televizije — HRT nastavlja s kršenjem Zakona o HRT-u i Zakona o elektronièkim medijima te je tako u proteklih šest mjeseci HRT navedene zakone prekršio gotovo šeststo puta (i samo u travnju, svibnju i lipnju emitirao èak 13 tisuæa sekundi iznad zakonskog limita, èime je utržio dodatnih 13,3 milijuna kuna) te bez obzira na tužbu i dalje nastavio s praksom kršenja zakona emitiranjem nedopuštene kolièine reklama. Samo tijekom srpnja HRT je prekršio zakon 47 puta te je RTL odluèio proširiti postojeæu tužbu novim sluèajevima kršenja zakona zabilježenim u srpnju.
— Prigovor RTL-a javnoj televiziji bio je da na Prvom i Drugom programu krši zakon po trajanju reklama, odnosno da ih u jednome satu emitira duže od devet minuta — pojašnjava Drenislav Žekiæ, donedavni generalni tajnik i direktor korporativnih komunikacija RTL-a, koji je nedavno na inicijativu Nove TV i RTL-a imenovan za direktora Udruge komercijalnih televizija (u osnivanju).
Èinjenice, a ne nagaðanja
— To su èinjenice, a ne nagaðanja, kako se ovih dana u medijima znalo spekulirati. Naravno da s HTV-a ovo istraživanje nezavisne medijske agencije mogu osporiti ili se s njime složiti, ali ako se komercijalne televizije drže zakonom propisanih 12 minuta, onda tu daljnje diskusije nema. Ono oko èega se može povesti diskusija jest, primjerice, Latinica. HTV je Latinicu prekinuo na dva dijela. Ako zakon propisuje da se unutar jedne emisije ne smije emitirati više od jedne reklame, postavlja se pitanje je li Latinica jedinstvena emisija ili je tu rijeè o dvije emisije. Ako je rijeè o dvije emisije, onda ne krše zakon, no ako je rijeè o jednoj, krše ga.
Žekiæ drži kako HTV nikako ne može osporiti odreðene lako provjerljive fakte, poput kolièine emitiranih reklama u odreðenom satu. Na prvi pogled ta je kolièina zanemariva — nekoliko sekundi ili minuta više — ali kada se sve zbroji i dobije cifra od 13 milijuna kuna, svakome se zavrti u glavi.
— Da se ne bismo pogrešno razumjeli, ovaj sukob nema nikakve veze s nekim osobnim razinama izmeðu bilo koga, veæ je rijeè naprosto o borbi za prihvaæanje tržišnog natjecanja i pravila igre. Dat æu vam jedan primjer: vi i ja dogovorimo se da æemo preko ljeta zaraðivati dostavom pizza. Imamo 1 kunu po dostavi. Ako zajedno jurimo mopedom po Zagrebu i vi poštujete propise brzine i napravite tri kune po satu, a ja jurim kao divljak i prolazim kroz crveno i ostvarim pet kuna, a policajca nije briga, ne osjeæate li se vi onda glupo jer poštujete propise? A ja sam zaradio više i nitko me nije kaznio. O tome se radi. Ili neka kažu da je ovdje divlje tržište, pa æemo svi raditi na isti naèin...
Iako je potpuno jasno kako je tijekom protekle dvije-tri godine, nakon medijskog proboja Nove TV i RTL-a, došlo i do znaèajnije preraspodjele marketinškog kolaèa u segmentu televizijskog oglašavanja, te je od apsolutne dominacije Hrvatske radiotelevizije, Novoj TV i RTL-u pošlo za rukom preuzeti vrlo pristojan postotak ukupnog tržišta, Žekiæ istièe kako ovu tužbu nisu mogli izbjeæi.
