MLADI, MRTVI I TIRAŽNI

07.03.2008.

Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeæa nadigla se u SR Hrvatskoj, a i šire po zajednièkoj federaciji, opæa histerija oko tzv. darkera i navodnog pokreta "Crna ruža" u Zagrebu. Omladina sklonija crnim odjevnim predmetima samo što nije po ulici farbana u vedro i šareno, jer je njezin muzièki ukus i "gothic" pop-žanrovski interes prokazan kao svojevrsni kult suicida te ideologija - kontra života kao takvog. Socijalizam ipak nije mogao neokrznut otrpjeti realnu društvenu opasnost tih dosega, pa je uskoro sam propao. Nekim novim darkerima su, u meðuvremenu, postali oni što crnoj boji dodaju slovo U, dok im pojam "Bauhaus", primjerice, znaèi tek robnu kuæu. Ali, niti su darkeri bili prvi maloljetnici suspektni po svom stilu, niti je njima draga muzika posljednja na koju æe pasti anatema namijenjena samom Zlu.

Eno, na tapeti je odnedavno i "emo". Posrijedi je ekspanzivni "pokret uèenica koje velièaju samoubojstvo", to doznajemo iz dnevne štampe, proteklog tjedna usrdno angažirane oko raskrinkavanja "emomanije"... "Emosice" takoðer vole crno, slušaju i Avril Lavigne i "Mozart Season" – opet je sve krenulo od izbora muzike - a baš rado same sebe sijeku žiletima. Èak nekoliko "emogrupa" djeluje u zadarskim školama! "Emo", inaèe, dolazi od engleske rijeèi "emotional", što æe reæi da je naglasak na osjeæajnosti, oèito pretjeranoj.
 
Nešto podrobnije razglabanje "emomanije" možete proèitati u izjavi Saše Antiæa iz splitske hip-hop grupe "The Beat Fleet", objavljenoj uz ovaj tekst. Ali, moramo se odmaknuti od pitanja muzike da bismo sagledali kontekst u kojem se autodestrukciji maloljetnika, i suicidu kao krajnjem njenom obliku, pretpostavljaju zavjerenièki organizirani uzroci. "Emo" je ustvari tek završna forma pripisana toj pojavi, no hrvatski mediji ukljuèeni u kampanju intenzivno se bave tinejdžerskim samoubojstvima još otprije, veæ par godina dižuæi tenziju na zadanu temu.
 
Medijski bombardman
 
Dobro, zacijelo nije rijeè o planiranom pothvatu, no bit æe da se medijima dopalo – ipak je publiku lako navuæi na izvještaj o curici koja se ubila (nitko ne zna zašto), a dotad je po iskazu prijatelja i susjeda bila najveselija u razredu i ulici... Službena, pak, statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetnièkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no èinjenica je da posljednjih godina ne raste.
 
Prošle godine tako smo svjedoèili sluèajevima poput onog na Rabu, kad se medijska nacija združila u višednevnom èuðenju nad dvjema osmoškolkama koje su zajedno skoèile s crkvenog tornja. Prije toga javno se analiziralo ljubavno razoèarenje maturantice što se bacila u Pazinsku jamu. Objesili su se djeèaci iz Paga, Varaždina, Èaèinaca itd. Najnovije vijesti tièu se èetrnaestogodišnjaka iz Varaždina, koji se polio razreðivaèem i zapalio, te ga lijeènici još nastoje spasiti. Zapravo, ima i novije: u Našicama se objesila djevojèica iste dobi, dan prije tiskanja ovog broja Ferala. Po novinama se nagaða kako je na samoubojstvo potaknuta (i) aktualnim samospaljivanjem vršnjaka, ali nitko ne primjeæuje da je upravo medijski bombardman slikama i notama, ta opereta kroz kakvu društvo spektakla prelama jednu neizrecivu tragediju, ujedno iskljuèivi izvor dojmova za moguæu korelaciju.
 
Mediji brižno tretiraju malodobnike kao jednu od najznaèajnijih potrošaèkih grupa, pri èemu su razni talent-natjeèaji tek posrednik za oblikovanje uzornog omladinca s poèetka ovog milenija. Što se tièe kontrapunktiranja tamnom stranom populacije, u novinskim kuloarima poznat je lanjski primjer licitiranja mobitelskom video-snimkom tuènjave u izvjesnom školskom dvorištu, dakle, nadmetanja izmeðu redakcija komercijalno zainteresiranih oko "ekskluzive". Krug je time zatvoren, a moguænosti što ih nudi poticanje na inn-destrukciju i autodestrukciju, više su nego široke i kreativno podatne, sve do dizanja sebe i razreda u zrak. Kad se nešto slièno i dogodi, i ako jednom doista poskoèi broj maloljetnièkih (samo)ubojstava, opet æe mediji za krivce proglašavati pop-muzièare, kao što su amerièki razapinjali Marylin Mansona nakon pokolja u srednjoj školi "Columbine"...
 
