Na kušinu s mafijom

11.12.2007.

Naglo probuðeno profesionalno medijsko æudoreðe na HTV-u, inicirano sluèajem Ivane Šikiæ, tek je petarda èijom se bukom pokušava prikriti pravo lice - nacije. Nije ovdje rijeè o zabludjeloj žurnalistièkoj sitneži (pa ni njezinim krupnijim primjercima) što se slizala (emotivno, moralno i materijalno) s pripadnicima “organiziranog kriminala”, nego o društvu samom. O sustavu vrijednosti koji je stvaran benevolencijom, pa i izravnom spregom, s državnim institucijama. Stara prièa koja in continuo producira nove žrtve i nove štete. I svi se prave da “nisu odavde”...
Država je u svojim prvim godinama legitimirala kriminal kao sredstvo koje opravdava cilj. Tako smo dobili seriju kriminaliziranih tajkuna i politièara koji su kroz šumu svojih kontroverznih (ne)djela jezdili naprijed. Vice Vukojeviæ, HDZ-ova perjanica iz 90-ih, na krilima “domoljubnog patosa” stiže do suca Ustavnog suda.
Unatoè optužbama za silovanje (1993. g.), tada 22-godišnje Bošnjakinje, u logoru HVO-a Vojno kod Mostara. Osam godina poslije, lišen imuniteta, možebitno æe stati pred lice pravde i silovane mlade žene. Tek “isluženi” Vukojeviæ može biti i - kriv. Poput Glavaša, koji tek nakon razlaza s HDZ-om postaje “lovina”.
U društvu gdje je novac (makar i prljavi) vrhunaravni dokaz moæi, a druženje s kriminalnim “jet-setom” znak uspjeha, baviti se HTV-ovim novinarima zbog družbovanja (i ljubovanja) s “mafijaškim” proèelnicima ima smisla samo ako se pozabavimo i razotkrivanjem mafije u institucijama sustava. Dok s mafijom liježu politièari, njihove priležnice su drugorazredno pitanje, ma koliko se nametalo kao prvorazredno.

Povratak