— Tu je najveæa odgovornost Vijeæa za elektronièke medije, koje nije reagiralo na naša opetovana upozorenja o kršenju zakona. Samo je ono moglo dati procjene i analize postojeæe situacije te, ako je nešto sporno, otvoriti debatu. Moglo je to biti pitanje Latinice, pitanje imaju li Nova TV i RTL dovoljnu kolièinu domaæe produkcije ili može li se neka emisija smatrati domaæom produkcijom zato što je mješavina kupljenih, stranih materijala s domaæom obradom... To je arbitriranje, dok kontroli èinjenica ne može nitko pobjeæi. Da je Vijeæe za elektronièke medije na vrijeme reagiralo, a ne se postavilo birokratski, do ovoga ne bi došlo. U RTL-ovoj tužbi, takoðer moramo naglasiti, ne postoji zahtjev za naknadom bilo kakve štete; potražujemo simboliènih milijun kuna koje smo se obvezali uplatiti u humanitarne svrhe. Dakle, naša intencija, kao i poruka Vijeæu jest: sprijeèite kršenje zakona. Ništa više.
HTV - komercijalna televizija
Koliko doznajemo, Vijeæe na tužbu još nije reagiralo, veæ je na sve dopise UKT-a odgovorilo tako da ih je obavijestilo kako je od HTV-a zatražilo oèitovanje. Je li ga dobilo ili nije, nismo uspjeli doznati. No praæenje kretanja programa od strane UKT-a i RTL-a protekla èetiri mjeseca pokazalo je kako se ponavlja jedno te isto: broj reklama veæi je od dopuštenog u jednome programskom satu, a zakon se krši i unutar pojedinih emisija. Stoga se optimistièna oèekivanja UKT-a odnose podjednako na poštovanje postojeæeg zakona, kao i promjene Zakona o HRT-u i Zakona o elektronièkim medijima (po kojima bi se trebao otvoriti veæi prostor za veæe prihode od reklama za komercijalne televizije) te da se nacionalna televizija kao javna ustanova orijentira na proizvodnju programa od šireg interesa, za što i prima pretplatu.
— Najgore od svega jest èinjenica da se HTV svojim programom pretvorio u komercijalnu televiziju. Pogledajte njihov prime-time: dva puta tjedno ide Milijunaš, dva puta tjedno Uzmi ili ostavi, zatim Piramida, Bingo i Najslabija karika. Slièi li to na javnu televiziju kojoj se plaæa pretplata ili je to program komercijalne televizije? Takoðer, stvorila se i jedna klima koja ostavlja dojam kako su svi protiv nacionalne televizije, što nema nikakve veze s istinom. Mi se ne bavimo politikom, veæ biznisom.
No, kako sada stvari stoje, dok ne bude proveden postupak screeninga (strogog ispitivanja) Zakona o HRT-u, nikakve promjene istoga neæe se provoditi. Promjene najavljene u programu prilagodbe hrvatskog zakonodavstva europskim propisima bavit æe se dubioznim skeniranjem svake toèke zakona i procjenom koliko rješenja iz domaæih zakonskih tekstova odgovaraju europskim rješenjima. Vidi li Žekiæ u nekome od europskih modela neki koji bi najbolje odgovarao hrvatskoj situaciji? Ili, osim manjih nejasnoæa, zapravo imamo dobar zakon?
— Smatram kako su hrvatski propisi vrlo dobri i bliski europskim standardima. Ono što odudara jest to što se trenutaèno mijenja struktura, tj. slika medijskog tržišta u Hrvatskoj. Do prije godinu-dvije dana sve je bilo u rukama HRT-a i nije bilo alternative, a sada imate brdo pitanja: od toga što je funkcija javne televizije do toga je li kupovanje skupih filmova primarna funkcija javne ili komercijalne televizije. Do sada je HTV morao zadovoljiti i taj javni i komercijalni segment, ali to više nije sluèaj. Baš zato zakoni bi se trebali usavršiti i preciznije regulirati neke stvari. Takoðer, moje je mišljenje da arhiv HRT-a spada pod javno dobro, baš kao i Nacionalna i sveuèilišna biblioteka te da odreðenu snimku iz, primjerice, 1990. svatko po odreðenoj cijeni može kupiti. Ovako imamo situaciju da HTV komercijalnim televizijama neke snimke uskraæuje, pa ih ucjenjuje, pa nema definirane cijene... Ta i slièna pitanja zakonom se moraju regulirati.                Vladimira PALEÈEK    

Povratak