Tihomir Ladišiæ: Prijete mi, ali neæu tražiti zaštitu

18.11.2005.

Ako je suditi prema poslu, ove 2005. godine Tihomir Ladišiæ se u starim danima neæe sjeæati baš po dobru. Najprije mu se zbog emisije u koju je prvotno pozvao rijeèkog gradonaèelnika Vojka Obersnela, a onda ga samo nekoliko sati kasnije opozvao, dogodila jednomjeseèna suspenzija i jednokratno smanjenje plaæe.

Misleæi da mu se tako nešto više ne može ponoviti poèetkom ove sezone optimistièno je izjavio: "U odnosu kakva mi je bila prošla sezona teško da mi ova može biti lošija". No èini se da se tim rijeèima sam  urekao. Jer zbog nedavne emisije u kojoj mu je zamjereno da je na osnovi izjave haaškog optuženika Ivice Rajiæa inzistirao na krivoj tezi o zajednièkom hrvatsko-srpskom granatiranju Sarajeva  ureðivanje i voðenje "Otvorenog" trajno mu je oduzeto i to odlukom vodstva Informativnog programa HTV-a.

 Eto  poèinje Ladišiæ  sad ispada da je ona moja optimistièna reèenica koju ste citirali ispala zgodno proroèanstvo. No odmah želim reæi, ne smatram se nikakvom i nièijom žrtvom. Èovjek koji svakodnevno obraðuje najosjetljivije teme mora biti spreman na smjene, osude i pritiske, s bilo koje strane. Dovoljno sam èvrst i jak da sve te pritiske podnesem. Nisam èovjek koji nije spreman priznati svoju grešku. Naravno, da je emisija o Rajiæu, kao i sve one druge, mogla biti bolja.

To ovisi koliko su dobri gosti i sam voditelj, a ja sam se trudio za svaku emisiju maksimalno preprimiti i izabrati najbolje sugovornike. Ponekad to nije moguæe. Ali ono što znam jest da sam otvoren prema svakoj temi, da ne bježim ni od onih najosjetljivijih, da sam slobodan novinar i da æu i dalje nastaviti tako raditi.

EKRAN: Poslije ove sporne emisije, kao i nekih prije toga, dobili ste prijeteæa pisma. Hoæete li zatražiti zaštitu?
LADIŠIÆ: Toèno, primio sam svu silu uvreda i prijetnji. Dio tih prijetnji predao sam svojim urednicima, ali od nikoga, ni od njih ni od policije  neæu tražiti zaštitu. Samo sam htio da se to zabilježi. Žao mi je da nitko te prijetnje nije smatrao važnim ni potrebnim komentirati i na bilo koji naèin stati u zaštitu ljudi koji se kao novinari bave ovim poslom. Znam da nisam jedini koji takve prijetnje prima. Primaju ih i drugi moji kolege na HTV-u.

EKRAN: Jeste li bili prisutni sastanku na kojem se odluèivalo o vašoj smjeni kako biste mogli iznijeti svoju obranu?
LADIŠIÆ: Ne. Èinjenica je da se o tome, kada je rijeè o bilo kojoj instanci unutar kuæe  kolegiju ili etièkom povjerenstvu  sa mnom nije razgovaralo. I to je glavni problem! Jer se jedna odluka donijela bez da se autora te emisije pozvalo i otvoreno uz argumente utvrdilo je li on pogriješio ili ne.

EKRAN: Znate li vi uopæe tko stoji iza te vaše smjene, tko èini to informativno programsko vodstvo?
LADIŠIÆ: Ne!




EKRAN: Znaèi li to da iza tog tijela može stajati bilo tko iz kuæe, ali i izvan nje?
LADIŠIÆ: Kada je rijeè o formalnim zakonskim odredbama i pravilnicima unutar kuæe to programsko vodstvo  ne postoji. Moram priznati, neki moji kolege urednici imali su mi potrebu reæi da oni u toj odluci o mom smjenjivanju nisu sudjelovali.

