U POVODU PRIJEDLOGA PROGLAŠENJA DUBROVAÈKOGA DOPISNIKA «VJESNIKA» TEHNOLOŠKIM VIŠKOM, ŠTO PRAKTIÈNO ZNAÈI GAŠENJE TOGA DOPISNIŠTVA NAKON POLA STOLJEÆA POSTOJANJA:

20.10.2006.

Piše: Vedran Beniæ, predsjednik ŽV HND-a
Ne dovodeæi ni u kom sluèaju u pitanje legitimno pravo i potrebu Uprave zagrebaèkoga «Vjesnika» da donosi odluke koje se odnose na racionalizaciju poslovanja i štednju, èuðenje i nevjericu izaziva èinjenica da se na popisu onih kojima se namjerava uruèiti «redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga» našlo i ime Antona Hauswitscke, dubrovaèkoga dopisnika toga dnevnika.

Kako je Anton Hauswitscka jedini stalno zaposleni «Vjesnikov» novinar u Dubrovaèko-neretvanskoj županiji, prijedlog odluke o njegovu otkazu PRAKTIÈNO ZNAÈI GAŠENJE DUBROVAÈKOGA DOPISNIŠTVA «VJESNIKA».  Tako odluka o racionalizaciji poslovanja ima izravni pogubni utjecaj na mjesto juga Hrvatske na stranicama lista.

Može li jedan ozbiljni nacionalni dnevni list, kakvim sebe vidi zagrebaèki «Vjesnik», dozvoliti sebi luksuz da Dubrovnik i Dubrovaèko-neretvansku županiju ostavi bez stalnog dopisništva? Svi drugi hrvatski dnevnici u Dubrovniku ih imaju. Koji su kriteriji rukovodili Upravu „Vjesnika“ da upravo krajnji jug Hrvatske ostavi bez svoga stalnog novinara? Urednièki, štednja ili možda nešto treæe? Zar je moguæe da je «Vjesnikova» vizija hrvatskoga medijskog prostora samo metropola? Može li se tako ponašati list koji je, meðu ostalim, još uvijek u državnom vlasništvu?

Svaka odluka, poput ove, koja znaèi sužavanje veæ ostvarenih medijskih dosega (a isto se dogaða i s «Vjesnikovim» dopisništvom u Šibeniku), mora biti predmet interesa i prosvjeda HND-a, bez obzira na razloga rukovodstva novine.

Prijedlog «Vjesnikove» uprave gorka je èestitka za 50-tu obljetnicu postojanja dubrovaèkog dopisništva toga lista. Naime, «Vjesnikovo» dopisništvo u Dubrovniku utemeljeno je 1956. godine.

Dubrovnik, 20.10.2006.

Povratak