Koštunièina èorba

23.01.2007.

Kao i veæina žena, i novinarka Nove TV Mirjana Hrga pokazala se upornijom, prkosnijom i inatljivijom od nekih joj muških kolega. Posljedice njezine tvrdoglavosti da na dan srbijanskih izbora na televiziju dovede nekadašnjeg jugorockera Boru Ðorðeviæa, znanog kao Bora Èorba, bila su negodovanja hrvatskih dragovoljaca, ali ipak i Èorbina pojava na Novoj.

Hrga je tako ostvarila nešto što se svojedobno nije usudio njezin televizijski kolega Petar Vlahov. Pred sliènim negodovanjima Vlahov i njegovi šefovi odustali su od veæ najavljenog razgovora s ikonom srbijanskog turbofolka Cecom Velièkoviæ, Arkanovom udovicom. Ono što nisu uspjeli Vlahov i Ceca uspjeli su Hrga i Èorba.

Jednako kao što bi se mnogi hrvatski gledatelji prije pola godine mrštili, ljutili i psovali pojavu Arkanove raspjevane udovice, isto su tako vjerojatno doživjeli i gledanje Arkanova ideološkog "drugara". A pogotovo slušanje onoga što je govorio. Jer, bilo je to valjda prvi put od predratnog komešanja, "mitinga istine", šešeljoidnih i raškoviæevskih zborovanja, te bradatih dobrovoljaca "èižmaša", da se netko na nekoj hrvatskoj televiziji nedvosmisleno deklarira kao èetnik. U vrijednosno raspršenom, košmarnom, pa i rastrojenom hrvatskom društvu, nekome je pojava Bore Èorbe bila dokaz zrelosti demokracije, a nekome sumrak hrvatske pameti.

Ta vrijednosna shizofrenije hrvatskog društva postojala je i prije stvaranja samostalne Hrvatske, ali se nakon njezina nastanka još produbila. Moguænost hrvatskoga "zdravog društva" gotovo da se pretvorila u "zdravo" društvu! Da se netko pojavi na nekoj televiziji u Hrvatskoj i bez okolišanja doslovce kaže: "Da, ja sam èetnik!", to se nekoæ moglo zbiti samo u neèijem izuzetno košmarnom snu.

Ali nešto se slièno moglo i oèekivati nakon slinavo sladunjave limunade koju su umjesto nekadašnjeg viskija javno ispili "veliki prijatelji" i dugogodišnji filmski ratni drugovi Boris Dvornik i Bata Živojinoviæ. Raspad njihova drugovanja nije nastao samo kao posljedica neèijeg deliriuma tremensa nego i kao posljedica urušavanja tadašnje jugokinematografije. Kao što se ona urušila, kao što se raspalo i tadašnje društvo jugoslavenskih književnika, raspao se i jugorock.

Jedni su ostali okasnjela "djeca cvijeæa", a drugi se prometnuli u "cvijeæe zla". Premda je nekoæ žestoko anarhistièki "prašio" i gotovo revolucionarno gnjevan upozoravao socijalistièke "guzonje" Pogledaj dom svoj, anðele Bora Èorba s vremenom je postao "planinar" i otputio se na Ravnu goru. U ratu je Èorba sokolio sebi ikonografski sliène, od rodnog mu Èaèka do idejno mu i rodoljubno dragog Knina. Ali ravnogorcem nije prestao biti, èak ni sada kada je èlanom stranke Vojislava Koštunice. U èinjenici da mu je draga kokarda i oni koji su je nosili ili je još nose, nekadašnji rocker ne vidi ništa hrvatski odiozno niti europski kompromitirajuæe za svoga stranaèkoga èelnika Koštunicu.

S obzirom na ideologiju koju ne krije, bilo je oèekivati da æe Bora Èorba biti radikal. No njegov odabir da bude uz Koštunicu od kojega EU oèekuje da bude èlanom srbijanske "proeuropske koalicije" više pokazuje o prirodi politike Koštunièine stranke nego što nešto opovrgava o staroj politièkoj æudi Bore Ðorðeviæa. Utoliko je i možebitna Hrgina namjera da preko Bore Èorbe pokaže kako u susjednoj Srbiji ima i puno gorih, gorljivijih i politièki primitivnijih sudionika izbora od onih koji bi trebali predstavljati "onu drugu i drukèiju Srbiju", prije svega èinjenièno promašena. Jer Èorba jest èetnik ali nije radikal! On zapravo Hrvatskoj ništa novo nije rekao ni o svome politièkome svjetonazoru, ni o Srbiji koja još voli Dražu i Šešelja. Ali jest o Koštunici.

Povratak