Sutkinja i pekmez

05.10.2006.

Da nisam èuo svojim ušima, ne bih vjerovao. Ali èuo sam svojim ušima, prije dva dana, u sobi 331 Opæinskog suda u Splitu. Štoviše, te rijeèi su ušle u zapisnik, tako da posjedujem i materijalni dokaz da su zaista izgovorene.
Dakle, bijah na roèištu u procesu koji protiv mene vodi sutkinja zadarskog Opæinskog suda Dijana Grancariæ. Gospoða pati od teške povrede ugleda otkad sam 24. srpnja 2004. u Slobodnoj opisao kako sam je svojim oèima vidio uoèi jednog drugog roèišta, u procesu koji je protiv mene vodio direktor zadarskog HEP-a Nikola Dellavia (zbog jednog ranijeg teksta u Feralu), kako na štekatu kafiæa nedaleko od zgrade Suda u Zadru pije kavu upravo s Dellavijom. Taj proces vodila je upravo sutkinja Grancariæ, koja me na kraju suðenja - koje, da budem blag, doživjeh krajnje nepraviènim - osudila na tri mjeseca zatvora, uvjetno godinu dana.
Ne pišem ovo zato što sutkinja sada tvrdi da u životu nije popila kavu s Dellavijom. Ne pišem ni zbog njenih 100.000 kuna imovinskopravnog zahtjeva, niti zbog njenog prijedloga da mi se odredi još jedna zatvorska kazna od èetiri mjeseca. Pišem ove retke zato što ta gospoða, uza sve to, od suca Roberta Pešutiæa traži i da se u odnosu na mene, citiram zapisnik doslovno, "primijeni sigurnosna mjera sukladno KZ zabrana obavljanja djelatnosti".
Dakle, izvještavam javnost da šeste godine treæeg milenija u zemlji Hrvatskoj jedna sutkinja službeno zahtijeva da se jednom novinaru zabrani da piše. I to zato što sam je ulovio "s rukama u pekmezu" i to napisao. Kao što me onomad osudila zato jer sam iz iscrpne dokumentacije radnika HEP-a doslovno prepisao brojke i metode poslovanja direktora Dellavije.
Znam ja, gospoðo, zašto me vi i vaši nalogodavci želite ušutkati. Tko zna što bih još mogao napisati o mnogim stvarima, pa i o nekim osnivaèima zadarskog HDZ-a, gdje u najuži krug spada i taj s kojim "u životu kavu niste popili". E, moja gospoðo: pa neæe moje nepisanje obrisati vaše prste od pekmeza.

Damir PILIÆ

Povratak