Populistièki pristup medija opasan je za demokraciju

04.07.2007.

* Kada gledate unatrag na svoj mandat, èini li Vam se uspješan?
- Rijeè je o stvarnom napretku. Kada pogledam na zadatke koje sam trebao obaviti prije deset godina i ono što vidim sada, velika je to razlika. Zapoèeo sam s povratkom izbjeglica, gradnjom graniènih postaja, iniciranjem sporazuma o transportu i cestama... Danas tragamo za zajednièkim energetskim sustavom, slobodnom trgovinom u cijeloj regiji, ohrabrujemo investiranje, a to je prièa o uspjehu u regiji koja se potpuno promijenila i koja se nalazi na putu potpune normalizacije. Uostalom, prije deset godina nitko nije razmišljao o tome da bi ove zemlje mogle u Europsku uniju. Sada stvari stoje posve drukèije.

RIJEŠITI "DOMAÆU ZADAÆU"
* Prije nekoliko mjeseci u Hrvatskoj je bilo dosta polemika oko Vaše, za ovu zemlju pesimistièke, izjave da bi se Hrvatska mogla naæi u EU tek 2013. godine. Nakon nedavnog briselskog samita EU, situacija je za Hrvatsku optimistiènija. Èini li se i Vama tako?
- Citiran je bio samo dio onoga što sam rekao. Rekao sam da bi Hrvatska mogla uæi u EU najkasnije 2013. godine zato što postoje neki uvjeti koji ne zavise od Hrvatske nego od EU. Naime, da nam u Uniji do dana kada Hrvatska bude ulazila u EU treba novo reguliranje mjesta u Europskom parlamentu i proraèun. A novi termin za proraèun je 2013. godina. To je bio razlog zašto sam spomenuo tu godinu. Dodao sam i to da æe biti dobro ako se to reguliranje dogodi prije. Doista, izgleda da odluke samita u Bruxellesu mogu ubrzati ove stvari. Sada æe sve zavisiti od jedne strane, dakle da Hrvatska riješi svoje "domaæe zadaæe", a na drugoj strani da implementacija novog sporazuma stupi na snagu što je prije moguæe. Moj je savjet bio i ostao da je najbolje za Hrvatsku da napravi svoju "domaæu zadaæu". To æe uvijek biti najbolji argument u korist Hrvatske.
* Kada promatrate politièku situaciju u Hrvatskoj i cijeloj regiji, koji su glavni problemi koje valja riješiti?
- Politièki, rekao bih i sreæom, politièki razvoj u Hrvatskoj je sada stabilan, kao i u posljednjih nekoliko godina. Jer, mnogi u Europi su zaèuðeni nestabilnom situacijom u Rumunjskoj, novi bugarski parlament ima teškoæa, u Èeškoj i Slovaèkoj ima problema, poljska situacija ponekad zabrinjava, kao i maðarska... Zato je vrlo važan znak da Hrvatska ide naprijed kao normalna demokracija. Može biti promjena ili ne mora, ali one neæe biti povezane s krizama. U regiji unatoè napretku postoje dva stara problema. Prvi je Kosovo s refleksijama u Srbiji, koji u ovom trenutku nije obeæavajuæi, a drugi je unutrašnja situacija u BiH, gdje prema mom mišljenju èinimo neke korake natrag, a ne naprijed.

TAJKUNI VOLE MEDIJE
* U Zagrebu i Opatiji razgovaralo se o odnosu politike i medija, posebno u vrijeme izbora. Je li u Hrvatskoj ovaj odnos drukèiji nego u razvijenim demokracijama?
- Na jednoj strani hrvatska situacija kreæe se prema normalnoj situaciji, uz neke razlike u odnosu na takozvane bivše zapadne države. To je prilièno jasno zato jer su na djelu, što nije istina samo za Hrvatsku, dva procesa koja su vrlo teška. Jedan se odnosi na izravna strana ulaganja u medije, gdje su mnoge novine te radio i televizijske postaje preuzete od inozemnih korporacija, a drugi na postojanje oligarha (tajkuna, op.a.). Mislim da je èudan proces, doduše više u drugim zemljama nego u Hrvatskoj, da oligarsi preko politike stjeèu utjecaj u dva smjera: kupuju nogometne klubove i medije. To nije posve normalna situacija i treba je kontrolirati. Kada je Hrvatska u pitanju, politièari i mediji moraju nauèiti kako se meðusobno odnositi, a ovi sastanci u Zagrebu i Opatiji stvarni su doprinos tome. Potrebno je nastaviti raspravljati o toj temi jer tamo gdje postoji javna rasprava uvijek se ostvaruje napredak prema normalnoj situaciji.
* Kako vidite hrvatske medije u pristupu politici i izborima?
- U politici sam više od èetrdeset godina i mogu reæi da je utjecaj medija na politiku ponekad precijenjen. Politièari pristupaju graðanima na medijski naèin, imajuæi osjeæaj da mediji mogu napraviti više da ih se razumije i prihvati. Rijeè je o nekoj vrsti nervoze na strani politièara. Na drugoj strani, mediji imaju osjeæaj da su radeæi svoj posao stvarni politièki akteri. U prošlosti je u Hrvatskoj bilo nekih problema vezanih uz specifièna pitanja poput ratnih zloèina, gdje su mediji odigrali veliku ulogu u populistièkom pristupu. To je opæenito opasnost jer se time utjeèe na kvalitetu demokracije. No, to je proces podložan uèenju, i ono što politièari i mediji moraju nauèiti jest da obièni graðani ne vjeruju ni politièarima, ni medijima. Ako to obje strane ubrzo shvate, bit æe to dobar rezultat.

Autor: Neven ŠANTIÆ

Povratak