Podmetanje uvjerenja
 
Bila na stvari depresija ili bijes, samoubojstvo ili premlaæivanje, ne može se izbjeæi svekoliki negativni utjecaj narasle medijske tehnologije na sve društvene skupine - uputno je oèekivati još gore sutra. Mišljenje je to prof. dr. Lidije Arambašiæ, psihologinje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja drži kako se odrasli jednom moraju suoèiti s odlukom hoæe li i dalje u svemu sudjelovati jedino podržavanjem tjedne senzacije do iduæe takve, i omoguæavanjem korištenja suvremene tehnike u te svrhe: "Kad se u to uplete kapital, izgleda kako novac postaje važniji od samog ljudskog roda. Jer, i ta djeca uskoro æe biti odrasli."
 
Politièki impuls što progovara iz takve društvene prakse ipak se može definirati kao namjerno zadržavanje pažnje na jeftinim objašnjenjima tipa "emo", nalik ureðivaèkom forsiranju crne kronike radi lakšeg depolitiziranja javnog mnijenja te podvaljivanja uvjerenja o sluèajnim ili neizravno izazvanim nesreæama i pojedinaènim devijacijama kao temeljnim problemima u životu civilnog društva, s terorizmom kao apokaliptiènom i globalnom nad-prijetnjom našeg vremena. Meðutim, još je žešæa direktna agresija politièkog sustava, kojoj su maloljetnici u Hrvatskoj neprekidno izloženi.
 
Klasièan set primjera u tom smislu pruža nam školski sustav. Uèenici su izloženi diskriminaciji vjeronaukom, pri èemu mogu osjetiti nametanje dodatnog centra moæi. Druga je njegova špica spolni odgoj, kojim se manipulira na jednako primitivnoj osnovi. Svako toliko, prosvjetno ministarstvo odobri novi udžbenik povijesti koji u najmanju ruku pristaje na šutnju o najzvuènijim momentima nedavne i malo starije prošlosti, iz razloga selektivnoga nacionalistièkog morala. Ponuðeni obrasci izvan toga, od obitelji do estrade, i na razne teme, u prosjeku su sve gori. Nakon pokušaja samospaljivanja djeèaka iz Varaždina, èula se i teza da se ugledao na stanovitog branitelja-samoubojicu, kao da je potonji izgorio u crtanom filmu o sve samim izvanzemaljcima, a ne u integralnoj domaæoj stvarnosti gdje bi, da svi autentièni pripadnici njegove suicidalno riziène skupine istodobno poèine samoubojstvo, ostalo još više lažnih s istim statusom.
 
Zapuštenost maloljetnika, naspram aktivnome lošem utjecaju, najveæi je problem odnosa prema djeci u Hrvatskoj – smatra Vesna Puhovski, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja i koordinatorica Upravnog odbora Koordinacije udruga za djecu: "Struèni suradnici u školama više se bave administracijom nego djecom. Škole se nisu prilagodile ni prelasku odraslih na radno vrijeme od devet do pet popodne, nego rade u smjenama i bez adekvatnog zbrinjavanja uèenika koji nisu na cjelodnevnom boravku. Parola da 'Hrvatska se voli djecom', ne realizira se u praksi, jer se njima ne bavimo dovoljno kompetentno. A mediji to samo dodatno pogoršavaju."
 
Dvostruka žrtva
 
"Od djece pravimo strojeve za uèenje i pamæenje", zakljuèuje pak Lidija Arambašiæ, "i postaje nam puno važnije da se sat matematike ili hrvatskog odvije do kraja, nego da nastavu prekinemo istog momenta kad se dogodi neki eksces izmeðu uèenika, i da se strpljivo posvetimo tome. Da s njima razgovaramo kao s ljudima koji imaju svoje želje i muke. A djeca su nam još i 'mila majka', kakvi smo mi odrasli, a iskljuèivo su odrasli odgovorni za to što se dešava djeci. Gledajuæi silne ekonomske afere s korupcijom i sliènim, gledajuæi kako se mjesecima prije i poslije izbora vrtimo samo oko odnosa nekolicine stranaka, gledajuæi kako se ogromna lova izdvaja za profesionalni sport, dok u djeèjim domovima curi voda za vrat, mogla bi ta djeca i sebi i nama biti puno gora."
 
Na koncu ovih razgovora, a dan poslije samoubojstva uèenice iz Našica – nimalo sluèajno - stiglo nam je uoèi dedlajna i hvalevrijedno najnovije priopæenje Hrvatskog novinarskog društva "Mediji ne smiju biti suodgovorni za tragedije djece", koje objavljujemo u cijelosti: "HND još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije. Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi se poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja. HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana", potpisao je za HND predsjednik Zdenko Duka.
 
SAŠA ANTIÆ, "THE BEAT FLEET"
 
POTROŠAÈKE LADICE
 

Povratak