Sve što znam nauèio me cvrèak!

18.10.2006.

 Izbjegavao sam pisati za estradu do jednog susreta s Runjiæem na Rivi. Pita me on: "A jebenti, zašto vi ne napišete neku pismu?" A onda su nastali Nokturno, S ponistre se vidi Šolta, Ništa nova, U prolazu, Nadalina…

Neka se srami svatko tko ne zna barem pet Fiamengovih pjesama, barem onih najpoznatijih, koje je stvorio u kolaboraciji s Oliverom i Zdenkom Runjiæem. A bilo ih je mnogo, i s mnogima su generacije proživjele svoje prvo pijanstvo, vozile se u karoci, vraæale se meðu svoje, pivale s klapon ispo' volta (dok se s ponistre vidila Šolta), a vitar je puva, i ostavljali su je samu, u prolazu ili u kavani "Mediteran".
I tako u više od tisuæu pjesama, od toga 350 skladanih, rasporeðenih u 25 knjiga poezije, ovjenèanih s toèno 105 nagrada! U splitskom teatru 20. listopada Jakša Fiamengo proslavit æe 60. roðendan i 40. godišnjicu prve zbirke, u društvu s petnaestak umjetnika kojima je povjerio svoje stihove.

Okupio prijatelje

- Nisam želio senzacije, jednostavno sam okupio prijatelje koji æe pjevati naše pjesme. Nije to ni svoðenje raèuna, nego provjera koliko te pjesme žive.
Zamalo nisu ni oživjele?
A je, iako sam prvu zbirku poezije objavio 1966. s Momèilom Popadiæem, izbjegavao sam pisati pjesme za estradu. S 33 godine, i tri zbirke iza sebe, nakon dugih Popadiæevih nagovaranja, susreo sam se s Runjiæem na Rivi. Pita me on: "A jebenti, zašto vi ne napišete neku pismu?" Poèelo je s Nokturnom 1979. godine, i onda nije bilo kraja: S ponistre se vidi Šolta, Ništa nova, U prolazu, Infiša san u te, Nadalina…
Što ste vidjeli u Runjiæu?
- Skladatelja kojem je Dalmacija sve, i koji poštuje tekstove. Dok sam tipkao pjesme za njega, preko ruba makinje vidio sam Olivera, a Runjiæ ga je isto tako vidio preko ruba klavira. Na Oliveru smo se našli. Prije toga, nisam previše cijenio estradu, a ni ljudi iz tog svijeta nisu previše voljeli "ozbiljnu" poeziju.

Poštujem skladatelje

Kao i sad?
- Sad je gore, jer ne èita nitko ništa.
Koja je razlika izmeðu 'ozbiljne' i 'estradne'?
- Èini mi se da skladatelji vole sa mnom raditi, jer i ja poštujem njih. Tu je potrebno slaganje. Primjerice, moj je otac komiški težak, i cijeloga života slagao je pristave, suhozide, i morao je znati slagati kamen, pa sam i ja valjda nešto pospuga… Ali ne ispadne uvijek kako sam ja oèekivao. Arsen je primjerice èuo pjesmu Oteto iz tmine, koja nije bila napisana za skladanje, svidjela mu se i uglazbio ju je.

Mudri Mediteran

Kakva je danas filozofija estradnih stihovanja?
- Sada pisme slažu ka srdele u kacu.
Jeste li ikad napisali kajkavsku pjesmu od tih stotina?
- Nikad. Iako je bilo kolega kajkavaca, poput Drage Britviæa, koji su pisali na èakavici. Uvijek sam držao da treba pisati na jeziku kojim misliš. Raðaš se u prostoru i vremenu, ali i jeziku. Kajkavski poštujem, ali nije moja sudbina.
Ali Vam je sudbina bio Mediteran?
- Eeee, Mediteran. Najmudrije more na svijetu, dalo je svijetu civilizaciju, a ona nije mimoišla ni nas. Tim mudrim morem do nas je doplovio i Homer, ne bez razloga slijepac. Stari ptièari su nekad osljepljivali ptice pjevice.
Okrutno!
- Vrlo, ali je imalo efekt. Znali su da slijepa ptica pjeva deset puta ljepše iz te svoje patnje, od one koja vidi! To more donijelo nam je s grèkom mitologijom Atenora, trojanskog junaka, u èijoj je pratnji bio Silen. A taj Silen donio je maslinu i kukuljicu cvrèka na njoj. Nazorovog cvrèka, Homera, koji gudi, gudi, gudi…
I znaš tko mi je otkrio sve što znam, sve što sam u životu nauèio?
- E?
- Taj cvrèak!

piše Damir ŠARAC

Povratak