Svima nama koji pamtimo neka prošla, ona Kuhariæeva vremena, kojima nitko ne može zatamniti povijesnu velièinu, èini se da se može i drugim, ljudskijim putem. Bez velikih analiza, pastorala i potrošenih rijeèi.

Teško je, uistinu, odgonetnuti zašto se kardinal Josip Bozaniæ tako intenzivno okomio na medije u posljednje vrijeme. Radi li se, možda, o uvertiri u Dan medija, koji uskoro obilježava Crkva, a naša kani predstaviti i dokument o pastoralu medija i medijskih djelatnika ili o neèemu drugom, teško je reæi i vrlo brzo æe se vidjeti. No, ono na što bih želio upozoriti ne uklapa se ni u jednu stereotipnu analizu odnosa Crkve i medija, niti želi tražiti odgovor na relaciji zašto se Crkva i mediji tako loše kod nas razumiju, nego sve spustiti na, po meni, najvažniju razinu - a to je ona ljudska.

To je ono podruèje u kojem kardinal Bozaniæ ima najviše odgovornosti, koje je on osobno najviše devastirao i unazadio, vjerojatno ne sasvim ciljano i namjerno, ali ipak debelo vlastitom zaslugom, jer je otpoèetka svojeg zagrebaèkog mandata zatvorio vrata novinarima, ljudima na èijim leðima uglavnom poèiva medijska slika Crkve. Tražeæi naèina da uspostavi korektan odnos, posegnuo je za institucionalnim receptima, pa su se osnivali uredi za odnose s javnošæu, koji su zbog nekompetencije prvih sudionika te odnose još više razvodnili i zahladili. Sada je na tom podruèju situacija korektna jer se mediji korektno servisiraju svim službenim informacijama. Ali, na žalost, ništa više od toga.

Bozaniæ je i dalje nedodirljiv, nedostupan i hladan istim intezitetom kakvim se predstavio na poèetku. I dalje dopušta poluljudima i polunovinarima da kreiraju crkveno javno mnijenje i pljuju po onima s kojima bi trebali dijeliti makar malo kolegijalnosti. Naravno, otpuštajuæi i rješavajuæi se onih koji bi htjeli napraviti nešto više. Svima nama koji pamtimo neka prošla, tj. ona Kuhariæeva vremena, kojima nitko ne može zatamniti povijesnu velièinu, èini se da se može i drugim, ljudskijim putem. Bez velikih analiza, pastorala i potrošenih rijeèi, koje se samo iz godine u godinu gomilaju na nerazrješivu gomilu bremenitih odnosa Crkve i medija.