Potpora kao potvora

10.06.2006.

SAVEZNICI I NEPRIJATELJI Ako je Zvonko Makoviæ okružnicom htio poslati snažnu simbolièku poruku (preostalim) novinarima u kulturi da mogu raèunati na njegovu potporu, odmah se izuzimam iz kruga eventualnih primatelja pomoæi. Uz takve saveznike èovjeku doista ne trebaju neprijatelji. Ni èovjeku ni kulturi koja, fakat, nestaje iz naših medija

piše Ivica IVANIŠEVIÆ

Samo polovicu radnoga vremena prosjeèni hrvatski novinar u kulturi troši na pisanje, drugu polovicu u pravilu potrati žicajuæi od šefova prostor za objavljivanje svojih tekstova. Toga su, oèito je, postali svjesni i u PEN-u pa su ovih dana na mnoge adrese razaslali okružnicu kojom zainteresirane pozivaju na tribinu pod naslovom "Kome smeta kultura?".

Banalno & jeftino

Ta je vijest zacijelo razgalila mnoge frustrirane medijske djelatnike. Bojim se, meðutim, da je njihovo veselje moglo trajati samo dok nisu proèitali pismo priloženo uz ljubazni poziv.
Polazeæi od apsolutno toène ocjene da se kulturni sadržaji u medijima iz dana u dan sve više marginaliziraju, Zvonko Makoviæ, predsjednik hrvatskog PEN centra i potpisnik okružnice, izvolio je svoju dijagnozu potkrijepiti i nizom ilustrativnih primjera. Nakon što je pobrojao listove u kojima su prilozi za kulturu ukinuti, a dnevne rubrike dramatièno reducirane ili, što je još gore, pretvorene u puku inaèicu društvene kronike, dohvatio se i novina koje još uvijek nisu kulturu stisnule u obruè, ali su zato, veli Makoviæ, otkazale suradnju nekim autorima i snizile standard pismenosti.
Prije svega, teško mi je bez rezerve dijeliti njegov ekstenzivni žal za baš svim upokojenim ili ugroženim kulturnjaèkim prilozima ili rubrikama. Što æemo se lagati, u uljudbenom žitu zadnjih je deset-petnaest godina cvao i svakovrsni kukolj. Hvala na pitanju, naèitali smo se tekstova koji su pod egidom kulture švercali mucavost, diletantizam, pa, ako hoæete, i šovinizam. Nalistali smo se rubrika i priloga iz kojih se nije zrcalio nikakav vidljivi urednièki napor, u kojima se objavljivalo sve i svašta, bez ikakvih kriterija. Konaèno, nauživali smo se klijentilistièkog novinarstva koje je podilazilo taštinama manjih ili veæih vedeta naše kulture.
U èinjenici što je tome došao kraj, ne vidim razloga za plakanje. Valja žaliti tek što je takav žurnalizam u vlasnika nekih medija stvorio duboko uvjerenje kako je kultura nešto ceremonijalno i dozlaboga dosadno, jalovo nagvaždanje izvan zanimanja èitalaèke publike.
Još mi je teže dijeliti Makoviæevu zabrinutost za ono što se tobože dogaða u Slobodnoj Dalmaciji. Predsjednik hrvatskoga PEN centra ne dijeli samo razoèaranje mnogih što je sa stranica ove novine išèezao prilog Forum. On ide i korak dalje pa zlovoljno istièe kako se u "Slobodnoj" "zbivanja iz kulture tretiraju iskljuèivo kao banalan društveni dogaðaj. Kao jeftini spektakl".

Pravednièki gnjev

Kao urednik kulturne rubrike trebao bih biti osobno odgovoran za opisano posrtanje, pa mi je strašno žao što predsjednik hrvatskog centra PEN-a svoju tvrdnju nije malo podrobnije eksplicirao. Zanima me što je Zvonku Makoviæu banalno i jeftino u odluci da se naruèi i objavi intervju sa, štatigajaznam, recimo, Zvonkom Makoviæem. Neæu, naravno, reæi da mi je to bila najpametnija odluka u životu, niti da sam njome posvjedoèio bogzna kakvu rafiniranost i ukus. Možda sam se, upravo suprotno, prokazao kao besprimjerna seljaèina, ali bih to silno volio èuti iz Makoviæevih usta.
Vjerujem da bi nešto iscrpnija obrazloženja voljeli èuti i kolege iz drugih medija, koje je Makoviæ usput potkaèio u pravednièkome gnjevu zbog zatiranja kulture. Ako je okružnicom htio poslati snažnu simbolièku poruku (preostalim) novinarima u kulturi da mogu raèunati na njegovu potporu, odmah se izuzimam iz kruga eventualnih primatelja pomoæi. Uz takve saveznike èovjeku doista ne trebaju neprijatelji. Ni èovjeku ni kulturi koja, fakat, nestaje iz naših medija.

Povratak