Došla sam do toèke kad teško dalje mogu sama

11.11.2006.

Naši su ljudi uvijek spremni pomoæi u nevolji. U to smo se uvjerili nebrojeno puta sudjelujuæi, makar i simbolièno, u humanitarnim akcijama pomoæi gluhima, slijepima, nepokretnima... Zahvaljujuæi našoj ljudskosti ni jedna akcija nije propala.
Stiže i novi dokaz u prilog toj tvrdnji. Dirljivo pismo teško bolesne Vjesnikove novinarke Ane Rukavine (29), koje od èetvrtka kruži Hrvatskom elektronièkom poštom, u petak je osvojilo i stupce dnevnih novina.
No, što je još važnije, njene su tople rijeèi - osim hladnog novinskog papira i ništa manje hladnih zaslona naših raèunala - osvojile srca znanih i neznanih pojedinaca. Proèitavši njezinu životnu prièu, koja posljednjih godinu i pol dana protjeèe u znaku borbe protiv suparnika kojeg lijeènici struèno zovu mijeloièna leukemija, svi su joj odluèili pomoæi.
Njen mobitel toliko je bio zasut pozivima iz cijele Hrvatske, pa i Europe, da je na pozive poèela odgovarati majka. Zvonili su i telefoni u Aninoj matiènoj redakciji, Vjesniku, a sukus svih poziva može se pretoèiti u dvije male, ali snažne rijeèi - želimo pomoæi!
Ana Rukavina u Vjesnikovoj se gradskoj rubrici pojavila 2002. i kao da je donijela proljeæe. Ana je, naime - posvjedoèit æe svi koji su barem nakratko, bili u njezinu društvu - jedna od onih vjeèno pozitivnih osoba, kojima na licu, bez obzira na trenutaèno raspoloženje, neprestano sjaji osmijeh. I smijeh, èesto zarazan, do razine omanje epidemije.
Željna novinarstva, uèenja, izazovnih prièa i novih iskustava, u Vjesniku se razvijala i osobno i profesionalno, da bi lani otišla u Šibenik - trbuhom za ljubavlju. Preselila se deèku, s kojim se ove godine i vjenèala. No, nakon duže slabosti, koju je sama sebi uporno negirala misleæi da je puka posljedica stresnog novinarskog posla, uslijedio je šok.
»Ana, bolujete od leukemije«, reèeno joj je. Iduæih šest mjeseci život joj se vrtio oko KBC-a Zagreb na Rebru, gdje je preležala èetiri mjeseca i obavila sve kemoterapije, a potom i autotransplantaciju koštane srži. U novi je život krenula s upozorenjem da su izgledi za povratak bolesti »fifti-fifti«.
»Sve je išlo polaganim tijekom, svakim danom sam bivala bolja. Konaèno, pomislila sam ljetos, lagano vraæam život u prave traènice i ostavljam sve ružno iza sebe. Èvrsto sam u to vjerovala.
No, stigao je rujan i prve glavobolje koje su ubrzo prerasle u danonoæne migrene, izgubila sam vid na desno oko, trpjela nesnosne bolove i otežano hodala. Usprkos tome, pretrage su bile u redu, a onda je sve krenulo ispoèetka. Sredinom listopada, nakon pretraga, potvrðeno je da se stara poznanica vratila, našli su leukemijske stanice u likvoru...«
»Došla sam do toèke kad teško dalje mogu sama. U razgovoru s lijeènièkim timom o daljnjem tijeku lijeèenja, kemoterapijama, zraèenju mozga i,naposljetku, riskantnoj transplantaciji koštane srži od nesrodnog donora koja me èeka pretkraj godine, otvorena je moguænost odlaska na lijeèenje u inozemstvo ili nabava lijekova koji bi mogli pomoæi da se izvuèem iz ovoga, da prièa dobije sretan kraj...«
Pismo èiji smo dio prenijeli, napisala je u srijedu i poslala na tri-èetiri e-adrese najbližih prijatelja. U njemu moli novèanu pomoæ kako bi, bude li potrebe, mogla reæi da je uèinila sve. Priznaje kako ni sanjala nije da æe pismo završiti na stotinama adresa nepoznatih ljudi, a nekmoli u novinama. I to u samo jedan dan.
»Kao da sam sišla s planine, iz neke izolacije pa se naivno èudim snazi interneta«, kazala je u petak prilikom posjeta svojim vjesnikovcima. Uz rizik da ove rijeèi zvuèe pomalo nespretno, stvari ipak nisu - tako crne. Za transplantaciju trenutaèno konkurira šestero nesrodnih donora. Pokaže li se da Ani odgovara ijedan od njih, sav æe trošak složenog postupka snositi HZZO.
Ako, dakle, prikupljen novac u Vjesnikovoj akciji »Spas za Anu« ne bude upotrijebljen u njezinom sluèaju, sredstva æe se prebaciti na raèun Hrvatske udruge leukemije i limfoma. O kojem je iznosu rijeè, ne zna se jer prilozi neprestano stižu.
Ana svojim primjerom, kako nam je kazala na odlasku u bolnicu, želi pokazati da se èovjek, kakve ga god nevolje snašle, nikad ne smije predati. Zato ona i dalje piše pisma, kako ona intimna, dnevnièka, tako i ona za uži krug prijatelja. A, pismom, koje je nekontrolirano i neplanski »procurilo« u širu javnost, stekla je i gomilu novih prijatelja.
I zar onda èudi što joj se ni dan-danas s iscrpljenog lica - ne skida smiješak. Ana, sretna ti bolnièka terapija!

Novac za lijekove
»Hrvatska udruga leukemija i limfomi, u suradnji sa struènjacima s Rebra, zastupa pacijente i nastoji im pomoæi kada je potrebno uvesti neki lijek koji nije na listi HZZO-a te izboriti se da uðe na listu. Kako kaže Jadranka Santini, tajnica Udruge tako je nedavno pokrenuta akcija za nabavu lijeka Mabthere za lijeèenje agresivnih non-Hodgkinovih limfoma.»HZZO je taj lijek naknadno uvrstio na listu, ali samo za pacijente u recidivu, što je gotovo pravilo, ali smo se izborili da se lijek odobrava i za drugu indikaciju«, kaže Jadranka Santini. Novac koji se prikupi u akciji koju je pokrenula Vjesnikova novinarka bio bi od pomoæi i u osnivanju registra davatelja koštane srži, što æe Udruga pokrenuti poèetkom iduæe godine

Povratak