Popis suradnika KOS-a: Suradnici èak i èasnici HV-a

01.03.2006.

Ponovno popis suradnika tajnih službi u hrvatskim medijima! Ponovno materijal kojim æe se nekoliko dana, išèitavajuæi ga, uveseljavati puèanstvo. Ni nakon ovoga popisa, u kojem su nabrojene perjanice iz vojnih redova koje su navodno radile o glavama svojim sugraðanima, kolegama pa i braènim družicama, baš kao ni nakon nedavno objavljena djelomiènog, i “friziranogfa”, dokumenta o suradnicima Udbe neæe se dogoditi - baš ništa.

Nabacivanje blatom
Biti na popisu suradnika neke od tajnih službi bivšeg sustava postaje, nema dvojbe, tema za dnevnopolitièko nabacivanje blatom, a ljudi spomenuti kao suradnici, bili to oni ili ne, ostaju trajno obilježeni. Popis suradnièke mreže KOS-a koji je objavio tjednik Nacional, prema Veèernjakovim izvorima, nastao je 1991. godine.

– Te se godine – prisjeæa se naš sugovornik – ozbiljno i žurno prionulo rekonstrukciji suradnièke mreže Udbe i KOS-a, a glavni je razlog tomu bila zaštita nacionalne sigurnosti. Svi suradnièki kontakti bili su “stavljeni na led”, a službe s druge strane granice dvostruko su provjeravale svaki kontakt kako njihovi suradnici ne bi igrali dvostruke uloge ili im – ako bi ih u meðuvremenu “provalila” i vrbovala neka od hrvatskih službi – podvalili lažne informacije.

Meðutim, Hrvatska je tada imala vojsku i policiju u povojima, a o sigurnosnim službama da se i ne govori. Ionako su njihov kostur èinili bivši visoki dužnosnici Udbe i KOS-a. Prema tomeza oèekivati je bilo tek zbijanje redova i inventure suradnika.

Popis po sjeæanju
I Nacionalov popis nastao je nakon višemjeseène analize arhive koju je SZUP naslijedio od republièkog sekretarijata, a koja je, uzgred reèeno, tek manji dio velike centralne arhive u Beogradu, u kojoj su svi dokumenti snimljeni na mikrofilmove.

– Komunikacija nikad nije bila dvosmjerna i Beograd nikad nije obavještavao Zagreb što radi pa rekonstrukcija suradnièke mreže prema dostupnim dosjeima i ne mora biti toèna – upozorava naš sugovornik. Dodaje kako cjelokupni dokument, osim popisa imena i pseudonima, mora sadržati i niz poglavlja iz kojih se vidi metodologija sastavljanja, naèin vrbovanja i veze prema tzv. “skupljaèu informacija” te, uz ime, mora postojati i veza za dosje, odnosno veza za èovjeka iz službe i onoga koji ga je unovaèio.

Na popisu suradnika KOS-a nalaze se uglavnom osobe iz vojnog miljea, èasnici srednjeg i višeg ranga. Veæina ih je srpske nacionalnosti, što i ne zaèuðuje s obzirom na nacionalni sastav u tadašnjoj JNA.

Na popisu ima i žena, no njihova je uloga bila marginalna. Rijeè je tek o nekoliko tajnica na zanimljivim mjestima. Žene su u sustavu JNA bile sporedne pa su ih agenti držali na vezi tek kao informatorice.

Supruga informatorica
Tako je, prema Nacionalu, Slavko Malobabiæ, suradnik pod brojem 911 i, na vezi imao svoju suprugu Ljubicu, koja je ureðivala radijsku emisiju UNPROF-ora. Suradnik 1616, pukovnik Mile Tomiæ, po nepoznatoj je osnovi na vezi držao novinarku Tanjuga. Da je “obavještajstvo” obiteljski biznis, pokazuje i primjer suradnika 223 i 224 – umirovljenog generala zrakoplovstva u JNA èiji je pseudonim bio Medvednica, te njegova sina Veljka, koji je evidentiran – kakvog li nedostatska mašte – pod kodnim imenom Junior.

Otac je, prema Nacionalu, trebao biti suradnikom u likvidaciji Imre Agotiæa, koji mu je èak i bio višegodišnja veza sa službom. Ocijenjen je vrlo uèinkovitim suradnikom, koji je imao široku mrežu suradnika meðu graðanstvom. Njegov sin Junior bio mu je jedan od suradnika kojega je unovaèio sam otac, a kao direktor tvrtke za preradu drveta Hrast spomenut je u više oèevih izvješæa.

