FIŠKALSKA PREVARA

23.06.2006.

Prièa koja slijedi – a koja govori o odsustvu morala u poznatih rijeèkih odvjetnika Velimira Došena i Miljenka Mrakovèiæa i koja može biti pouèna za svakoga tko ustreba advokatske usluge – poèinje 13. listopada 1983. godine kad je Pavao Šporèiæ iz lièkog mjesta Kutareva, kao radnik ondašnje "Šumarije Otoèac" koja danas posluje u sklopu Hrvatskih šuma, doživio težu nesreæu na radu: tada mu je utvrðena smanjena radna sposobnost zbog koje je ubrzo umirovljen, da bi se sedamnaest godina kasnije odluèio za podnošenje tužbe protiv Hrvatskih šuma, a radi naknade štete. Parnica, u kojoj su Šporèiæa zastupali odvjetnici Došen i Mrakovèiæ, okonèana je 22. svibnja ove godine potpisivanjem izvansudske nagodbe: Šporèiæevi advokati pristali su da Hrvatske šume njihovu klijentu isplate nepunih 140 tisuæa kuna, s tim da je ta suma, kako piše u tekstu nagodbe, uveæana za nešto manje od èetrnaest tisuæa kuna koliko iznosi "ukupan parnièni trošak koji obuhvaæa odvjetnièki trošak, sudske pristojbe i troškove vještaèenja".

Novac u vreæici

E, na tom mjestu za Pavla Šporèiæa – toènije, za njegova sina Ivicu koji je, zbog oèeve bolesti, kontaktirao s rijeèkim advokatima – nastupa razoèarenje. Nakon što su Hrvatske šume uplatile 153 tisuæe kuna na raèun Došen-Mrakovèiæeva odvjetnièkog ureda, Ivicu je Šporèiæa nazvao Velimir Došen i rekao mu da æe doæi u Gospiæ, te da æe mu donijeti novac što je stigao na ime odštete. "Sastali smo se u Gospiæu prije petnaestak dana, a s Došenom je stigao i odvjetnik Mrakovèiæ", kazao je Feralovu novinaru Ivica Šporèiæ, pa nastavio: "Došen je u jednom trenutku preda me gurnuo papirnatu vreæicu i rekao mi da su unutra novci za mog oca. To me je malo zgranulo, ali sam se sabrao i kazao mu da ne želim da se novac isplaæuje na taj naèin, nego hoæu da se uplati na oèev tekuæi raèun. Tada nisam vidio koliko su novca donijeli, niti su mi kazali kolika je visina odštete o kojoj su se nagodili s Hrvatskim šumama. Znam samo da se Došen naljutio i rekao mi da æu, ako želim isplatu na raèun, dobiti manje nego što mi je bio namijenio."

Šporèiæ je u meðuvremenu, privatnim kanalima, došao do teksta izvansudske nagodbe, a zatim mu je stigao i raèun odvjetnièkih usluga dvojice rijeèkih advokata: ceh je iznosio 92.986 kuna, s tim da je u popratnom pismu stajalo kako je stvarni iznos 131.162 kune, ali su ga velikodušni fiškali, uzimajuæi u obzir stanovitu odredbu o odvjetnièkim tarifama, umanjili na spomenutu cifru.

"Ovih sam dana vidio da je na oèev tekuæi raèun uplaæeno nepunih 60 tisuæa kuna, što znaèi da su odvjetnici sebi odmah zadržali one 93 tisuæe kuna na koliko su procijenili svoje usluge u ovome postupku i pretpostavljam da imaju pravo na taj naèin naplatiti svoje troškove", kaže Ivica Šporèiæ, "ali nejasno mi je zašto su naplatili 93 tisuæe kuna, ako u nagodbi piše da ukupni parnièki trošak, ukljuèujuæi i odvjetnièke usluge, iznosi oko èetrnaest tisuæa kuna."

Tajna amoralnosti

U èemu je, dakle, tajna odvjetnièke amoralnosti? U tome što su Došen i Mrakovèiæ, bez konzultiranja sa Šporèiæevima, visinu odštetnoga zahtjeva postavili na astronomskih 925 hiljada kuna, pa su u skladu s tom traženom svotom obraèunavali svoju tarifu: u nagodbi su, pak, odvjetnièki troškovi obraèunavani u skladu s financijskom težinom nagodbe koja je, kako rekosmo, iznosila 140 tisuæa kuna. "I moj otac i ja smo pravno neuki ljudi i mislim da bi bilo pošteno da su nam odvjetnici objasnili što za nas znaèi ovoliki ili onoliki odštetni zahtjev, s tim da mi uopæe nismo ni znali kolika se naknada traži. Pa, da im je palo na pamet da traže, recimo, milijun i pol kuna, sad bi ispalo da moj otac koji je nastradao na radu ne bi dobio ni kune odštete, nego bi sve otišlo odvjetnicima i još bi on njima morao nešto isplatiti! Morao bi platiti odvjetnicima zato što je nastradao!", u nevjerici je Šporèiæ kojemu, usto, nije jasno zašto su Mrakovèiæ i Došen pristali na nagodbu od 140 tisuæa kuna ako su tužbom zahtijevali 925 tisuæa.

Logièno je, meðutim, zašto su pristali na reèeni iznos: bilo im je, naime, važno da doðu do svote koja æe namiriti njihove financijske apetite i da, bez velikog truda, zarade ozbiljan novac, a pritom su mislili da æe njihov klijent – bolestan, neuk i siromašan èovjek – biti zadovoljan koliko god kuna dobije. Prema mišljenju nekolicine odvjetnika s kojima je potpisani novinar razgovarao u povodu ovog sluèaja, rijeèki advokatski tandem formalno je vjerojatno u pravu i njihovu se troškovniku formalno ne može ništa predbaciti, no vrlo je upitna moralnost njihova odnosa prema klijentu.
Odvjetnik svojoj stranci mora detaljno objasniti što znaèi postavljanje nerealnog odštetnog zahtjeva, a postoje prilièno jasni kriteriji za ocjenjivanje što je realno potraživanje, kao što bi se morao konzultirati i o prihvaæanju nagodbe, te bi klijenta svakako morao informirati o visini svog honorara u sluèaju postizanja odreðene sume u nagodbi. Ovdje su oèito izostali moral i poštenje, a to su dvije kategorije koje su jako važne za odvjetnièki posao", veli jedan ugledni zagrebaèki odvjetnik, dok Ivica Šporèiæ kaže da se osjeæa prevareno, premda ne zna jesu li Došen i Mrakovèiæ u ovoj prièi poèinili kazneno djelo prevare. "Iako nisam pravnik i nisam jako uèen èovjek, mislim kako nisam zaslužio da me se vara i obmanjuje nekim odvjetnièkim trikovima", kaže on.

O svemu ovome imala bi što reæi i Odvjetnièka komora – naravno, kad bi imala namjeru ozbiljnije se baviti aktivnostima svojih èlanova – a da rijeèki advokatski dvojac, do kojeg nismo uspjeli doæi jer je na putu, nastavlja s praksom postavljanja vrtoglavih odštetnih zahtjeva, raèunajuæi na isti takav honorar, pokazuje i tužba koju su u ime "lièkog Tuðmana" Jose Mraoviæa podnijeli protiv lista koji upravo èitate: zbog jednog teksta Feralove glavne urednice zaiskali su dosad rekordnu odštetu kad su posrijedi tužbe protiv hrvatskih medija – traže, naime, sedam i pol milijuna kuna.

Povratak