Otvoreno pismo èlanovima Hrvatskog novinarskog društva

17.04.2008.

Toèno je da sam nominaciju za nagradu Novinar godine Hrvatskog novinarskog društva odbio u posljednji èas. A razlog zašto sam to uèinio u posljednji èas, što mi sada neki pripisuju kao smrtni grijeh, vrlo je jednostavan: nisam to mogao uèiniti ranije, jer ranije za to nisam znao. Za nominaciju sam saznao u posljednji èas, kad su èlanstvu HND-a na putu veæ bili glasaèki listiæi na kojima sam, kao jedan od dvoje kandidata za tu nagradu, bio predložen i ja. Tada sam – dakle u posljednji èas – saznao za nominaciju i tada sam, u posljednji èas, tu nominaciju i odbio.

Razlog zbog kojeg sam odbio nominaciju takoðer je vrlo jednostavan: u prošloj, 2007. godini, za koju se nagrada Novinar godine dodjeljuje, nisam imao tekstova vrijednih priznanja tako prestižnog naziva. To je iskljuèivi razlog zbog kojeg sam nominaciju odbio, smatrajuæi taj èin mnogo korektnijim postupkom od odbijanja primitka nagrade, da mi je ona eventualno dodijeljena.

I prošle, 2007. godine, nekoliko kolega, meðu kojima i jedan èiji novinarski rad osobito cijenim, željeli su me kandidirati za nagradu Novinar godine, za rad u 2006. Kako su o tome sa mnom razgovarali dok je kandidatura još bila u toku, zamolio sam ih da to ne èine, s istim obrazloženjem kao i danas.

Ove godine, meðutim, nisam imao nikakvih spoznaja da sam kandidiran, a potom i nominiran za Novinara godine i saznao sam to u posljednji èas i tada sam jedino i mogao reagirati. Žalim što je to izazvalo probleme i što je HND zbog toga odluèio da ove godine ta nagrada neæe biti dodijeljena, jer novu proceduru kandidiranja i nominiranja više nije moguæe provesti. Ne osjeæam se zbog toga odgovornim, jer da sam za kandidaturu saznao prije nominacije, dakle da vijest o tome nisam primio u posljednji èas, uèinio bih isto, ali bi tada ostalo dovoljno vremena da se postupak provede iz poèetka.

Kao što je poznato, za nagradu Novinar godine prvi sam put bio nominiran 2006. godine i tada sam nominaciju prihvatio. Iza mene je bila jedna profesionalno uspješna godina (2005.) s nekoliko tekstova koji su imali ogromnog odjeka u hrvatskoj javnosti. Radilo se o otkriæima vezanim uz ratne zloèine poèinjene u Osijeku, a s obzirom na èinjenicu da se uz njih vezalo ime politièki vrlo moæne osobe (jednog od osnivaèa HDZ-a, dugogodišnjeg župana, saborskog zastupnika u nekoliko mandata i umirovljenog generala Hrvatske vojske), temu su preuzeli svi vodeæi hrvatski mediji i ubrzo je postala – i dugo ostala - nacionalnom prièom broj jedan. Koliko je znaèajno to otkriæe bilo svjedoèi i zanimanje inozemnih medija, koji su takoðer o tome izvještavali.

Smatrao sam dakle da sam te, 2006. godine, s obzirom na tekstove koje sam objavio u 2005., zaslužio nominaciju za nagradu HND-a, Novinar godine. Uostalom, moj novinarski rad te je godine bio zapažen i u inozemstvu, pa mi je u studenom 2006. amerièki International Center for Journalists u Washingtonu, za "izvrsnost u novinarstvu" dodijelio prestižnu nagradu - Knight International Journalism Award. Tu nagradu, zajedno s iraèkom novinarkom Shadom al-Jubori, dobio sam u konkurenciji 25 predloženih novinara iz cijeloga svijeta i bio sam prvi i za sada jedini hrvatski novinar koji ju je dobio u 22 godine koliko se ta nagrada dodjeljuje.

Meðutim, kao što je poznato, 2006. godine u Hrvatskoj sam ostao bez nagrade Novinar godine. Èlanovi Hrvatskog novinarskog društva te su godine tajnim glasanjem Goranu Miliæu dali 488 glasova, meni 412, dok je 77 glasova bilo nevažeæih. Neki novinari tada su rekli, a neki i napisali, kako mi je tada uèinjena nepravda, a onda se, meðu nekim kolegama, pojavila ideja da bi to valjalo i ispraviti. Upravo time, meðu ostalim, obrazložena je i moja ovogodišnja kandidatura.

