hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva priopćenjaU Sabor uvesti ‘ispravak krivog naglaska’14.01.2008.
Iz govora u govor parao mi je uši pogrešno naglašavani drugi slog te rijeèi, naglasak iskvaren na tipièno zagrebaèki naèin. Zato sam s velikom nadom oèekivao nastup Ive Sanadera. I zaista, baš kako sam i oèekivao od èovjeka koji je nauèio govoriti u Dugobabama i k tome je takoðer visokoobrazovan, izgovorio je ovu svim europskim jezicima zajednièku rijeè starogrèkog podrijetla onako kako treba, s naglaskom ubilježenim u rjeènicima hrvatskog jezika: prògram. Ali samo u nominativu. U ostalim padežima i njemu je naglasak pobjegao na krivo mjesto. Tijekom prošle programske sezone uvjerio sam se koliko je zahtjevno govoriti uživo. Bio bih sretan da su moju televizijsku praksu nadgledali i moj govor analizirali za to školovani i plaæeni struèni ljudi koji bi me upozoravali na pogreške. Sreæom, takvih je ljudi bilo meðu gledateljima kojima je stalo ne samo što nego i kako se govori u javnom mediju, obaveznom njegovati hrvatski književni jezik. Upozoravali su me na pogreške kojih nisam bio ni svjestan i koje sam nastojao ispravljati. Naravno, u Saboru je jako važno što netko govori, ali nipošto nije nevažno i kako se govori. Ta jedna krivo naglašena rijeè, program, samo je jedan od primjera kako se uèestalim ponavljanjem i prešutnim toleriranjem iskvarenog javnoga govora jezik kvari. Svi mi, naravno, s mjesta kao što je saborska govornica u prvom redu želimo èuti što više pametnih, korisnih i mudrih reèenica, pa makar i s krivim naglascima. Meðutim, jezik u standardnom, takozvanom književnom obliku, temeljna je kulturna baština naroda i intelektualno vlasništvo u kojem svi imamo dionice i o èijoj bismo vrijednosti, ljepoti i bogatstvu svi trebali voditi raèuna. S brojem javnih govornièkih nastupa i s brojnošæu publike odgovornost za tu baštinu raste. Zato zamišljam kako bi bilo da se u Sabor uvede služba èiji bi predstavnici imali vlastitu klupu i koji bi bili oboružani ploèicom na kojoj piše “Ispravak krivog naglaska”. Kako sada stvari stoje, te bi ploèice stalno bile u zraku. Naravno, izgovorene besmislice i pomanjakanje pametnog sadržaja u govorima koji su èesto prepuni jeftinih floskula, ispraznih fraza i izlizanih banalnih metafora, sve to nitko živ ne može popraviti. Za takvo što i dalje su odgovorni, takvim se govorom legitimiraju i o vlastitoj (ne)vjerodostojnosti svjedoèe oni koji tako govore. No jedna bar polusatna emisija nakon prijenosa saborskog zasjedanja u kojoj bi jezikoslovci upozoravali na pogreške vrijedila bi poput suhog zlata za jezièno obrazovanje kako publike, tako i govornika koji, siguran sam, ne bi zazirali, nego bi sa zahvalnošæu primali dobronamjerne pouke. Kad veæ imaju tolike druge povlastice ja prvi ne bih imao ništa protiv da se zastupnicima od mog poreznog novca kupe i rjeènici hrvatskog jezika. Ta bi ih ukorièena povlastica podsjeæala na bar jednu od odgovornosti koje su preuzeli: da nam ne kvare, nego njeguju jezik, za nacionalni identitet, pa i suverenost, važan bar jednako, ako ne i više nego što je, primjerice, ZERP.
|
AKTUALNO
 |
|||||
