hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Mislav Bago: Nepravedno me zovu goniè robova

25.08.2006.

Iako je zamišljen kao iskljuèivo ljetni projekt svoj "Magazin" Mislav Bago ne prepušta sluèaju niti ga samo "odraðuje". Svaku emisiju, kaže, radi kao da je posljednja, pa je to i razlog zbog kojeg je hvale i gledatelji i tv kritièari, ali i njegovi kolege. No, to još nije dovoljno eda bi programsko èelništvo kuæe emisiju ostavilo u programu i tijekom sezone. Kad mi je ponuðena takva ljetna emisija, bio mi je to izazov.

Pohvale mi gode kao i svakome, a osobno bih volio završiti ovaj ljetni ciklus. Nitko mi od urednika nije ni nagovijestio da bi se "Magazin" mogao nastaviti i u jesen, a mene to i ne zabrinjava kaže Bago koji je uz pokoju poèetnièku pogrešku dokazao da je dovoljno kritièan za autorski politièki magazin. Usto, svojevrsno priznanje njemu osobno, ali i HTV-u kojem je lojalan veæ dvanaest godina, stiglo je iz Bosne i Hercegovine. BiH televizija pozvala ga je da bude konzultant njihovim novinarima pri praæenju skorašnjih izbora. Kad odradi i to Mislav Bago vraæa se, koliko zasad zna, svojem uobièajenom novinarskom poslu saborskoga izvjestitelja.

EKRAN: Kažete za sebe da ste vrlo isplaniran èovjek koji ništa ne prepušta sluèaju. Zar vam nije onda bilo riskantno prihvatiti se ljetnog politièkog magazina kad, posebno u medijima, ljeto svi smatraju "sezonom kiselih krastavaca"?
BAGO: Nije. Bio mi je izazov jer sam dotad radio uglavnom drukèije stvari, javljanja uživo, a ovaj mi je "Magazin" bio nešto posve novo. Najveæa razlika bila mi je u tome što inaèe brinem samo o svom prilogu, eventualno pomognem oko njegove najave, a sad sam morao èitavu cjelinu imati u glavi i baviti se sitnicama koje gledatelja uopæe ne zanimaju. To jest pomalo naporno, ali istodobno uživam u tome jer radim posao koji volim.

Ljeti, budimo realni, ne staje ni jedan segment života od sporta i kulture do politike, samo je malo teže doæi do ljudi koje želite imati pred kamerom. No, kako sam vrlo isplaniran èovjek nekoliko tjedana prije prve emsije veæ sam "natjeravao" kolege s kojima sam radio da poènu pripremati priloge. Zbog toga su me u šali neki nazivali gonièem robova.

EKRAN: Za razliku od veæine niste se slagali sa svime što je govorila sindikalistica Tvornice duhana Zagreb, dapaèe, zagovarali ste tezu da tijekom radnoga vijeka ljudi mijenjaju tvrtke i poslove, te da, ako je uopæe dobiju, mnogi otpremninu utroše na novi auto, a ne na doškolavanje. Jesu li vam to zamjerili?
BAGO: A zašto bih se s nekim bezrezervno slagao? Moje je mišljenje da su ti radnici imali bolje otkazne uvjete od mnogih drugih, primjerice 400.000 radnika izgubilo je posao u privatizacijama, a otpremnina, pogotovo od 360.000 kn mnogim Hrvatima nedosanjan je san. A je li mi to netko zamjerio doista ne znam. Jer nakon te emisije nije bilo negativnih reakcija.

EKRAN: Kako to da vam nakon uspjeha "Magazina" nije važno i u sezoni imati vlastitu emisiju?
BAGO: Nemam fiksaciju imati vlastitu emisiju. Kao što je vojnik uvijek vojnik bez obzira na èin koji stjeèe, tako ja jesam i ostat æu novinar. Nemam problem s tim i slažem se s onima koji smatraju da biti novinar nije zanimanje nego dijagnoza. Imao ili ne vlastitu emisiju neæu imati ni veæu ni manju težinu u vlastitome društvu. Ali ta percepcija da je nužno imati vlastitu emisiju da bi nešto znaèio samo je iskrivljena slika nastala zbog inflacije autorskih emisija koje su brže nestajale s ekrana nego što su nastajale. A to je zbunjivalo gledatelje i još više štetilo ljudima koji su te emisije radili pa preko noæi postajali neke zvijezde i još brže gasnuli.

