hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva priopćenjaBoj za Hinu22.07.2006.
Pritom SDP prigovara kako su ovim izborom ugrožena medijska prava i slobode u Hrvatskoj i naglašava da su novi èlanovi Upravnog vijeæa, pogotovo Dražen Joviæ i Dijana Katica, postavljeni na temelju politièke podobnosti, a ne struènosti. Meðutim, prilikom svih tih rasprava izbjegnut je meritum stvari, to jest tko odluèuje o struènosti i podobnosti èlanova Vijeæa. Na temelju SDP-ova zakona od 2. studenoga 2001., o èlanovima Vijeæa odluèuje Sabor na temelju prijedloga koji je u proceduru uputila Vlada. Vlada prije toga mora raspisati javni poziv za nominiranje moguæih èlanova Vijeæa.
Vlada, meðutim, nije pustila njegovo ime u parlamentarnu proceduru, a Vladin je predstavnik izjavio da ga radnièko vijeæe nije predložilo, što naprosto nije istina. Radnièko je vijeæe, kao što smo napisali, u dogovoru s HND-om, predložilo upravo Brajla. Postavlja se pitanje tko je, dakle, kompetentniji odluèivati o predstavniku novinske struke u Upravnom vijeæu Hine: HND, odnosno njegova skupština, koja je izabrala Brajla na mjesto svog potpredsjednika, i radnièko vijeæe Hine ili pak Sabor. U Saboru, naime, sjede predstavnici politièkih stranaka koji su izabrani na temelju politièkih kriterija i koji, temeljem toga, oèigledno i dalje biraju na temelju politièkih kriterija, a ne struènih. Nažalost, SDP-ov zakon o Hini omoguæuje politièko arbitriranje nad javnim medijem kao što je Hina. Stoga je zapravo smiješan èlanak 5 koji kaže da Hina djeluje kao nezavisna, profesionalna novinska institucija te stoga ne može i ne smije biti izložena politièkim pritiscima. Upravo naèin izbora èlanova Vijeæa unaprijed omoguæuje politièki pritisak na èlanove jer se biraju na temelju politièke volje. Isto je i sa zakonom o HRT-u, koji sa stajališta miješanja politike u medije takoðer predstavlja korak natrag. A sve su to Vujiæeva èeda i uraci one vrsti politike kojoj više odgovara èak i moguæi politièki dogovor s razlièitim strankama od nezavisnog odluèivanja u javnim medijima, izvan domašaja politike. (Ne)izbor èlanova Vijeæa Hine izazvao je u Hrvatskoj tako oštre reakcije da je predsjednik HND-a Luciæ najavljivao moguænost prekida pregovora EU i Hrvatske. No to se pokazalo politièki nerealnim. I to zato što, nažalost, "real-politika" preèesto u meðunarodnoj zajednici koristi ljudska prava i medijske slobode kao politièku energiju za pritisak na pojedine države i njihove vlade s ciljem postizanja odreðenih politièkih ustupaka. To se pokazalo toènim i iz izjava što su ih nakon povratka iz Bruxellesa dali predstavnici hrvatske pregovaraèke ekipe nakon screeninga. Miroslav Kovaèiæ je rekao kako smo mi “predstavili naše modele i naša dosadašnja iskustva i ustanovili da smo za sada zadovoljni kako to funkcionira. Ne postoji jednoobrazan europski model koji bi se mogao primijeniti u Hrvatskoj, nego je na nama da utvrdimo jesu li postojeæi modeli dobri ili loši, treba li ih popravljati ili ne” (Hina). Time Kovaèiæ zapravo nije rekao ništa o onome o èemu se doista razgovaralo u Bruxellesu. Na liniji je takve retorike i izjava Dragutina Luèiæa, predsjednika HND-a, koji je, govoreæi o izboru èlanova Upravnog vijeæa Hine, rekao: "Na neki je naèin implicirano da bi, kada su u pitanju sva regulatorna tijela, trebalo osigurati njihovu potpunu neovisnost od bilo kakvog politièkog pritiska" (Hina). Tako se nismo pomakli dalje