Sanja Mazalin: Klevetu ne treba mijenjati!

03.12.2005.

U povodu nekoliko osuda izreèenih novinarima i književniku Predragu Matvejeviæu, u javnosti se nerijetko govori da im je izreèena zatvorska kazna.

VL: Kakva je sankcija uvjetna osuda, što ona znaèi i kako se izrièe?
Mazalin: – U javnosti se doista vrlo èesto pogrešno i prenose i tumaèe sankcije koje sud izrièe, a posebno uvjetne osude. Kazneni zakon razlikuje kazne, zatvorske i novèane, i mjere upozorenja, kao blaži vid sankcija, a koje predstavljaju uvjetna osuda i sudska opomena. Uvjetna osuda nije kazna, ona u sebi, kako kaže prof. Željko Horvatiæ, izražava prijekor, za razliku od kazni kojima se izražava društvena osuda. Dakle, ni Matvejeviæu ni novinarima nisu izreèene zatvorske kazne, kako je to u nekim istupima i medijima potpuno pogrešno objavljeno, veæ im je sud izrekao prijekor uoblièen u uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja. Èinjenica je da se uvjetna osuda sastoji od izreèene kazne zatvora (najèešæe, ali može i novèane kazne) i roka u kojem se ta kazna neæe izvršiti pod odreðenim uvjetima, a osnovni je ako poèinitelj u tzv. roku kušnje ili provjere (od jedne do pet godina) ne poèini novo kazneno djelo. U protivnome može doæi do opoziva uvjetne osude i izvršenja kazne zatvora. No, treba znati da i kod novèane kazne može doæi do izdržavanja zatvorske kazne. Naime, ako osuðenik ne plati kaznu, ona se mora zamijeniti za zatvor.

VL: Dakle, ako se uvede novèana kazna za klevetu i uvredu, osuðeni æe biti u težem položaju nego sada?
Mazalin: – Ma i sada je za ta djela predviðena novèana kazna, ona se i do sada mogla izricati, i izricala se. No, mahom je sudska praksa išla za izricanjem uvjetnih osuda, koje se smatraju lakšim sankcijama. Ipak, mislim da treba reæi da kod novèane kazne, kad je platite, vi ste s postupkom završili, dok je kod uvjetne osude pred vama rok kušnje u kojem se oèekuje da svoje ponašanje uskladite s propisima. A opet, novèana kazna, primjerice za javnu klevetu, može iznositi od 10 do 300 dnevnih dohodaka, a što pak danas, naravno ovisno o primanjima, no uzimajuæi iznos prosjeènog dohotka, može iznositi od 1450 kuna do èak 43.500 kuna. Što znaèi da bi se u sluèaju novèanog maksimuma ta kazna zamijenila za kaznu zatvora od 300 dana. Eto, u sluèaju puno spominjane presude Predragu Matvejeviæu, da mu je recimo pravomoæno izreèena novèana kazna, a on je ne plati iz nekog svog razloga, jer primjerice ne priznaje ovaj sud, došlo bi, jer je obvezno, do zamjene novèane kazne za zatvor. No do opoziva uvjetne osude, ako on ponovi kazneno djelo, može ali i ne mora doæi.

VL: Nigdje u Europi, osim u BiH, kleveta nije dekriminalizirana, ali niti se izrièe zatvorska kazna. Trebamo li dekriminalizirati klevetu?
Mazalin: – To nije pitanje za sud, nego za zakonodavce. Istodobno je na žalost došlo do potpuno pogrešnog prozivanja sudbene vlasti da ne zna primjenjivati zakonske odredbe o uvredi i kleveti smatrajuæi ih veæ dekriminaliziranima. Naime, ne razumije se u javnosti da kleveta i uvreda nisu dekriminalizirane nego je naèin na koji se utvrðuje postojanje kaznenog djela sada drugaèiji. Sada tužitelj mora dokazati da je onaj koji je optužen za uvredu ili klevetu u svom javnom istupu išao samo za tim da uvrijedi ili okleveæe drugu osobu. Znaèi da nije iznosio neki svoj stav, razmišljanje, analizu problema ili društvenog odnosa, bilo u novinarskom, književnom, znanstvenom ili drugom javnom radu veæ da iz naèina njegova izražavanja jasno proizlazi da je išao upravo samo za tim da naškodi neèijem ugledu ili èasti. Osobno mislim da su takve situacije doista rijetke. A ako je to doista bila njihova namjera, mislim da æe se i novinari složiti, takva osoba treba odgovarati. Ako vi za nekoga, recimo novinara, kažete da je primio novac kako bi napisao odreðeni èlanak, bez ikakvog temelja veæ s utvrðenom namjerom da ga difamirate, pa naravno da je oèekivati da æete za takvu izjavu odgovarati.

VL: Zašto se onda traži dekriminalizacija klevete?
Mazalin: – Zato što se ne razumiju odredbe. Ne razumije se da je intencija zaštite kod nas zaštititi se od namjernog vrijeðanja i klevetanja. Èast i ugled te privatnost kategorije su koje i po Ustavu uživaju zaštitu. Dakle, novinari nisu posve slobodni u prenošenju informacija javnosti, dana im je obveza da informaciju koju dobiju dobro provjere i tek tada proslijede javnosti, a ne ih olako prihvaæati i propustiti, ili èak iæi za tim da samo kleveta i uvreda budu cilj iznošenja informacija. Mislim da ovakva odredba kakva jest, ako se valjano protumaèi, apsolutno dovoljno štiti novinare, književnike i umjetnike i znanstvenike u njihovoj slobodi izražavanja od bezrazložnih presuda, ali istovremeno štiti i pojedince od namjernog vrijeðanja i klevetanja. Stoga je moja ocjena da je ovako formulirana odredba zakona sasvim korektna.  Dijana Jurasiæ

Povratak