EKRAN: No, da ste na taj famozni sastanak pozvani što biste tada rekli u svoju obranu?
LADIŠIÆ: Èinjenice! "Otvoreno" je emisija koja otvara teme dana. Nesumnjivo, tema toga dana bila je haaška nagodba Ivice Rajiæa. U uvodu emisije emitirana je osmominutna prièa koja je tematizirala sve probleme vezane uz Rajiæa: da je on prvo negirao krivicu, da ju je onda priznao, a bilo je objavljeno i njegovo svjedoèenje pred kamerama srpske televizije u kojem je tvrdio još te 1993. da je svoje topovske cijevi okrenuo prema muslimanima u Sarajevu. Tek nakon toga postavljeno je referendumsko pitanje koje je glasilo: "Vjerujete li da su hrvatske snage zajedno sa srpskima granatirale Sarajevo?" Dakle, ljudi su se u glasovanju odluèivali na temelju onoga što su u emisiji vidjeli i èuli, a ja sam ponudio èinjenice i razlièita razmišljanja.

EKRAN: Mislite li da je problem zapravo to što ste se uopæe dotakli te teme?
LADIŠIÆ: E sad, je li moj profesionalni propust to što sam tu temu opæe otvorio ili što su tamo iznesene neke netoène tvrdnje ili je možda ravnoteža gostiju bila neravnomjerna...? Mislim da je na sva ta pitanja odgovor  ne. Tu je temu trebalo otvoriti jer se o njoj pisalo i govorilo danima. To što poslije nisam dobio ni jedan sužbeni demanti znaèi da nije bila iznesena nijedna netoèna èinjenica. Još je nešto važno, sve što je te veèeri reèeno veæ je objavljeno u hrvatskom tisku. Dokument prema kojem je Rajiæ sa svojim postrojbama napao UN, a zatim i granatirao Sarajevo službeni je dokument SIS-a iz 1993. godine, a poslan je u Haag 2000.

EKRAN: Kako biste vi odgovorili na to referendumsko pitanje?
LADIŠIÆ: Na njega sam odgovorio time što sam tu temu otvorio te sve èinjinice koje sam dotada znao stavio na javnu raspravu.  

EKRAN: Ipak, zašto u emisiju niste pozvali nekoga iz bošnjaèkih oružanih snaga ili kolega novinara iz BiH koji bi vam mogli reæi svoju stranu prièe i tako pomoæi da se doðe do istine?
LADIŠIÆ: I gosti koje sam imao bili su neposredni sudionici ili svjedoci toga dogaðaja, a taj dan zvao sam sigurno još 20-tak ljudi koji iz razlièitih razloga nisu mogli doæi u emisiju. Meðu njima je bilo i onih iz BiH. Sada mi se javljaju mnogi s imenom i prezimenom tvrdeæi da su spremni svjedoèiti kako je to što se dogodilo  istina. Èak su mi i moji kolege iz stranih medija, koji su tada bili tamo, potvrdili da se snimke koje su o tome snimile njihove TV kuæe ovoga trenutka nalaze na Haaškom sudu kao dokaz. Stoga mi se sad nameæe pitanje  što æe se dogoditi ako se jednog dana te snimke objave i poput onih iz Srebrenice šokiraju javnost, što æe onda biti sa svim tim silnim osudama koje su se svalile na moja leða samo zbog èinjenice što sam otvorio raspravu na tu temu? Vjerujem da time nisam prekršio niti jednu novinarsku profesionalnu normu. Usto, zamolio sam da se na kolegiju Informativnog programa ili pred Etièkim povjerenstvom, koje nažalost trenutaèno ne postoji, ili pred nekom neovisnom skupinom profesionalaca ta emisija pogleda i onda donese sud jesam li uèinio profesionalni propust ili ne. Jer, sad sam se našao u u jednoj kafkijanskoj situaciji. Moj nadreðeni urednik tvrdi da ni na koji naèin nisam kažnjen i da sam jedan od vrhunskih novinara kuæe, ali da jednostavno više ne radim taj posao.