U obrazloženju koje mi je postalo dostupno tek dva dana nakon što sam odbio nominaciju, predlagaè je napisao i ovo: "Smatram da se ne bi smio ponoviti sluèaj da se u konkurenciju za izbor NOVINARA GODINE istaknu dva novinara, od kojih je jedan televizijski reporter, èije reportaže pobuðuju golemo zadovoljstvo i èak užitak, a drugi je kronièar smrti nevinih, od èijih se napisa ljudima ledi krv u žilama".

Ni ove godine kad sam odbio nominaciju za nagradu Novinar godine, ni prošle kada sam to uèinio još u fazi kandidature, nisam smatrao da bih - nakon što tu nagradu nisam osvojio 2006. - sada trebao biti neprekidno nominiran, iz godine u godinu, sve dok je ne dobijem. Smisao te nagrade ne vidim u tome, veæ u vrednovanju rezultata koje je neki novinar postigao u godini za koju se ona dodjeljuje.

Situacija u kojoj se sada našlo Hrvatsko novinarsko društvo, nakon odluke da se ove godine ne dodijeli nagrada Novinar godine, možda je i dobra prilika da se raspravi o naèinu kandidiranja, nominiranja i izboru za "hrvatskog Pulitzera". Tu raspravu možda se moglo pokrenuti i ranije, prije desetak godina, kada je obitelj Veselka Tenžere zatražila da Hrvatsko novinarsko društvo iz tadašnjeg naziva nagrade Novinar godine briše Tenžerino ime. Razlog tome bila je èinjenica da je nagradu, koja je tada nosila ime jednog od velikana hrvatskog novinarstva, dobio novinar koji je stjecajem okolnosti ovih dana u žiži zanimanja hrvatske javnosti, a ne, takoðer nominirani, tadašnji novinar konkurentskog tjednika, koji se u istoj godini proslavio nizom zapaženih tekstova.

U nekoliko navrata bio sam èlan Ocjenjivaèkog odbora HND-a za dodjelu novinarskih nagrada i tada sam se zalagao da se drugaèije pristupi postupku kandidiranja kad je u pitanju nagrada tako pretencioznog naziva kakva je nagrada Novinar godine. Sada kandidate za tu nagradu predlaže i svatko i nitko. Mnogi novinari zaziru od samopredlaganja pa se èesto dogodi da unatoè vrijednim tekstovima koje su objavili, ostanu nekandidirani. S druge pak strane, u izbor za nominaciju ulaze i oni koje je netko predložio, ali iza kojih ne stoji odgovarajuæi rezultat. Naravno, zato postoji Ocjenjivaèki odbor koji nominira kandidate, ali ta je nominacija moguæa samo unutar kruga kandidiranih.

Predlagao sam da kandidaturu novinara za nagradu Novinar godine obavi stalno tijelo HND-a, sastavljeno od najuglednijih hrvatskih novinara, koje bi pratilo hrvatsku medijsku scenu i predlagalo autore iznimnih ostvarenja. Zalagao sam se takoðer da se svaki takav prijedlog temeljito obrazloži i da to obrazloženje, zajedno s imenima nominiranih, bude poslano svim èlanovima HND-a. Danas, meðutim, glasovnica temeljem koje se bira novinar godine, sadrži samo ime i prezime predloženoga i redakciju za koju radi, bez retka obrazloženja zbog èega je nominiran. Tako odluka o tome kome dati glas može ovisiti i o simpatijama ili antipatijama, o tome koliko je novinar poznat (zbog èega su naravno televizijski novinari uvijek u prednosti) ili naprosto o redoslijedu na glasaèkom listiæu. Kada bi uz ime nominiranog postojalo i obrazloženje, moguænost takvog naèina glasanja bila bi smanjena.

I naravno, bio bi elementarni red, prije nominiranja, pitati kandidiranu osobu slaže li se s nominacijom. Tada bi se izbjegli mnogi nesporazumi i mnoge kontroverze oko te nagrade, pa se ne bi dogodila ni ova u kojoj se HND sada našao. Ako sam zbog neprihvaæanja nominacije za nagradu Novinar godine, sada, jer sam to uèinio u posljednji èas, iskljuèivi krivac ja, zbog mira u (novinarskoj) kuæi rado æu prihvatiti nominaciju za nagradu - Krivac godine.

U Osijeku, 16. travnja 2008.

Drago Hedl

Povratak