| Imaš kunu? Eto, netko tko ima ekskluzivan ugovor moli te kunu za kavu – ovim se rijeèima nakon našeg razgovora najbolji urednik i voditelj HTV-ova Dnevnika (ali i šire) Zoran Šprajc zafrkantski obratio jednoj kolegici na prisavskom hodniku. Time je i opet pokazao da od svoga britkog uma sklonog hitrom smišljanju dosjetki u Dnevniku ne pošteðuje ni sebe. No, neki za takvu vrstu duhovitosti nemaju smisla ni razumijevanja. Primjerice, èlanovi saborskog Odbora za ljudska prava i nacionalne manjine. Oni su prošlog tjedna tražili da se takva praksa u Dnevniku smjesta prekine. Istog je dana na Šprajca navalio i Iviæ Pašaliæ koji je najavio moguæe podizanje tužbe protiv njega, a voditelju Dnevnika ni naveèer nisu dali mira.
U Hloverkinu “Otvorenom” umirovljeni general Željko Glasnoviæ rafalno je ispaljivao kako ne zna je li se voditelj netom emitiranih Vijesti zove Jovanoviæ ili Šprajc, ali zna da bi se taj novinar njemu trebao isprièati. Usput je Šprajca optužio za bavljenje agitpropovskim novinarstvom.
EKRAN: Pa od kojeg ste se napada toga dana najviše – zatresli?
ŠPRAJC: Od onog dalmatinskih maslinara. Oni su opasniji i od generala i od politièara.
EKRAN: Kad je rijeè o osobi poput Pašaliæa, jeste li možda pomislili “bolje je da me on tuži, nego da me hvali”?
ŠPRAJC: Pašaliæ je politièar kao i svi ostali. A najgore je kad politièar novinara hvali ili mu tijekom intervjua kaže: “Ovo vam je odlièno pitanje!” Kad bi mi se to dogodilo, odmah bih propao u zemlju jer bi to znaèilo da smo se prije razgovora dogovorili o pitanjima. Ne bih bio sretan da me itko tuži jer nemam vremena ni živaca vuæi se po sudovima, no možda je i to bolje nego da me Pašaliæ ili bilo tko drugi od politièara hvali. Mislim da od tužbe neæe biti ništa jer je to bila samo zgodna Pašaliæeva marketinška igra kojom je htio dignuti još malo prašine oko sebe.
EKRAN: Prašinu je digao i saborski odbor. Traži da se prestanete zafrkavati u Dnevniku.
ŠPRAJC: Smiješno mi je da se Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine bavi humorom u Hrvata. Pozdravljam svaku ozbiljnu raspravu o toj temi, ali ne mislim da je saborski odbor pravo mjesto za to. Ako se rasprava o kuæi koja ima 3000 zaposlenih i godišnje ostvaruje 1,4 milijarde kuna prihoda svela na dvije-tri benigne tjedne dosjetke u Dnevniku, to dovoljno govori o razini te rasprave.
EKRAN: Ivanu Zvonimiru u010Cièku vaše dosjetke takoðer ne sjedaju baš najbolje pa ste mu kazali da bi njegovih kritika bilo manje kad bi ga na televiziji bilo više. On je uzvratio da HTV uopæe ne gleda jer na njemu rade i neinteligentni novinari poput vas. Optužio vas je i za cenzuru njegova lika i djela na HTV-u. I, eto, odmah u nedjelju u010Cièak je osvanuo u èak dvije emisije. Da vas to možda nije muèila grižnja savjesti?
ŠPRAJC: Da, da, ha, ha ,ha... To da ovdje postoje neke crne liste nepoželjnih zaista nema veze. Kad god je po našoj procjeni njegova izjava za neku temu bila bitna, uvijek je dobio priliku izreæi je. Iste te nedjelje koju spominjete u010Cièak je trebao biti u još jednom prilogu Dnevnika, ali smo ga maknuli kako ne bi ispalo da mu se dodvoravamo.
EKRAN: Smišljate li vi te svoje dosjetke dugo ili vam one padnu na pamet tijekom same emisije?
ŠPRAJC: Neke komentare za koje želim da imaju težinu smišljam i važem nešto dulje, a oni pred sam kraj Dnevnika obièno mi sinu u studiju.
EKRAN: Napao vas je i jedan general.
ŠPRAJC: Gospodina Glasnoviæa vjerojatno je na opaske na moj raèun inspirirala blizina Andrije Hebranga koji je te veèeri takoðer gostovao u “Otvorenom”. No, sve što se toga dana dogaðalo pripisujem južini pa me èak tri takve reakcije u jednom danu i ne èude.
EKRAN: Je li vam se za onu prvu, posve neprihvatljivu i nepristojnu opasku o vašem prezimenu Hebrang ikad isprièao?