od poèetka rasprave o tome na koji naèin osigurati "neovisnost od politièkih pritisaka u javnim medijima". I to stoga što svatko ovu sintagmu tumaèi i (zlo)upotrebljava na svoj naèin, ovisno o politièkoj potrebi i poziciji onda kada treba izabrati konkretne pojedince na odreðena mjesta. Opet dogovorna politika Upravo je ovakva "politièka klima" pogodovala onoj vrsti rasprava prema kojima se navelike spekulira o tome kako su dogaðanja u Hini uvertira onom što æe se dogaðati na HRT-u. Meðutim, ni to ne odgovara istini. Naime, mnogi smatraju da bi se HDZ-ov jaèi utjecaj na HRT omoguæio promjenom zakona. S obzirom na èinjenicu da sam osobno sudjelovao u pripremi novog nacrta zakona o HRT-u, znam o èemu se radi i zašto se s tim zakonom stalo. Taj je zakon usklaðen i s predstavnicima OSCE-a, a nedavno je tom konceptu pružila podršku i Europska komisija. Koncepcija novopredloženog zakona iskljuèuje utjecaj politike na izbor èlanova Vijeæa HRT-a, buduæi da bi èlanove Vijeæa morali izravno birati sami predstavnici civilnog društva. No takav koncept zakona evidentno ne žele ni HDZ ni SDP. Èini se da ovakav zakon pogoduje i HDZ-u više od riskantnog modela na temelju kojeg bi èlanove Vijeæa HRT-a birale organizacije civilnog društva, mimo politike i Sabora. U nas je, nažalost, u politici uvriježen naèin razmišljanja i djelovanja da je i najmanji politièki utjecaj bolji od nikakvoga. Taj se utjecaj ostvaruje politièkim igrama, dogovorima i pregovorima kojima se omoguæuje moæ èešæe i mimo vlasti. To se najbolje vidi u medijskim spekulacijama o tome tko æe biti novi glavni revnatelj HRT-a poslije odlaska Mirka Galiæa. Kao što je poznato, mnogi smatraju da je Galiæev odlazak s Prisavlja na mjesto hrvatskog veleposlanika u Pariz gotova stvar. Nisu bitna imena novih kandidata. Ono što je puno bitnije jest politièki naèin razmišljanja kojim se, mimo zakonom predviðenih institucija, unaprijed odluèuje o tome tko æe doæi na èelna mjesta tako važnih institucija kao što je HRT. Najgore što se može dogoditi nekoj demokratskoj državi jest to da predsjednik republike i èelnici politièkih stranaka dogovaraju rješenja za kadrovsku križaljku, a potom ih Vijeæe HRT-a samo "potvrdi". Ovo je tim pogubnije za demokratski naèin odluèivanja što hrvatski zakon o izboru èelnog èovjeka HRT-a predviða dvotreæinsku veæinu. S obzirom na razlièite "rogove u vreæi", nije moguæe predvidjeti kako æe teæi izbor. Osim ako se politièki moænici u Hrvatskoj ne dogovore, prvenstveno "trgovinom". Tako bi Hrvatska dosegla "visoke demokratske standarde" uobièajene u nekim susjednim nam državama. S druge, pak, strane, mnogi drže da je bolja i ova vrsta "dogovorne politike" od onoga što danas gledamo u Janšinoj Sloveniji. I u jednom i u drugom sluèaju èini se da je žrtva stvarna medijska sloboda o kojoj svi toliko diskutiraju i na koju se svi pozivaju. U Hrvatskoj se još nije u javnosti dovoljno iskristaliziralo mišljenje o tome koji bi model upravljanja javnim medijima bio najadekvatniji. Stoga što bi pojedinci za svaki pojedini sluèaj (HRT, Hina, Vjesnik) htjeli drugaèiji model koji bi odgovarao pragmatiènom trenutku. Bojim se da æe tako i ostati tako dugo dok na hrvatskom medijskom prostoru i u hrvatskoj politici ne doðe do onog pomaka u razmišljanjima koji æe principe neovisnosti medija izdiæi iznad ideoloških i stranaèkih interesa. Za to æe trebati "pokositi" još puno "demokratske trave".
|
AKTUALNO
 |
|||||
