Izmeðu krika i molitve

03.03.2006.

Dirljivi dnevnièki zapisi iz netom objavljene knjige Zorana Filipoviæa »Dnevnik smrti 1991.« u interpretaciji glumca Tomislava Martiæa poslužili su kao okvir otvaranju izložbe Filipoviæevih fotografija pod nazivom »Kiklopovo oko« u èetvrtak naveèer u Umjetnièkom paviljonu. Filipoviæeve fotografije u Umjetnièkom paviljonu, kako ih je predstavio ravnatelj te ustanove Radovan Vukoviæ, sukus su autentiènih zbivanja tijekom burnih deset godina izmeðu 1995. i 2005. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, uz autentiène snimke s Kosova s poèetka dramatiènog i muènog desetljeæa raspada Jugoslavije.
Naspram ratnim fotografijama s hrvatskih bojišnica i iz opkoljenog Sarajeva, fotografija koje su svoje mjesto našle i cijenjenim svjetskim èasopisima, drugi dio zauzimaju prizori iz makedonskih crkvi, zagrebaèke džamije, hodoèašæa u Meðugorje i dolaska pape Ivana Pavla Drugog u Hrvatsku u nenametljivom ekumenskom dijalogu.
Govoreæi o fotografijama, Ivo Maroeviæ ponajprije istièe i hvali Filipoviæevu smjelost da bude na strašnom mjestu. »Njega je vodilo osjeæanje za vrijeme i za prostor, seizmièki trusni balkanski prostor. Znao je doæi u Prizren, u Trepèu u Dubrovnik kada treba i boraviti u Sarajevu i svugdje kamo ga je zvala njegova vokacija da bude autentièan, svjedok kao spisatelj i fotograf koji traži znak. On izabire živjeti s onima koji pate, žive i umiru«, kazao je Tonko Maroeviæ. U skladu s time Maroeviæ zapaža binomski karakter izložbe: dnevnika smrti s jedne i life fotografije s druge strane koje su na isti naèin i simbolièki postavljene u dva izložbena krila Umjetnièkog paviljona. »Izmeðu uzvišenosti i vapaja, izmeðu krika i molitve, raspinje se na neki naèin ta tematika koju Zoran Filipoviæ primjereno i nadahnuto prati«, kazao je Maroeviæ. O djelu Zorana Filipoviæa zborili su i Dragutim Luèiæ Luce, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i sam autor.
Za razliku od uobièajenih izložbenih standarda Umjetnièkog paviljona, izložbu »Kiklopovo oko« ne prati reprezentativan katalog zbog nedostatka financijske pomoæi Gradskog ureda za kulturu, prosvjetu i šport, zbog èega autor i ravnatelj Paviljona nisu skrivali ogorèenje. [Martina Kalle]

Povratak