EKRAN: Denis Latin i Aleksandar Stankoviæ javno su vam pružili potporu. Zoran Šprajc i Mislav Bago otvoreno su rekli da ne bi preuzeli vaše mjesto. Eto, na vašem sluèaju dolazi do otkaza poslušnosti nadreðenima. Može li to biti iskra veæih sukoba unutar kuæe?
LADIŠIÆ: Nikako ne bih želio da zbog mene doðe do podjele u Informativnom programu, ni da se o meni govori i piše u nekom politièkom kontekstu.

EKRAN: Da se kojim sluèajem dogodi obrat i vrate vam emisiju biste li je nakon svega pristali ponovno raditi?
LADIŠIÆ: Ne vjeruje da æe se takav obrat dogoditi, jer dok je bilo vremena da se o tome razgovara ta je moguænost propuštena. Na kraju krajeva, nadreðene sam odmah pitao  što æe biti moj buduæi posao. Odgovor nisam dobio do danas.

EKRAN: Ali je zato Andrija Hebrang javno likovao nad vašom smjenom, dok na Hloverkin rad nema primjedbe jer ona, kako kaže, ne napada državu?
LADIŠIÆ: Pitam se  mjeri li se profesionalnost kolièinom ljubavi i odanosti prema domovini ili profesionalnošæu i istinom? Ja vjerujem da se mjeri ovim drugim.

EKRAN: Ima li ljudi koji vam odbijaju doæi u emisiju iz bilo kojih razloga?
LADIŠIÆ: Nitko mi dosada nije rekao da ne želi biti gost moje emisije. Ali su k meni dolazili pojedinci govoreæi: "Kod nekih vaših kolega ne bih išao." Takve uvjeravam da je to pogrešan stav, da to nije iskren i profesionalan pristup prema javnosti.

EKRAN: Meni se èini da vam je najveæi profesinalni gaf u karijeri to što ste uoèi izbora 2000. bili glasnogovornik koalicije SDP-a i HSLS-a. Jer, kada se jednom na bilo koji naèin vežete uz neku politièku opciju to vas obilježi za sva vremena, a novinari takve biljege ne bi smjeli imati.
LADIŠIÆ: Rijeè je o vremenu kada nisam imao prilike raditi bilo kakav posao na HTV-u. A taj glasnogovornièki angažman bilo je nešto vrlo javno, trebao sam samo posredovati izmeðu javnosti i ondašnje izborne koalcije. Nikada nisam bio èlan ni jedne stranke niti sam se ikada bavio politikom. U tom trenutku radio sam posao koji sam tada mogao.

EKRAN: Ali znali ste da æe vas ta epizoda pratiti zauvijek pa je li vam sada žao što vam se ona dogodila?
LADIŠIÆ: Ne nije mi žao, jer sam tada vjerovao da radim nešto dobro i za sebe i za ljude koji me okružuju. Èinjenica jest da niti jedan odlazak iz novinarstva nije dobar, ali isto tako ono što radite na ekranu mora biti jedino mjerilo na temelju kojeg se procjenjuje neèiji rad.

EKRAN: U vrijeme kada je vaša suprga Ðurðica Klancir bila glavna urednica Globusa prisluškivale su je tajne službe. Je li vas zgrozilo spoznaja da su se neki ljudi po neèijoj naredbi bavili i vašom intimom?
LADIŠIÆ: Naravno da je stravièno kada jedna država prisluškuje novinare, politièke protivnike, proglašava državne neprijatelje...

EKRAN: Prije ljeta radeæi emisiju o zlostavljanju pasa zbog medicinskih istraživanja jednu od muèenih biglica uzeli ste k sebi. Vjerujem da vam uz sina i ona pomaže da ove dane lakše prebrodite.
LADIŠIÆ: Negdje sam proèitao kako u trenutku kada vjeruješ da si dosegao vrhunac karijere svakako moraš nabaviti psa. Zašto? Zato da kada se sve sruši i ostaneš sam znaš da postoji netko tko te voli najviše, bez obzira što radiš i kakva ti je profesionalna sudbina. Gledajuæi jedno biæe koje je bilo izloženo najveæoj torturi i trebalo je biti ubijeno, a sada se veseli i živi jedan ljepši život  osjeæam se sretan.

BOŽENA MATIJEVIÆ

Povratak