50 godina preteèe Veèernjaka

03.06.2007.

Drukèiji od drugih
Te nove dnevne novine u Zagrebu, koje su u poèetku izlazile na 24 stranice polovice formata starog Vjesnika, bile su zapravo preteèa Veèernjeg lista. Novi zagrebaèki dnevnik, koji je okupio niz tada poznatih novinarskih imena i odškolovao mnogo današnjih novinskih legenda, izlazio je sve do 18. listopada 1958. godine kada se ujedinio s Narodnim listom. Iz tog spajanja "rodio" se današnji Veèernjak.

Stjepanu Cerjanu-Pubi ponuðeno je da sam napravi koncepciju i predloži uredništvo koje æe pokrenuti novi zagrebaèki dnevnik Veèernji vjesnik. On je predložio da njegovu ekipu èine Ðorðe Zelmanoviæ, Joško Palavršiæ i Boris Jankoviæ, a da mu desna ruka bude Fadil Hadžiæ. Zelmanoviæ je odustao, a prvi broj Veèernjeg vjesnika pripremili su Ratko Zvrko, Joško Palavršiæ, Tomislav Butorac, Boris Jankoviæ, Fadil Hadžiæ i Stjepan Cerjan Puba.

I prije nego je roðen Veèernji vjesnik, imao je problema s drugovima iz komiteta. Naime, prijedlog je bio da se novi dnevnik zove Veèer, ali buduæi da je to bio naziv prijeratnog dnevnika u Zagrebu, drugovima se ta zamisao nije svidjela. Otiskano je nekoliko probnih brojeva s glavom Veèer, ali prvi broj izišao je s imenom Veèernji vjesnik.

 Bili su otiskani plakati s nazivom Veèer. Èitatelji su oèekivali Veèer, a 3. lipnja 1957. dobili su Veèernji vjesnik. Bila je to dobra reklama za prvi broj, jer gradom se proèula prièa da smo zabranjeni  kaže Jura Orlovac, poznati televizijski novinar koji je ureðivao Gradsku rubriku u Veèernjem vjesniku.

Novi dnevnik uvelike se razlikovao od ostalih tadašnjih dnevnih novina, jer su mu u prvom planu bili obièni mali ljudi i njihovi problemi. Velike teme u Veèernjem vjesniku bile su prièe koje se do tada nisu objavljivale u "ozbiljnim" novinama. Sve što se dogaðalo u gradu, našlo se na stranicama Veèernjeg vjesnika, a koliko su novine bile zanimljive i informativne, najbolje svjedoèi prièa Zvonimira Milèeca koji je svoju novinarsku karijeru zapoèeo u tom dnevniku.

 Kada je bila poplava u Zagrebu, uspio sam ukrasti nekoliko uveza prvih 30-ak brojeva. Danas kada pišem o Zagrebu, baš ti uvezi su mi izvor informacija što se dogaðalo tih dana u gradu  kaže Zvonimir Milèec.

Novinari tadašnjeg Veèernjeg vjesnika s ponosom prièaju o svom glavnom uredniku Stjepanu Cerjanu Pubi. Koliko je on bio širokogrudan i koliko ga je zanimalo novinarstvo u kojemu su glavne teme bile ljudske prièe, najbolje svjedoèi niz njegovih anegdota koje su nam isprièali.

Puba, kako su ga zvali svi u redakciji, okupio je grupu vrsnih novinara koje je nazvao "Grupa GPU". Oni su bili zaduženi za specijalne novinarske zadatke. Jednog dana u redakciju je došla informacija kako se u Maksimirskom jezeru utopila žena. Puba je preko svojih kanala od milicije saznao kako danima bezuspješno tragaju za jednom izgubljenom ženom. Redakcija Veèernjeg vjesnika organizirala je ispuštanje vode iz Maksimirskog jezera.

Kada se razina vode spustila na najnižu razinu i kada su Pubi javili da je pronaðena utopljenica, on je nazvao milicajce i pitao ih jesu li je pronašli.
 Nismo, druže Puba. Kada je mi nismo pronašli, neæete ni vi  rekli su milicajci Pubi, a on im je odgovorio: "Pošaljite ekipu na Maksimirsko jezero!"

Živko Gruden isprièao nam je kako je zbog jedne prièe iz Trnja završio na sudu. Oni o kojima je pisao tužili su ga za kletvu. Nije osuðen, jer su svjedoci stali na njegovu stranu, a prièa zbog koje je završio na sudu bila je zaista zanimljiva. Naime, u Trnju se dogodio obraèun meðu sustanarima u kojemu je sudjelovalo, kaže Gruden, pola kvarta.

Za vijest - 500 dinara
Koliko je Veèernji vjesnik, kao preteèa Veèernjeg lista, bio drukèiji od ostalih dnevnih novina koje su izlazile u Zagrebu, govori èinjenica da su ljudi iz redakcije "obuèavali" kolportere kako æe na ulicama prodavati njihove novine. Emanuel Miækoviæ bi na ceduljici kolporterima ispisao što æe izvikivati kada prodaju Veèernji vjesnik.

 Tako je jednom na naslovnoj stranici bila objavljena vijest "Padobranci nad Jordanom", a omaškom ili namjerom bilo je ispisano na ceduljici "Padobranci nad Zagrebom!" Upalilo je, bila je to senzacija za kojom su se polakomili brojni èitatelji vjerujuæi da se to dogodilo, jer su znali da u Veèernjem vjesniku mogu proèitati ono èega nema u drugim novinama.

Koliko je redakcija nastojala da Veèernji vjesnik bude brz i informativan, nabolje svjedoèi èinjenica da su gledatelji, vraæajuæi se iz Maksimira, na Trgu Republike mogli èitati izvještaj s Dinamovih utakmica. To je uglavnom bilo nedjeljom popodne kada bi se na ulicama pojavilo "zeleno" izdanje Veèernjeg vjesnika.

Inaèe, ostalim danima glava novina bila je crvene boje, ali za sportsko je izdanje uvijek bila zelene. Novinari Veèernjeg vjesnika postigli su rekord u brzini pisanja izvještaja s Dinamovih utakmica i tiskanja novine. Za manje od 20 minuta poslije utakmice novine su bile u rukama èitatelja.

Živko Gruden kaže kako je Veèernji vjesnik prvi uspostavio odliènu suradnju s èitateljima. Uvedena je rubrika "510", a ime je dobila po tome što je redakcija pozivala èitatelje da telefonom jave sve zanimljivosti koje opaze u gradu.
 Za takvu vijest, ako je bila upotrebljiva, redakcija je èitatelju plaæala honorar od 500 dinara, a na taj honorar dodavalo se još plus 10 dinara za telefonske troškove.

Petar Grubišiæ

Povratak