 
|
Arhiva priopćenjaSanader poput lady Macbeth?14.01.2006.
Neka se ne zaèude ako najlakše pregovaraèko poglavlje, ono o medijima, pretvorimo u najteži dio pregovora s EU, teži od poljoprivrede i nekretnina, upozorava za naš list predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva Dragutin Luèiæ, kojemu su se ovih dana užarili telefoni od razgovora s inozemnim organizacijama za zaštitu prava novinara. »U proteklome razdoblju, dužem od godinu dana, svjedoci smo nagloga pogoršanja i velikog ataka vladajuæe stranke na medije u Hrvatskoj. Svaki put, meðutim, kada krenemo braniti novinarska prava, proglase nas ljevièarima i komunjarama. Bilo bi smiješno da nije tragièno: kao da se ne borimo za slobodu svih novinara, bili liberalni bili konzervativni. Ne znam zašto bi borba za veæe novinarske slobode znaèila ljevièarenje. U demokratskim zemljama nikome ne pada na pamet tvrditi takvo što, i zato tražimo pomoæ od kolega iz inozemstva«, kaže Luèiæ. Istina je, kaže, da javnost ima pravo na procjenu novinarskoga rada, baš kao što novinar ima pravo na svoj autonomni stav. »Nikome, meðutim, ne dajemo pravo da po svome ukusu bira i smjenjuje novinare, naroèito one u javnim medijima«, kaže Luèiæ, dodajuæi da je o sluèajevima Ladišiæa i Latina obavijestio europsku i svjetsku federaciju novinara i OESS, koji je, pak, odmah sve 54 vlade obavijestio o tome što se dogaða u Hrvatskoj. »Ovoga æu tjedna opet kontaktirati s izvršnim komitetom Europske federacije novinara i glavnim tajnikom Svjetske federacije novinara Aidanom Whiteom. Oèekujemo njihov pritisak na vladu. Takoðer, pregovaraèki tim za medije s EU upozoren je da bi se cijela stvar mogla pretvoriti u dodatni pregovaraèki problem. Pritom podsjeæam da sam i sam èlan pregovaraèkoga tima za medije, a moja karijera ne ovisi o brzini, nego o kvaliteti – stoga æu i inzistirati na boljim uvjetima rada za medije«, obeæava Luèiæ. »HND drži da nije dovoljno imati samo relativno dobre zakone, nego smatra da se ti zakoni moraju poštovati, kao i da se toèno mora znati tko je u državi odgovoran za provoðenje istih zakona. Stoga æu tražiti da još u toku pregovora dobijemo jamstva da snage koje bi nas željele vratiti deset godina unatrag – kao što se vidjelo u saborskoj raspravi o »Latinici« – neæe »proraditi« èim potpišemo neki sporazum. Da takva moguænost postoji i u EU, na šokantan nas je naèin podsjetila ista ta saborska rasprava, ali i situacija u Sloveniji, gdje se stanje na javnoj televiziji i u dnevniku »Delo« pogoršalo nakon što je zemlja postala èlanicom EU« kaže Luèiæ. Pritom ima posve jasnu poruku za premijera Ivu Sanadera: »Premijer se u svemu tome ne može ponašati kao lady Macbeth, pa uvijek iznova prati ruke nakon što istaknuti èlanovi njegove stranke napadnu medije. Toèno je da je Sanaderova vlada, otvorivši pregovore s EU, postigla najveæi vanjskopolitièki uspjeh, ali premijer baš zato mora uvesti više reda: dok on napreduje prema Europi, njegovi visoki stranaèki dužnosnici sve to u Hrvatskoj bacaju kroz prozor, a sam premijer pere ruke praveæi se da ne snosi nikakvu odgovornost«, kaže predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva. Odluèan nastup, rekao bi promatraè – uz takvu novinarsku organizaciju, zemlja se ne mora bojati za medijske slobode. No, jogunasta stvarnost pokazuje, nažalost, drukèiju sliku: od kljuène promjene vlasti 2000. godine, teško je prisjetiti se lošijega razdoblja za novinare u Hrvatskoj. U posljednjih godinu, godinu i po, velika prièa, primjerice, o dekriminalizaciji klevete stvrdnula se u obièaj sudova da uvjetne zatvorske kazne novinarima pretvaraju u sudsku praksu, unatoè svim ministarskim zaklinjanjima da æe zakonski onemoguæiti takav neželjeni razvoj. Politièari, potom, stvar su opet preuzeli u svoje ruke, pa umjesto da se bave opæim interesom i poboljšavanjem života graðana, oni u Saboru organiziraju harange protiv pojedinih televizijskih emisija, dok na ulicama njihovi prièuvni ideološki ešaloni prijete novinarima smræu, a graðanima novim valom levarizacije zemlje. To je dakle aktualna stvarnost hrvatskoga novinarstva, a Luèiæeva odluènost, premda dobrodošla, tek ima biti dokazana kao iskren i uporan napor da se takvo stanje jednom zauvijek okonèa: na to æe stalno i uporno upozoravati sluèajevi Matijaniæ, Letiniæ, Frank, Matvejeviæ, Mrkiæ-Modriæ, Hedl, Latin, Ladišiæ, Vrabec-Mojzeš, kao i svih onih manje poznatih kolega koji se u medijskim rukavcima hrvatske provincije hrvu s lokalnim šerifima, to moænijim što su dalje od koliko-toliko strogog oka javnosti. I pritom valja znati da Velimir Ðuretiæ, novi najavljeni cenzor »Latinice«, nije baš veliko obeæanje za slobodu medija u buduænosti...
|
AKTUALNO
 |
|||||
