Bauk senzacionalizma u novoj Europi

13.06.2006.

 

Proljeæe i more pravo su vrijeme i mjesto za razlièite meðunarodne skupove, tako i medijskih struènjaka i novinara. Pretprošlog vikenda održan je kod nas skup o samoregulaciji u medijima, a prošlog konferencija novinskih udruženja i sindikata zemalja Mediterana o temi radnih i profesionalnih prava novinara i komercijalizacije medija.

Bauksenzacionalizma kruži "novom" Europom, srednjom i jugoistoènom - komercijalizacija medija uz narušeni profesionalizam i medijsku etiku užurbano nadire kako bi na novom prostoru(strani) izdavaèi i televizijski vlasnici digli profit koji više ne mogu dizati kod kuæe, u staroj Europi. Dijagnosticira se kriza i tiskovnih i audiovizualnih medija, ubrzana koncentracija vlasništva i stoga ugroženost pluralizma, politièki i, prije svih, ekinomski pritisci kojima se želi uniformirati infirmaciju i prilagoditi je uvjetima tržišta, te sve veæa nesigurnost profesije.

Najkomercijalnija tiskovna novinska kuæa u Hrvatskoj, po udjelu novca od oglašivaèa u ukupnom prihodu posve se približava najkomercijalnijim kuæama na Zapadu i predpostavljamo da taj udjel danas prelazi i 50 posto.Kod najnovijeg, besplatnog dnevnika taj udjel, logièno, trebao bi biti 100 posto.

Mediji kao public relation

Ne treba se gnušati novca koji na taj naèin priskrbljuju vlasnici jer bez oglasa, za Hrvatsku èak i velike tiraže od 70-ak tisuæa ne bi mogle izdržati stalne novinske pogone od 150-200 novinara i urednika. Istina je, reklame èuvaju radna mjesta novinara.

No, jasno je da oglašivaèi dobrim dijelom diktiraju i novinski sadržaj. U najmanju ruku uredništva medija bila bi nepristojna kad bi otvarala afere i poèela rasturati menadžmente tvrtki svojih oglašivaèa. Možda baš i ne htijuæi i uz izvjesne otpore i svakako trzavice, stvara se trojni detant i pakt oglašivaèa i vlasnika u kojem je i politièki establishment. Politika æe se pobrinuti da se uspostavi takva jedna èvrsta veza izmeðu gospodarskih tvrtki i medija, pomoæi æe prosperitetu onih najboljih i najjaèih, jer i ona živi od njih, i od jednih i drugih. Zauzvrat, u srazmjeru u kolikom oni tom prosperitetu mogu pomoæi, i politièari æe biti pošteðeni racijonalnih, argumentiranih i "pretjeranih" kritika svog rada. Nije problem kad su posve jasno odijeljeni oglasi od tekstova, od sadržaja novina. Problem je kad u medijima ne ostane ništa drugo nego public relation, promocija svega i svaèega na èemu se makar i posredno može zaraditi.

Uzaludan staromodni otpor

Na skupu o samoregulaciji, odnosno etici medija, promovirana su europska medijska iskustva s vijeæima za medije i ombudsmanima. U Hrvatskoj postoji Vijeæe èasti pri strukovnom novinarskom udruženju, ali se smatra da bi se stvaranjem jednog novog Vijeæa, u partnerstvu s vlasnicima i s predstavnicima jevnosti, kako je to i u veæini europskih zemalja, moglo bolje èuvati profesionalizam i etiku. Jer, jedino ako se vlasnici ukljuèe u rad Vijeæa, postat æe suodgovorni za sankcioniranje narušavanja profesionalizma u medijima i mogli bi, èak i nauštrb ponešto profita, primiti svoje novinare.

"Inovacije se nedovoljno nameæu. Progres se ne može zaustaviti. Otpor je uzaludan", tako je o promjenama u novinarstvu pisao The New York Times (Ante Gavranoviæ ga je citirao u svojoj knjizi !Medijska obratnica"). Kao potpora takvom citatu ude èinjenica da je u posljednje dvije godine u svijetu bilo više raznovrsnih medijskih inovacija nego u proteklih 30 godina.

Ali, uzaludan je samo staromodni otpor koji bi recimo glorificirao kakvo dosadno, kabinetsko "èinjenièno novinarstvo". Novo vrijeme traži drukèije djelovanje profesionalnih novinskih udruženja i medijskih instituta. Medijski skupovi dijagnosticiraju stanje, a teško daju odgovore što da se radi jer su novac i profit puno prilagodljiviji od ranjivih medijskih etièara. Novinarstvo mora biti i informiranje, i analiziranje, i komentiranje, mora biti kritièko i prema državnoj vlasti, politici i gospodarstvu, mora i oblikovati javno mnijenje - samo po tome ima ono neizostavno mjesto u demokratskom sustavu.

Povratak