ŠPRAJC: Ne. Mi smo se u meðuvremenu dvaput èuli u povodu novinarskog posla i tada mu nije bio nikakav problem komunicirati sa mnom ni meni s njim. Tada mu nije smetalo kako se zovem.
EKRAN: Prije toèno godinu dana napala vas je i Komunistièka partija Hrvatske jer ste prilog o njezinu osnivanju prokomentirali rijeèima “samo da ne odu u šumu”. Ispada da vi ne pašete ni lijevima, ni desnima, ni centriranima.
ŠPRAJC: Najbolje je kad te udaraju i slijeva i zdesna. Meni je samo žao što su sve te primjedbe neutemeljene. Recimo, tada sam svojim komentarom želio reæi samo to da ne bih htio da se itko za svoje politièke ideje opet mora boriti u šumi.
EKRAN: Prema nekim kombinacijama, iz Dnevnika su nedavno trebali otiæi i Miliæ i Družijaniæ. U tom kontekstu jedino se vas nije spominjalo. Shvaæate li to kao svojevrsno priznanje da ste meðu njima – najbolji?
ŠPRAJC: Sve su to bila govorkanja u koja ne bih ulazio. Nastojim ne umisliti da sam najbolji pa samim tim i neupitan. Ne zanosim se time da sam ovdje jedini, vjeèan i nepromjenjiv. Za svakog od nas trojice ima razloga zašto je tu.
EKRAN: Išèekujete li Miliæev povratak u ekipu s nestrpljenjem jer æe vam time nedjelja opet biti neradna?
ŠPRAJC: Da! I zato sam sad najveæi Miliæev fan jer su Danku i meni šihte zbilja prepune. Još i s Vijestima u “Otvorenom” natovareno nam je zaista puno posla iako baš nisam siguran da je to s “Otvorenim” najsretnije rješenje. Nije nama teško raditi, veæ mi se èini da taj potez ne donosi neke rezultate.
EKRAN: Jeste li barem malo ljubomorni na Miliæa jer je njegov nedjeljni Dnevnik uvijek najgledaniji?
ŠPRAJC: Ne, jer prema podacima gledanosti prošle nedjelje, kad sam ja radio, Dnevnik je imao 30 posto gledanosti. Dakle, bio je najgledaniji. Miliæ sigurno ima karizmu i najjaèe je ime za gledatelje koji ga vole. Ipak, hoæu reæi da je nedjelja po definiciji dan koji ima nešto veæu gledanost, a subotom je najmanja gledanost. Stoga bi bilo zgodno eksperimentirati i vidjeti bi li Miliæ uspio subotu uèiniti najgledanijim danom. Tek tada mogli bismo reæi da su najveæi postoci gledanosti Dnevnika doista vezani uz njegovo ime.
EKRAN: Baš prošle nedjelje najavili ste ekskluzivnu izjavu Paula McCartneyja, no kad ste shvatili da ste pogriješili, u trenutku kad se još emitirao prilog o Beatlesima, mogao se èuti vaš uzvik: “Ne mogu vjerovati!”
ŠPRAJC: Pogreškom sam iz sadržaja izbacio tu izjavu pa je realizatori nisu pripremili, a meni je to promaknulo. Uglavnom, kad sam najavio McCartneyjevu izjavu, u slušalicu su mi iz režije javili da nikakve izjave nema pa sam zaèuðen ispalio: “Ne mogu vjerovati!” ne znajuæi da æe se to èuti i na ekranu. Dobro da mi nije izletjelo i nešto žešæe.
EKRAN: Kad je Ladišiæ maknut iz “Otvorenog”, i vama su nudili da ga naslijedite, no to ste odbili. Znaèi, karijeru ne želite graditi na koleginoj muci.
ŠPRAJC: Iako sam se u nekim govorkanjima spominjao kao Ladišiæev nasljednik, takav prijedlog do mene nikad nije došao. Jer, èuvši govorkanja, unaprijed sam otklonio moguænost da mi takva ponuda uopæe bude upuæena zato što smatram da ovo što radim dobro radim, a nisam baš siguran da bih bio dobar urednik i voditelj ”Otvorenog”. Sad se vidi da je Bago za to bio najbolje moguæe rješenje.
EKRAN: Kad sam ulazila u vašu sobu na HTV-u, rekli ste mi: “Dobro došla u konjušnicu”. Èemu ta usporedba?
ŠPRAJC: Pa ta je soba malo smiješna. U njoj se nalaze neke tobože velike TV face, Družijaniæ, Stipe Alfier, Tomislav Špoljar i ja, a, eto, sjedimo u najneuglednijoj sobi na cijeloj televiziji jer nemamo ni prozora. Kako smo sva èetvorica muškarci, u šali smo je onda prozvali konjušnicom. | 
