hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Zašto su suspendirani

06.10.2006.

Poštovani èitatelji,

sasvim je opravdan interes hrvatske i istarske javnosti za zbivanja u Glasu Istre, kao što je to uostalom i svakodnevni interes koji naši èitatelji pokazuju prema svom listu svakog jutra na kioscima u Istri i šire. I tako veæ, evo, 63 godine, a osobno kao direktor i ovog trena glavni urednik, sa suradnicima u koje imam povjerenje i koji su ovog vrlo važnog trenutka svoje povjerenje iskazali listu, obeæavam bar još toliku dugovjeènost našeg ðornala. To što Glas Istre jest, kako se ponašao kroz sve godine izlaženja, kako je na odreðeni naèin postao dio istarske tradicije i istarska institucija – neæu posebno isticati, ali æu svakako istaknuti da sam kroz sve te godine sudionik u kreiranju takvog Glasa Istre, Glasa Istre kakvog su prihvatili èitatelji i graðani Istre. No, zbog ovih i onih razloga i nesporazuma, a ponajviše zbog informacija koje kroz ostale medije šire sluèaj »Glas Istre«, dužan sam ukazati na èinjenice koje su me navele na nepopularan potez suspenzije sedmero naših kolega, što je s pravom izazvalo reakcije naše struke i dobronamjernih institucija i udruga jer je svakako rijeè o svojevrsnom presedanu. Premda su proteklih dana išle razne izjave, oèekivali smo – kao profesionalci – da æe netko od naših kolega i struke uoèiti u Glasu Istre od 5. listopada – kada je objavljena vijest o smjeni urednika – apsurdan èlanak i èinjenicu da je ova vijest (zasigurno jedna o najznaèajnijih za naš list zadnjih desetljeæa) objavljena kao agencijska, preuzeta od Hine i s dodatkom inicijala G. I., a da ju ne potpisuje prije svega novinar, i to novinar lista o kojemu je rijeè. Buduæi da ni do danas na to nije nitko reagirao, zbog profesionalnih novinarskih interesa i kodeksa pozivam sve da to uèine i da onda pokušaju zajedno s nama odgovoriti na pitanje: Zašto ovakav drastièan potez?


Opstrukcija u listu od 5. listopada

Naime, dan prije objave te vijesti glavna urednica Eni Ambroziæ je smijenjena i ta je odluka javno u redakciji svima proèitana i dana joj na uvid, kao i da stupa istog trena na snagu, a da ulogu glavnog urednika preuzima Željko Žmak. On je u impresumu i potpisan toga 5. listopada kao glavni urednik, ali netko od razriješenih urednika radi do sada neviðen presedan u ovom našem poslu - upada u sistem naših informacija, tehnièke obrade novina spremnih za tisak i uz pomoæ svojih suradnika, a bez znanja glavnog urednika i zlorabeæi povjerenje kolege i legalnog predsjednika Udruge udjelnièara, objavljuje svoj tekst u novinama – dakle koji krajnje narušava ugled Glasa Istre umeæuæi tekst pisma namijenjenog iskljuèivo vlasnicima. Radi se o tekstu pisma koji je predsjednik spomenute udruge poslao direktoru i Upravi.
Ta èinjenica me navela prije svega i usprkos svemu da kao direktor, suvlasnik, glavni urednik trenutno povuèem potez o suspenziji s opravdanom sumnjom da bi se sliène ili gore opstrukcije mogle dogaðati i da bi se dnevni list mogao mimo odluka urednika i kolegija, koji jedini potpisuju njegovo izlaženje i za to odgovaraju pred èitateljima i zakonom, koristiti u osobnim obraèunima. Još bi tragiènija bila èinjenica da se u takvim okolnostima list i ne pojavi na kioscima, a to si zaposleni u našem kolektivu ne bi nikad oprostili.
Naravno, po odgovornoj dužnosti glavna urednica Eni Ambroziæ, njena zamjenica Tatjana Uvodiæ-Iveša, pomoænica Zvjezdana Vuèiniæ, urednik deska Igor Brajkoviæ i voditeljica tehnike Zorica Jeleniæ automatski moraju snositi prekršajnu i radnu odgovornost pa su i suspendirani, a ne otpušteni, kako se to hoæe prikazati. Za novinara-urednika Gorana Prodana to je važilo do trenutka kada je i sam reagirao da je bez njegova znanja tekst pisma objavljen i iskorišten u krivu svrhu, a što u trenutku donošenja odluke o suspenziji nisam znao, dok za novinara Dražena Majiæa vrijedi suspenzija jer je kao èlan Nadzornog odbora javno iznosio poslovne tajne poduzeæa i s njima manipulirao u javnosti, a po zakonu i potpisanom Pravilniku o radu Nadzornog odbora to niti smije èiniti, niti se time služiti bez posljedica. Uostalom, odlukom Skupštine našeg poduzeæa za svoj rad u NO-u kolega Majiæ prima i pristojnu naknadu. Kada toèno utvrdimo cjelokupno èinjenièno stanje oko njihovih radnji i zloporabe položaja, Uprava æe odluèiti o tome hoæe li netko od sedmero kolega uistinu dobiti otkaz, odnosno na koja æe radna mjesta u redakciji – sukladno njihovoj struènoj spremi i sposobnostima – biti vraæeni.

