hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva priopćenja10 godina Jutarnjeg: List vjeènih promjena05.04.2008.
Što je deset godina u povijesti novina? Times ili Observer, primjerice, u svojih 220 godina svjedièili su o solidnoj kolièini kriza. Le Figaro je star 160 godina, Asahi Shimbun 130, a naša Slobodna Dalamcija slavit æe ove godine 65.
Životni vijek od deset godina, u usporedbi sa svim ovim naslovima zvuèi skromno. A ipak, ne možemo reæi da je bilo dosadno. Nova država koja izlazi iz rata, s predsjednikom u bijeloj uniformi i graðanima èiji je san o demokraciji prerastao u ogorèenje. Sve to praæeno medijima ureðivanima izravno iz Ureda predsjednika. To je bio milje u kojem se rodio Jutarnji list, kao vjesnik vremena koje dolazi. Jutarnji se pojavio kao prvi hrvatski masovni medij koji je izražavao ambiciju javnosti za drugaèijom Hrvatskom, zagovarao stvarnu demokraciju, poticao razlièitost i toleranciju, bio glasnik moderne i europske Hrvatske. Da ne bi bilo zabune: Jutarnji nije bio list s politièkom misijom. Mi smo samo artikulirali želju za novim, drugaèijim, kvalitetnijim životom i za sredinom u kojoj se on može ostvariti. Jedna loša politika tu je bila kolateralna žrtva, jer smo svi mi bili kolateralne žrtve takve politike. Povezivanje na svim platformama Iz društva temeljenog na ukidanju moguænosti izbora, ušli smo u društvo s previše izbora. U društvo u kojem pojedinac više nije zaštiæen u svom cjeloživotnom projektu. Društvo u kojemu graðanin sebe stvara kroz rad u jednom poduzeæu koje mu jamèi radno mjesto, sigurnu mirovinu, socijalno i zdravstveno, stan, kredit za vikendicu, školovanje djece za isti takav život, nestalo je, i to ne samo u Hrvatskoj, kao rezultat rata, i ne samo u zemljama tranzicije, kao posljedica divljeg kapitalizma. Kad ideja šoping centra zamijeni ideju škvera, pojedinac se naðe u poziciji stalnog izbora koje otvara uzbudljive moguænosti i stvara permanentno stanje nesigurnosti i straha. U takvoj situaciji gradi se i novi Jutarnji list sa željom da iznova postavlja presudna pitanja, kao što ih je postavljao ranije. To više nije pitanje preživljavanja kolektiva, veæ pitanje koje su to mreže vrijednosti koje nas vezuju dok se sve institucije koje organiziraju naš život, od braka do nacije, fragmentiraju. Do 2000. je vododjelnica u medijima bila na one pod utjecajem režima i one koji to nisu. Danas je presudno pitanje za pozicioniranje medija kako se odnositi prema ovoj krajnjoj individualizaciji, fragmentaciji društva i stalnoj nestalnosti. Veæina masovnih informativnih medija tu dijeli bojazni veæeg dijela javnosti: nije li prije bilo lakše, bolje? Jedina pozicija koju Jutarnji list može zauzeti je ona kakvu je imao i prije deset godina, a to je da se sat ne može vratiti unatrag. To je da u novom ne vidi prijetnju nego moguænosti. Jutarnji je list dinamiène Hrvatske, svih onih koji žele promjenu, radi vlastitog boljitka i boljitka zajednice. Ako prepoznamo moguænosti, neæemo biti taoci neiskorištenih prilika. Mislimo da je nesuoèavanje s izazovima današnjice danas podjednako velika opasnost, kao što je u devedesetima bila politika koja nas je vodila u izolaciju. Zato se Jutarnji želi boriti protiv banalizacije javnog života, demagogije i podilaženja, bez obzira na to koliko ti stavovi u pojedinom trenutku bili nepopularni. Zadatak novina je da informiraju, ali svojim pisanjem mogu postojeæe stavove uèvršæivati ili dovoditi u pitanje. Jutarnji nije tu da povlaðuje, nego da provocira raspravu. Jutarnji se ne obraæa kolektivu, nego individualcima.
Kakav je taj Jutarnji koji se gradi na temeljima onoga koji je 1998. unio revoluciju u hrvatski medijski prostor? Promjene koje su svijet zadesile u posljednjih deset godina možda se u najveæoj mjeri odnose upravo na podruèje razmjene informacija. Kad smo pokretali Jutarnji, željeli smo raditi list za posttelevizijsko doba, novine atraktivnog vizualnog jezika koje æe naglasiti one vrijednosti tiskanog novinarstva, prièu, pozadinu, kontekst, istraživanje, a koje se ne mogu pronaæi u drugim kraæim i brzim medijima. Danas je, meðutim, podruèje medija potpuno promijenjeno. Masovno tržište kojemu su se gurali prepakirani proizvodi razmrvilo se, korisniku se sadržaj ne gura, on sam povlaèi što hoæe. I-pod je ubio albume, video-on-demand ukinut æe tv-program, vijesti su prebrze da bi se èekalo 24 sata za novu porciju informacija upakiranu u otisnuto izdanje novina. Pojavili su se novi komunikacijski formati - sms, i novi oblici novina - besplatne. Što æe, kada, gdje i na kojoj platformi uzimati, definiraju korisnici. I što je najbitnije, potrošaèi sadržaja postali su proizvoðaèi. U tom okruženju, Jutarnji ne mogu biti samo novine, veæ zajednièki nazivnik za mrežu svih novinara, èitatelja i zajednica koje Jutarnji povezuje na svim platformama. A same novine trebaju stalno težiti novoj reinterpretaciji temeljnih zasada na kojima su zasnovane i biti stalni nositelj inovativnosti u jeziku i mjesto oèuvanja i profiliranja najviših vrijednosti tradicionalnog tiskanog novinarstva. Kvalitetno novinarstvo U doba kad u mnogim segmentima novinskog tržišta recept i format dominiraju nad talentom, Jutarnji list ostaje na strani talenta. Jutarnji ne spada u one koji se drže nove mantre idustrijalizirane proizvodnje sadržaja: “easy to use, easy to produce”, “treba štedjeti novac izdavaèu i vrijeme èitatelju”. Naš posao je ovdje drugi: mi želimo angažirati èitatelja, izboriti se za njegovo vrijeme, i uložiti novac da bi u Jutarnjem i dalje pisali najbolji autori, koji æe proizvoditi najkvalitetniji sadržaj i nastaviti tradiciju kvalitetnog novinarstva, koje je unutar EPH Jutarnji, na tragu postignuæa Globusa i Glorije, samo nastavio. I na kraju, želio bih zahvaliti èitateljima koji su s nama dijelili uzbuðenja ovih deset godina. Isprièavam se zbog grešaka koje smo poèinili. One nisu bile rezultat zle namjere. Isprièavam se i onima koje smo svojim pisanjem povrijedili: uvjeren sam da je jedan od postulata ovog posla “ne èini zlo”. Novinarima je javnost delegirala veliku moæ. Njihova odgovornost mora biti proporcionalna toj moæi. Zahvaljujem, naravno, i svim prijateljima u redakciji s kojima sam ovih deset godina radio. Put kojim smo išli možda nije uvijek bio siguran, ali je, nadam se, barem bio uzbudljiv.
|
AKTUALNO
 |
|||||
