hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Hrvatska iz zraka

16.03.2008.

ZAGREB - U Hrvatskom domu u Petrinji prije mjesec imao sam priliku prisustvovati izuzetnoj priredbi. U oskarovskom stilu, ali s ukusom i mjerom u svemu, Petrinjcima i brojnim gostima ponuðen je raznovrstan program kojem je vrhunac bila dodjela ove godine utemeljene nagrade Foto star - za najbolju tematsku fotografiju.

Skladno zabavni i umjetnièki program objedinio je i balet i revijski i suvremeni ples, foto session uživo sa zanosnim profesionalnim modelima, dobro se sa svojim bendom uklopio i Davor Radolfi, kao i njegov filmski “tata” Relja Bašiæ, te njegov kolega Petrinjac Boris Miholjeviæ. No, osobito iznenaðenje veèeri bila je premijera šestominutnog filma “Hrvatska iz zraka” zagrebaèkog fotoreportera Nenada Reberšaka.

To, zapravo, i nije bio nikakav film, nego uz lijepu glazbenu podlogu mirno pretapanje fotografija Hrvatske, onakve kakvu nitko od nas prisutnih do te veèeri nije vidio. U dvorani je vladao tajac pun udivljenja dok su se na velikom ekranu nizali èudesni prizori brežuljaka i puteljaka Hrvatskog zagorja, mreže kanaliæa Lonjskog polja i Kopaèkog rita, duboko plavih goranskih jezera usred intenzivnog zelenila, mreže slavonskih oranica, crvenilo istarske zemlje, gromaèe, vrtaèe i prevlake Dalmacije i njenih otoka, planine, more...


Djeliæ velikog spomenika

Osobitost i èudesnost Reberšakovih fotografija izvire iz njegovog zanimanja za detalje krajolika koji, majstorski kadrirani, ponekad slièe na gotovo apstraktne grafike. Za kompozicije boja i linija, podjednako onih koje je iscrtala priroda i onih nastalih ljudskom rukom i strojevima, doista se može reæi da su dosad neviðene.

Leteæi na razne naèine, balonom, helikopterom, malim pa èak i velikim putnièkim avionima, Reberšak je zabilježio tisuæe i tisuæe lica Hrvatske. Ili bi možda bolje bilo reæi tisuæe detalja jednog te istog prelijepog lica, kao kad bi netko na umjetnièki naljepši moguæi naèin ovjekovjeèio centimetar po centimetar kože, kose, oèiju, usana, bora i pora na licu predivne žene u koju se svatko može zaljubiti.

Tih stotinjak ili manje fotografija koje sam vidio u Petrinji, izmeðu kojih je sam autor odabrao ovih nekoliko za objavu u Jutarnjem listu, samo su mali kamenèiæ jedinstvenog fotografskog spomenika domovini. Reberšak je prvi put s fotoaparatima oko vrata (uvijek nosi barem dva jer u zraku nema vremena za mijenjanje objektiva) poletio 1977. godine na poziv svog prijatelja kapetana Džabe koji je tada letio za tvrtku Panadria.

Od tada je iz zraka snimio preko 12 tisuæa fotografija, a veæinu letova financirao je sam. Osobito letove u malim cesnama s aerodroma Luèko. Najèešæe je letio sa svojim dobrim prijateljem, vrlo iskusnim pilotom koji dijeli njegovo oduševljenje za lovom na neviðene prizore, Miljenkom Kniewaldom koji je javnosti inaèe poznatiji kao glazbeni urednik, voditelj i DJ, veteran Radija 101.

Zabranjene zone u arhivu


Snimao je i iz helikoptera, ali to mu baš i nije draga opcija, u prvom redu zato što vrtloženja zraka od helikopterske elise ne samo otežavaju fotografiranje, nego èesto i iskrivljuju sliku. Boje su najljepše ili u rano jutro ili pred veèer, uvijek kad je sunce nisko, a boje najintenzivnije.

Zbog toga mu ljudi èesto i ne vjeruju da svoje fotografije nikada naknadno ne obraðuje u photoshopu i da pod pravim kutem, u pravo doba dana, sa suncem na pravom mjestu èak i prljava rijeka Sava može biti plava. Tijekom godina letenja i snimanja Reberšak je èak otkrio i rješenje naoko nerješivog problema: kako snimiti dobru fotografiju èak i kroz mutno, èesto prljavo i izgrebano debelo staklo malih prozora velikih putnièkih mlažnjaka. Tu profesionalnu tajnu, naravno, èuva za sebe.

U svom arhivu ima i mnoštvo fotografija svih veæih hrvatskih gradova koje uvijek nastoji vidjeti i snimiti iz nekog drugog, pomaknutog i èudnog kuta, razlièitog od onog što vidimo na uobièajenim razglednicama ili u turistièkim monografijama. Najveæi mu je, pak, užitak, i letaèki i fotografski, letenje i snimanje iz balona. Sreæom, nikada nije doživio nijednu havariju, a u zabavne anegdote kojima se danas smije spada i smrzavanje na prvom letu balonom na koji je, usred ljeta, pošao u kratkim rukavima ne znajuæi koliko tamo gore može biti hladno, a nije imao ni kapu pa mu je plamenik oprljio svu kosu.

Jednom je, pak, tlak zraka bio nizak i izrazito nepovoljan pa se pilot balona, jedan Austrijanac, nakon kratkog leta koji je poèeo na livadi pokraj Nacionalne sveuèilišne knjižnice, pokušao spustiti na travnjak pored HNK.

Meðutim, prometni policajac na zemlji bio je neumoljiv i povicima “natrag!” prisilio ih na riskantni nastavak leta tek koji metar iznad gradskih krovova i antena. Jedan se takav let novinarski itekako isplatio kada je svojoj redakciji mogao isporuèiti zraène snimke gradnje novog krila Tuðmanove vile na Tuškancu. Ipak, Reberšak poštuje zone zabranjene za fotografiranje i kada mu se zalomi koja takva fotografija, ona ostaje zakljuèana u njegovom arhivu.

Na žalost, možda upravo zbog njihove osobitosti u kojima ne znaju prepoznati i jedinstvenu kvalitetu, za Reberšakovu fotografsku riznicu do sada pravo razumijevanje i interes nisu pokazale ni turistièke zajednice, ni hotelijeri kojima je nudio izradu DVD-a kao idealan poklon gostima, niti izdavaèi.

 U prvom redu mu je želja i Hrvatima i svijetu pokazati koliko je doista lijepa i jedinstvena Hrvatska iz zraka.


Pokrenuo projekt izložbe novinske fotografije

Nenad Reberšak postao je profesionalni fotoreporter veæ 1970-ih u Vjesniku. Radio je potom kao slobodnjak, pa honorarac, a jedno je vrijeme radio i na Hrvatskoj televiziji, kao asistent - tona. Jer, uz fotografiju i letenje velika mu je ljubav i glazba. Niz godina radio je i u tvornièkom listu Rudar, a posljednjih 13 godina je fotoreporter Novog lista. Dok je bio predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatskog novinarskog društva, pokrenuo je prije tri godine velik i iznimno uspješan projekt godišnjih izložbe hrvatske novinske fotografije koju je, širom zemlje, vidjelo preko 150 tisuæa posjetitelja. Najdraža mu je  nagrada struke Nikša Antonini kojom HND skoju je dobio dva puta, 1998. i 2003. godine.

Povratak

AKTUALNO