Cenzura, šikaniranje i mobing

Na ovom mjestu, meðutim, moram reæi i neke važne stvari o odnosima u samoj redakciji, jer iz medijskih istupa pojedinih suspendiranih urednika i novinara proizlazi da su oni u ovom sluèaju žrtve ataka na neovisno i nepristrano novinarstvo, dok njihove brojne kolege u redakciji tvrde – baš suprotno! Ako je presedan da je sedam novinara u jednom danu suspendirano, još je veæi presedan da se jedan predsjednik Uprave i suvlasnik Društva založio za dugo godina kršena profesionalna, radna i ljudska prava kolega zaposlenih u redakciji. Iako se sve vrijeme nisam miješao u ureðivaèku politiku Glasa Istre, davši glavnoj urednici potpuno odriješene ruke, nisam mogao ignorirati informacije koje su povremeno stizale do mene od samih novinara i urednika Glasa Istre. Dužan sam ukazati na brojne nepravilnosti koje je dio urednika provodio, a dio tolerirao te mnoge neugodnosti koje su u svom profesionalnom radu trpjeli zaposleni, a o kojima su mi više puta svjedoèili i o kojima su voljni svjedoèiti i na drugim mjestima. Saznanja koja slijede proizlaze iz mojih razgovora s novinarima, urednicima i nekim drugim redakcijskim djelatnicima.
Dakle, veæ godinama je dijelu novinara Glasa Istre bio onemoguæavan normalan novinarski rad i to na naèin da su im tekstovi cenzurirani kad god su se doticali odreðenih javnih osoba koje su dijelu uredništva bile omiljene iz posve privatnih razloga ili interesa; tekstovi su novinarima èesto - bez konzultacije urednika s autorima èlanaka – doslovce dopisivani; u tekstovima su nametani stavovi urednika s kojima se novinari nisu slagali (zbog èega su u nekoliko navrata novinari bili primorani tražiti od urednika da njihove tekstove ne potpisuju imenom i prezimenom, veæ s G. I.); iz praæenja posljednje predizborne kampanje »maknuti« su osvjedoèeno struèni i kvalitetni novinari; djelatnici - posebno mlaði novinari i honorarni suradnici, ali i neki urednici neistomišljenici – trpjeli su mobing; neke se radnike šikaniralo, a nekima se prijetilo otkazom ili zakidanjem na plaæi/honoraru bez utemeljenog razloga; pojedinim su se novinarima – unatoè oèito iskazanom trudu i dobro obavljenom poslu – »odoka« kresali zaraðeni honorari; nekim se novinarima nisu pružali ni osnovni uvjeti za kvalitetno obavljanje posla; jedna visokopozicionirana urednica na desku jednom je prilikom tijekom radnog vremena udarila po glavi tehnièkog urednika, a sluèaj je pod svaku cijenu htjela zataškati; grafièkom uredniku, dva puta nagraðivanom na meðunarodnom europskom natjeèaju za novinski grafièki dizajn, uruèen je otkaz zbog jedne pogreške koja je trebala proæi s blažom sankcijom (opomena, jednokratno smanjenje plaæe za odreðeni postotak…), a ne otkazom, tim više što je taj kolega u to vrijeme bio èlan Radnièkog vijeæa; urednièki kolegij izgubio je svaki svoj smisao buduæi da je o svemu odluèivalo troje ljudi, a ostale urednike u urednièkom kolegiju nikad se nije pitalo za mišljenje o aktualnim, »vruæim« temama, a o najdelikatnijim temama, obièno jednog autora, saznali su tek drugi dan iz novina; urednici na desku samovoljno su se miješali u ureðivanje stranica ostalih rubrika i to nakon što su iste veæ bile ureðene i grafièki prelomljene; kljuèni urednici deska ciljano su »proizvodili« afere i kao takve ih prezentirali èitateljima, unatoè protivljenju novinara koji su taj posao morali »odraðivati«… I tako punih sedam godina, bez ijednog redakcijskog sastanka, sve donedavno kada sam sastanak sazvao ja osobno.
Nažalost, možda kroz sve to vrijeme nisam dovoljno vjerovao u ove èinjenice, intimno se nadajuæi da takvo što u Glasu Istre nije moguæe. Meðutim, uhvatio sam se u koštac i s time te dao svima naslutiti da nitko na ovom svijetu nema pravo na bilo koji naèin zloupotrijebiti Glas Istre, jer je Glas Istre – Istra sama.

Meðusobna »darivanja« i 650 tisuæa kuna otpremnine

Držim da æe ovi razlozi biti dovoljni našim vjernim èitateljima, a potom i ostalima koje aktualna situacija u Glasu Istre zabrinjava, za razumijevanje odluke o suspenziji kolega. Svi ostali nesporazumi u našem kolektivu rješavat æe se izmeðu zaposlenih i Uprave, vlasnika i suvlasnika, a da to ne uznemiruje javnost i ritam izlaženja Glasa Istre. Naše suspendirane kolege æe za svoje propuste – namjerne ili nenamjerne – odgovarati pravno i moralno pred kolegama i Upravom. Velik dio razloga za agresiju koju suspendirane kolege sada javno pokazuju svakako leži u moguæem gubitku gotovo bezgraniène vlasti koju su dosad uživali, ali i u gubljenju brojnih privilegija, koje se kreæu od meðusobnih »darivanja« (za što preostali kolektiv nije znao) do 650.000 kuna vrijedne otpremnine koju je dosadašnja glavna urednica Eni Ambroziæ željela unovèiti i istovremeno zadržati poziciju glavne urednice - i sve to u vrijeme dok se klela da vodi raèuna o zaposlenima u Glasu Istre i da je zabrinuta za poslovne poteze Uprave.
Štoviše, oni svojim insinuacijama, lažima, govorom mržnje, dakle svime onime što ovaj prostor zbog civilizacijske razine naprosto ne prihvaæa, nanose veliku štetu Glasu Istre. A sve to rade ne razmišljajuæi o tristotinjak obitelji egzistencijalno vezanih uz Glas Istre.

Povratak

AKTUALNO