 
|
Arhiva priopćenjaUpropašteno novinarstvo09.12.2007.
Ivana Šikiæ ljubovala je s osuðenim kriminalcem i istodobno izvještavala o tajnim službama. Dijana Èuljak u Mostaru je snimila ratne zarobljenike HVO-a koji su poslije toga nestali i nikada više nije pitala što se s tim ljudima dogodilo. Hloverka Novak-Srziæ bila je Tuðmanova dvorska novinarka, a danas naciju poduèava europskome ponašanju. Tri detalja iz profesionalnih biografija, tri dokaza da imamo posla s ljudima koji su upropastili novinarstvo. Stoga najnovija svaða o tome je li Šikiæ u sukobu interesa ili ne - sukobu kriminalnog i profesionalnog interesa, što li? - samo grebucka po površini. Glasnogovornica Mesiæu Sluèaj Ivane Šikiæ u tom je smislu naroèito ilustrativan. Ona je 2000. radila u glasnogovornièkoj službi prve predsjednièke kampanje predsjednika Mesiæa. Onamo je dospjela preko Vjere Šuman, glasnogovornice kampanje i bivše novinarke HTV-a, èija glasnogovornièka karijera kod Mesiæa nije uspjela navršiti ni pune dvije godine. Ali nije ni ona Ivane Šikiæ: nedugo nakon što je Mesiæ pobijedio, doznalo se da se ona druži s likovima iz podzemlja. Zbog toga je, unatoè ambiciji da ostane, morala napustiti Pantovèak, da se onamo više nikada ne vrati. Ali ju je uzeo HTV i nije posve jasno je li to bolje ili gore rješenje od ostanka u uredu predsjednika.Vjerojatno æe u transferu Ivane Šikiæ s Pantovèaka na Prisavlje zauvijek ostati nerazjašnjena uloga Tomislava Karamarka, današnjeg ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, koji je u prvoj Mesiæevoj predsjednièkoj kampanji, kao njezin direktor, bio nadreðeni Ivani Šikiæ. Ostat æe, takoðer, nerazjašnjeno kako je bilo moguæe da ta Mesiæeva èinovnica, èiji profesionalni profil nije mogao zadovoljiti sigurnosne kriterije ureda predsjednika Republike, na jedinome javnom televizijskom servisu u zemlji može napredovati do urednièkog mjesta te da to postane problem tek nakon što jedna novinarka smogne hrabrosti javno upitati: »Vlada li mafija HRT-om?«. Kako bilo, Ivana Šikiæ, ljubavnica osuðenog kriminalca, na televiziji je pratila, meðu ostalim, i tajne službe, podruèje u kojem je njezin nekadašnji šef, Tomislav Karamarko, kljuèni èovjek u Hrvatskoj. Je li onda opravdano poæi i korak dalje, pa pitati je li se i Karamarko, preko Ivane Šikiæ, poznavao s ljudima iz intimnog životnog kruga svoje bivše radne kolegice? »Otkud animozitet prema vladajuæoj stranci« Ivana Šikiæ, s druge strane, godinama je dobra prijateljica s Dijanom Èuljak. Èinjenica, primjerice, da je Ivanu Šikiæ s mjesta ubojstva njezinoga odabranika Davora Zeèeviæa odvezao Ljubo Pavasoviæ-Viskoviæ, odvjetnik Hrvoja Petraèa i prijatelj sestre Dijane Èuljak, jedan je od stupova o koje se ovih dana spotièu zaraæene frakcije na HTV-u. Dijana Èuljak, pak, u hrvatskom je novinarstvu veæ odavna simbol neprofesionalizma i tuðmanovske strasti.Poznata je postala u emisiji »Motrišta« Pašaliæeva medijskog manipulatora Miljenka Manjkasa, gdje je s nepatvorenim državotvornim žarom branila vladajuæu stranku od nasrtaja »judoškudaša« sa zagrebaèkog Radija 101, o koji se spotaknuo Iviæ Pašaliæ, pogrešno procijenivši da æe tek tako pristati na tiho i sramotno medijsko ugasnuæe. U poznatom intervjuu s urednicom tog radija Zrinkom Vrabec-Mojzeš, Dijana Èuljak izrekla je pitanje koje izražava duh cijele njezine novinarske karijere: »Otkuda vam toliki animozitet prema vladajuæoj stranci?«. Doslovno mrtva tijela Ali to je, premda najpoznatiji, tek bezazlen profesionalni propust Dijane Èuljak. Postoji jedan iza kojega su ostala, doslovno, mrtva tijela: 10. svibnja 1993., dan nakon napada HVO-a na istoèni Mostar, mlada novinarka HTV-a Dijana Èuljak snimila je napad HVO-a na zgradu Vranica u Mostaru te zarobljene vojnike Armije BiH koje odvode pripadnici HVO-a. Poslije tog dogaðaja zarobljenicima se bio zametnuo trag, sve dok ih pred koji mjesec nisu ekshumirali iz masovne grobnice pored Mostara. Ubijeni su, ali prije toga, po svemu sudeæi, muèeni. Dijanu Èuljak, koja je proteklih èetrnaest godina odbijala i najmanju odgovornost u tom sluèaju, profesionalni nerv nikada nije ponukao da istraži što se uistinu dogodilo sa zarobljenim ljudima koje je snimila, a onda u televizijskom prilogu istoga dana izvještavala o »bojišnici obrane od muslimanske agresije«.Ivanu Šikiæ i Dijanu Èuljak, ta dva novinarska simbola profesionalne nekorektnosti i ideološke pristranosti, objedinjuje treæa novinarka s važnom rolom u najnovijoj epizodi skandalozne kronike zvane HRT: Hloverka Novak-Srziæ. Upravo je ona vjerojatno najodgovornija za dramatièno srozavanje profesionalnih standarda u devedesetima: navikla na poslušništvo još potkraj osamdesetih kada ju je ambicija odvela u èlanstvo Komunistièke partije, devedesetih je, sa stranaèkom èašæu èlanstva u Glavnom odboru HDZ-a, mlade novinare uèila da složno upregnu u Tuðmanova kola, a sve ostalo bit æe im oprošteno. I bi tako: današnje zvijezde hrvatskoga televizijskog univerzuma - Mirjana Hrga, Ivana Ivanèiæ, Iva Gaèiæ, Ana Jeliniæ, Dijana Èuljak - zajednièki su zagovarale tuðmanizam s gorljivošæu kakve se danas i neki od njih stide. Kožnati obrazi Samo što se to, zapravo, ne vidi. Isti ti ljudi danas su opet na kljuènim mjestima televizijskoga novinarstva. Njihova mentorica, Hloverka Novak-Srziæ, na najvažnijemu je. Niska razina profesionalnih standarda, nemar prema osobnome kredibilitetu hrvatskih novinara, cinizam vjeènih urednika i kožnati obrazi kameleonskih novinara, neotpornost struke na intimne i poslovne sprege s podzemljem, netransparentno poslovanje na javnoj televiziji zbog kojega se skandali pale i gase kao prskalice - sve je to još jednom osvijetljeno meteorom ljutnje na Ivanu Šikiæ jer se drznula biti urednicom na televiziji i istodobno ljubovati s èovjekom vrijednim svakog zazora. A ona, eto, nije uèinila ništa na što svi zajedno, vlastitom krivicom, veæ odavna nismo navikli.
|
AKTUALNO
 |
|||||
