U hrvatskoj medijskoj bajci ruže samo što nisu propupale

04.05.2007.

Hrvatska medijska scena doživjela je ovih dana dvije lijepe vijesti. Prvo, u izvješæu Freedom Housea o medijskim slobodama u svijetu napredovala je za pet mjesta, skoèila je s 85. na 80. mjesto u svijetu. I drugo, ali nipošto manje važno, nekadašnji žestoki neprijatelji Ivo Pukaniæ i Ninoslav Paviæ obnovili su prijateljstvo u jednom zagrebaèkom restoranu. Dakle, na medijskoj sceni ruže samo što nisu propupale. Poènimo od aktera. Nije li ohrabrujuæe kad hrvatski predsjednik Stjepan Mesiæ i Bodo Hombach, vodeæi èovjek njemaèkog WAZ-a, uspiju spojiti dva zakleta protivnika oko zajednièkog cilja, Foruma izdavaèa koji æe se održati 28. lipnja u Zagrebu? I kad njih dvojica, dakle Pukaniæ i Paviæ, zajednièkom fotografijom ovjekovjeèe ruèak gdje su dogovorili detalje organizacije? Evocirajmo samo nekoliko uspomena: Pukaniæ je 2001. godine pokrenuo dnevni list Republika s èije se naslovnice nije skidala prièa o aferi Grupo, s Ninom Paviæem, Miroslavom Kutlom i drugima u glavnoj ulozi; zatim je Paviæ nakratko završio u pritvoru, a Nacional objavio ukupno 52 fotografije predsjednika Uprave EPH s lisièinama na rukama; i onda dvoje novinara koji su za Pukaniæa nosili cijelu aferu Grupo, Jasna Babiæ i Mladen Pleše, postanu sastavni dijelovi EPH imperija, a Puki se ubrzo naðe s Paviæem u zagrljaju. Može li onda medijska scena u ovakvoj zemlji biti loša? Freedom House, meðutim, ima još nekih zamjerki i Hrvatsku po medijskim slobodama svrstava uz bok Crnoj Gori. Hrvatskoj se zamjeraju stvari na koje smo mi veæ gotovo oguglali. Recimo, imenovanje èlanova Upravnog vijeæa Hine mimo svih kriterija, pa onda njihova naprasna smjena,; suspenzija dvojice urednika na HTV-u zbog emitiranja Mesiæeva proustaškog govora iz 1992. godine, onda i prijetnje novinaru Dragi Hedlu zbog pisanja o Branimiru Glavašu, pa tužba predsjednika Mesiæa protiv Veèernjeg lista zbog èlanka u kojem ga se optužuje da je bio agent Udbe i tako dalje. A na kraju, ali opet nipošto najmanje važno, spominje se sve veæa podreðenost medija interesima moænih oglašivaèa. Tome se pak teško može stati na kraj. Ni u svijetu, a kamoli u Hrvatskoj. Mediji mogu biti u vlasništvu korporacije ili ovisiti o oglasima raznih korporacija. Treæa opcija sve je nedostižnija. Dušebrižnici se s nostalgijom prisjeæaju vremena kad su mediji bili pod politièkim pritiskom. On je budio novinarski prkos, protiv njega se bilo lako boriti pred meðunarodnom zajednicom, a osim toga, ta duševna bol dobro se znala i naplatiti od stranih fondacija. Dolaskom demokracije sve to netragom je nestalo i mediji su prepušteni tržištu. U najbrutalnijem obliku. Stoga se ne treba èuditi zagrljajima dojuèerašnjih protivnika. U nevolji se ipak poznaju prijatelji.

Povratak