Prema Veèernjakovim spoznajama, popis (jedna njegova kopija) se nalazio u Ministarstvu obrane na Krešimirovu trgu, Uvid u njega imali su najviši dužnosnici SIS-a, a oni su se, podsjetimo, mijenjali po politièkom kljuèu. Po istom tom kljuèu “èupani” su i mnogi drugi dokumenti iz arhiva vojno-sigurnosnih službi te korišteni za dnevne obraèune.

Damir Krstièeviæ

– Nemam komentara – bila je prva reakcija umirovljenog generala Damira Krstièeviæa. – No, najbolje je da ljudi koji me poznaju sami ocijene kakav je to popis i što moje ime na njemu radi. Meni se sve to èini jadnim. Nisam služio vojni rok u JNA, nego sam bio pitomac na vojnoj akademiji. Dakle, nisam mogao niti izreæi to da æu se “obraèunati s ustašama kada prijeðem u HV” – ogorèen je Krstièeviæ. – Oèito da oni koji se bave tim popisima imaju previše vremena i previše slobode jer èine štetu sastavljajuæi takve popise.

Smiljko Šagolj

– Nikad se za takvo što nisam pripremao niti sam takvo što radio. Neka se objave svi dokumenti koje o meni navodno ima KOS! Istina je da sam radio emisiju o upadu bugojanske grupe 1989. godine za TV Sarajevo. Emitirana je, ni sada je se ne stidim, i volio bih da se emitira. A što se tièe putovanja u Australiju i priprema akcije protiv hrvatske emigracije, mogu samo reæi da u Australiji nisam bio.

Branko Borkoviæ

– Nièiji ja nisam bio agent. Pa ja sam i u JNA, a poslije pada Vukovara, i u HV-u bio proganjan... Što sam to stradavao od “svojih udbaša”? – prva je reakcija Branka Borkoviæa. – Još sam 1989. napustio SK pa su me poèeli me proganjati. Godine 1991. prešao sam u Hrvatsku vojsku. Oni su me zatvarali, a nakon pada Vukovara, zatvarali su me i moji iz HV-a. Nikad nisam ništa skrivao iz svoje JNA biografije.

Davor Domazet Lošo

– Hrvatski su obavještajci još u rujnu 1991., nakon zauzimanja vojarni te komande 5. korpusa JNA u Zagrebu, napravili rekonstrukciju agenture KOS-a u Hrvatskoj, a na popisu je bilo 400 imena – kaže umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. – Rekonstrukcija je napravljena prema svim profesionalnim kriterijima i vidjelo se da je tih 400 agenata bilo rasporeðeno po svim podruèjima u društvu. Organizacijska struktura bila je podijeljena u 10 “èvorišta”, na dvije razine, tako da je svatko iz strukture znao samo pet imena drugih obavještajaca. Oèito je taj dokument raðen sa svrhom podmetanja, a nije èudno da je objavljen u Nacionalu. Ovime, jednostavno, MI-6 pokušava uzvratiti udarac jer je uzdrman objavom popisa udbaša.

Mato Arloviæ

Potpredsjednik Sabora Mato Arloviæ naglašava da je 2001. godine od Uprave za obavještajno sigurnosne poslove MORH-a dobio potvrdu da je evidentiran kao suradnik KOS-a, no da nije jasno iz kojih razloga, za èije potrebe te na èiji je zahtjev nastao spomenuti dokument. – Oèito je da takvi popisi služe za obraèune – kaže Arloviæ te nastavlja: – Drago mi je da se navodni popis suradnika KOS-a pojavio te da ljudi mogu napokon skinuti sa svoga imena optužbe da su suradnci KOS-a. Ne želim ulaziti u pozadinu objavljivanja popisa, no nadam se da æe ljudi moæi dobiti uvid u te dosjee i dokazati, kao i ja, o èemu je zapravo rijeè.

Dragutin Luèiæ

Protivim se tomu da se na ovakav naèin objavljuju popisi ljudi koji nisu prošli verifikaciju državnih tijela. Ako se na listi suradnika KOS-a nalaze novinari, i dalje ostaje otvoren poziv da tuže i naša æe im cehovska udruga pomoæi da istjeraju pravdu – kazao je predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ Luce te dodao da je uz popise nastale na takav naèin lako manipulirati te da oni uglavnom služe za dnevnopolitièke obraèune. – Takoðer, tvrdnja da su pojedini kolege novinari bili na “liniji” s tim suradnicima KOS-a takoðer su diskutabilne vjerodostojnosti. No i bez zakona o lustraciji to se da srediti ako ima volje. 

Povratak