Demanti pisma direktora Lidera

05.12.2007.

I to sljedeæim redom:

1. Nije istina da HND nije kontaktirao Lider: dogodilo se upravo suprotno, a to je da je nakon moje pritužbe tajnik HND-a Mario Bošnjak promptno kontaktirao glavnog urednika Miodraga Šajatoviæa, što sam mu i zamjerila, jer nije kontaktirao i mene. Dakle, iz HND-a su prvo tražili informacije od vodstva Lidera. A kontaktirali su ih i svi drugi mediji, profesionalno tražeæi i mišljenje tzv. druge strane.

2. Ima li u Lideru prikrivenog oglašavanja: Vukeliæ tvrdi da se rukovodio praksom drugih vodeæih medija u zemlji i inozemstvu te da nisu objavljivane cijene proizvoda, telefonskih brojeva i web adresa uz neke proizvode i usluge... U materijalnim dokazima koje posjedujem i spremna sam ih dati na uvid, on tom svojom izjavom upravo potvrðuje èinjenicu prikrivenog oglašavanja, tj. objavljivanju oglasa kao novinarskih tekstova, jer su ti isti oglasi u drugim novinama izlazili kao klasièni oglasi, a u Lideru su upravo brisanjem brojeva telefona i adresa bili (nevješto i prozirno) maskirani u novinarske tekstove.

3. Vukeliæeva izjava o tome da su se "u nekoliko posljednjih priloga još u veæoj mjeri nastojali prilagoditi profesionalnim i inim odredbama vezanim uz tu temu" (prikrivenog oglašavanja - op.) konkretno znaèi da su PR tekstove poèeli oznaèavati za to predviðenim egidama, što dotad nisu èinili. Tu su praksu poèeli primjenjivati tek kada je cijela afera s prikrivenim oglašavanjem u Lideru izašla na svjetlo dana. Dotad se nije znalo što je PR tekst, a što novinarski, zar ne.

4. Tvrdnja o simboliènoj pretplati na Lider je smiješna: za "simboliènih" 540 kuna mogu se, primjerice, kupiti dva-tri para djeèjih cipela. Dakle, nekome to može biti simbolièno, a nekome vrlo konkretno. No, èak nije problem u iznosu, nego u praksi koja se nikada dosad nije pojavila u hrvatskom novinarstvu. Njegovi primjeri "korporativne kulture" kupovanja vlastitih proizvoda su više nego smiješni, jer HTV-ovi novinari plaæaju pretplatu jednako kao i svi graðani zato što je to zakonski regulirana pristojba. Jednako bi bilo usporediti radnike Elektre, Vodovoda ili Plinare koji valjda zbog lojalnosti plaæaju svoje mjeseène pristojbe za struju, vodu ili plin. A poslodavce koji radnike isplaæuju u bonovima ili proizvodima vlastite tvrtke, sindikati su više puta osuðivali i pribijali na stup srama. Možda bi trebalo kao svijetli primjer navesti i djelatnike Porezne uprave koji uredno plaæaju sve svoje porezne obaveze. No, ono što je najvažnije kod pretplate je èinjenica da je ona uvedena prisilno, a ne dobrovoljno. Nitko od novinara nije sam tražio da se pretplati, nego je to uèinjeno nakon što je suvlasnik Lidera Agram pretplatio svoje djelatnike, pa mu se direktorsko-urednièki dvojac odluèio dodvoriti tako da pretplati i svoje zaposlenike, odnosno, da se stotinama tisuæa kuna dobivenih od pretplata u Agramu pridoda i nekoliko desetaka tisuæa kuna iz samoga Lidera.

5. I ono kljuèno, što Vukeliæ priznaje, a to je da se zaposlenicima Lidera "dodatno plaæa svaki posao izvan onoga što im je redovna obveza (novinarima se, primjerice, plaæaju svi tekstovi napisani za web i posebne priloge)": meni dodatno nije bilo plaæeno ništa - ni na poslu s prilozima, kao niti za dodatni rad u redovnom dijelu broja. Vukeliæ, vjerojatno, raèuna pokušaj ušutkavanja s 1.500 kn isplate na crno (dakle, protuzakonito, ali tako, valjda, rade i drugi!), koju sam vratila. Napravila sam ove godine gotovo dvostruku normu i ništa mi nije "dodatno plaæeno", a sve kao kazna zbog protivljenja da se novinarima uvede pretplata, da se obuzda diktatura marketinga, itd. Meðutim, upravo ovo Vukeliæevo priznanje vama da Lider ima praksu plaæanja dodatnog rada, dakle, onoga dijela preko ugovorenoga, samo su mi neki od dokaza da sam bila sustavno i smišljeno zanemarivana, diskriminirana i stavljena u neravnopravni položaj s ostalim zaposlenicima.

6. Još par priznanja o diskriminaciji: "jednoj kolegici osiguran je MBA studij vrijedan 18.000 eura", dok za plaæanje moga prekovremenog i udvostruèenog posla nema novca, kao što "svi novinari imaju mobitele i izvanredne radne uvjete (svoj stol, kompjutor…)"... Nevjerojatno, valjda u drugim redakcijama sjede na podu i pišu kredom po ploèicama! U te "izvanredne uvjete" ubrojeno je i moje radno mjesto, tj. stol i kompjutor koji su se nalazili pokraj pljesnivog zida, uz zid muškog toaleta, na što sam više puta upozoravala upravo direktora Vukeliæa, koji ništa nije poduzeo. (Posjedujem fotografije kao dokaz.) Pritom nije zanemarivo da se redakcija nalazi u zgradi Zagrepèanke, s koje padaju mramorne ploèe. Èak su se i staklena vrata na ulazu u Lider,  koja smo koristili više od godinu dana,  jednoga dana sasula u komadiæe, a struènjaci su utvrdili da je sve to zbog pritiska fasade.

Dakle, Vukeliæ u svome pismu HND-u izrijekom priznaje upravo sve ono na što sam se ja žalila, prvo upravi Lidera, zatim kolegama u redakciji, a kada rezultata nije bilo, onda i profesiji i javnosti. Nakon njegovog hvalospjeva o Liderovu uspjehu, pretpostavljam da æe se Vijeæe èasti umjesto kazne vrlo lako odluèiti za moj drugi prijedlog, a to je da se lideri Lidera nagrade za inovaciju u novinarstvu - uvoðenje pretplate vlastitim novinarima.

Tanja Pavièiæ

Povratak