EKRAN: Smeta li vam što vas kolege iz tiska opsjedaju sad kad imate vlastitu emisiju, a dok ste bili "samo" saborski izvjestitelj nisu?
BAGO: To je stvar stila i interesa. Èak se osjeæam nelagodno u situaciji u kojoj ne uzimam nego dajem izjave. Ne želim iskakati iz konzervi. Nisam vijest ja nego ono o èemu prièam. Ali svatko na poèetku svoje karijere bira hoæe li biti vijest ili æe vijesti donositi.

EKRAN: To je, pretpostavljam, razlog zbog kojega ste me odmah upozorili da ne želite govoriti o svojoj privatnosti?
BAGO: Upravo tako. Ja nisam prièa!

EKRAN: Tijekom godine puno se družite s politièarima...
BAGO: Ne družim se s politièarima, radimo zajedno: oni ne mogu bez nas, a mi, novinari, bez njih. U tom zajedništvu trudim se biti fer jer iako se možda iz novina i s ekrana èini da su nedodirljivi i politièari su ljudi, krvavi ispod kože, jednako su u minusima na raèunima sa svojim puno veæim plaæama od nas, imaju probleme poput nas... Raditi s njima hod je po oštrici noža, bitno je balansirati i paziti da dobra suradnja ne prijeðe u intimnost i prijateljstvo jer tad dovodite u opasnost nepristranost.

EKRAN: S kim vam je lakše s politièarima ili politièarkama?
BAGO: Ne bih ih dijelio po spolu nego po godinama. S mlaðim ljudima je mnogo lakše, neoptereæeni su, jednostavniji, odrastali smo u sliènim generacijskim uvjetima i krugovima i svjesni su što mediji danas znaèe. Stariji pak žive u svom svijetu, skloniji su teorijama zavjere kad od njih tražite najbanalniji komentar.

EKRAN: Lojalni ste kuæi u kojoj radite, kako vam je izvještavati s onih saborskih sjednica na kojima napadaju HTV? Dobivate li naputke iz kuæe ili vam pak sabornici pokušavaju utjecati na izvještaje?
BAGO: HTV je postao poput javne pljuvaènice. Tko hoæe pljune po njoj i proðe bez posljedica. Ali, s vremenom oguglate na to, postanete poput boksaèke vreæe naviknute na udaranje, a s novinarskim iskustvom nauèite nepristrano izvještavati èak i onda kad vam deru vlastitu kožu. Iz kuæe ne dobivam naputke, a veæ odavno ni politièari ne vrše nikakve pritiske na medije. Danas su najveæi problem velike i moæne korporacije koje su vodeæi oglašivaèi i ne samo da se mnogi novinari ne usude po njima "udariti" kao po najvišim državnim dužnosnicima, nego, što je žalosno, ima i onih koji su im sustavno rade prikriveni marketing. To smatram prostitucijom novinarstva zbog koje mnogi misle da se baš svakoga od nas može kupiti za kavu, ruèak ili neki poklonèiæ.

"" Kuhinje su - iste
  S obzirom da za cjelodnevnih boravaka u Saboru, katkad ruèa u saborskome restoranu, neizbježno je bilo pitanje èija mu je kuhinja finija saborska ili prisavska.
Kantina je kantina, bila ona na Prisavlju ili na Markovu trgu. Obje su smišljene, ponajprije, za one brojne "obiène ljude" koje nikad ne vidimo na ekranu, a ne za "poznate face" i ni u jednoj se u bijelim rukavicama ne sluše šampanjac i jagode. U jednoj i drugoj poznata i nepoznata lica nose sama svoje pladnjeve s ruèkom. Usto, ja nisam gurman i pojedem ruèak prije negoli uopæe sjednem za stol objasnio je Mislav Bago.
"" Kramariæev sako
  Odijela u kojima se obavezno pojavljuje na ekranu nisu stvar njegove uštogljenosti, nego naèin odijevanja kuæe u kojoj radi i poštovanje gledatelja kojima ulazi u domove, tvrdi Bago prièajuæi pritom anegdotu koja ga je "nauèila pameti".
Prije nekoliko godina trebao je biti jedan posve monoton dan u Saboru, neka izglasavanja. Meðutim, dogodila se jedna od onih èuvenih kriza šestorke i morao sam stati pred kameru. Spasio me Zlatko Kramariæ posudivši mi sako. Odonda više ne idem u sabornicu bez odijela jer nepristojno se iz parlamenta javljati kao s nogometne utakmice.

 

Autor RENATA LACKO

Povratak

AKTUALNO