Vrhunac televizijske produkcije

04.05.2008.

Današnjim konzumentima domaæih mizernih televizijskih serija, kojima je jedina svrha popunjavanje kuænih budžeta predodreðenih glumaca i televizijskih ekipa, èine se gotovo nevjerojatnima umjetnièki dosezi serija nastalih prije tri-èetiri desetljeæa u produkciji nacionalne televizije. Toj reprezentativnoj skupini (Naše malo misto, Gruntovèani, Kapelski kresovi, U registraturi, Prosjaci i sinovi) pripada i svojedobno iznimno popularna serija Kuda idu divlje svinje (1971.) scenarista Ive Štivièiæa i redatelja Ivana Hetricha, kojom nas je Hrvatska televizija reprizno poèastila tijekom proteklih tjedana.
Radnja se odvija u okolici Zagreba od 1941. do kraja 1943. i obuhvaæa nekoliko desetaka likova koji se pokušavaju snaæi u novonastalim ratnim uvjetima. Nekima je iskljuèiva zadaæa osigurati egzistenciju sebi i obitelji, dok drugi koriste ratni vihor za materijalno bogaæenje, a ima i onih koji æe pregaziti sve pred sobom da bi se doèepali politièke moæi i funkcija. Štivièiæev scenarij hvaljen je kao jedno od najveæih dostignuæa hrvatske scenaristike, a glavna mu je vrijednost upravo u slojevitoj i poliperspektivnoj karakterizaciji likova.
Nezaboravni Crni Rok (Ljubiša Samardžiæ) sitni je švercer podložan uobièajenim porocima (piæe, žene), ali tko mu može zamjeriti kad o njegovoj ilegalnoj djelatnosti ovisi egzistencija brojne obitelji i dostava sanitetskog materijala partizanima. Žandar Mile Vrbica (izvrsni Fabijan Šovagoviæ) takoðer povremeno »poslovno« suraðuje s Rokom, što mu ne služi na èast i blati odoru koju nosi, ali i njega kod kuæe èekaju brojna gladna usta.
Štivièiæ prikazuje ratno vrijeme kao okrutno iskustvo u kojem preživljavaju samo snalažljiviji i otporniji, poput spomenutih likova ili krèmara Luje (Miodrag Lonèar), dok æe osjetljivi presahnuti ili poludjeti poput violinista Paganinija (Izet Hajdarhodžiæ). Jedino istinski zlotvori, poput kicoša i ustaškog podanika Šojke (Ivo Serdar), koriste tragiène okolnosti da bi dosegnuli vrhunac svojih životnih ambicija. Štivièiæev scenarij slojevitošæu pristupa i snažnom psihološkom profilacijom podsjeæa na znamenite Vrdoljakove partizanske filmove nastale u istom razdoblju (Kad èuješ zvona, U gori raste zelen bor). No, Kuda idu divlje svinje je i redateljski iznimno uspjelo ostvarenje. Unatoè velikom broju likova, Hetrich je uspio zgusnuti prièe i postiæi snažan akcijski naboj, pa se jednosatne epizode gledaju gotovo u dahu.
Seriju od 10 epizoda obilježava snažan osjeæaj narativne cjelovitosti i dojmljivost turobnog ugoðaja, a naroèito je uspješno odabrana glazbena podloga. Proslavljeni glazbenik, skladatelj i dirigent Miljenko Prohaska skladao je iznimno urbanu glazbu, prožetu povremenim jazz dionicama, koja se savršeno uklopila u pretežno ruralni ambijent odvijanja prièa. Uživajuæi u ovoj prvorazrednoj seriji možemo se opravdano zapitati kamo su nestali nekadašnji potencijali domaæih televizijskih autora i kuda ide suvremena hrvatska produkcija. A na to pitanje doista nije lako dati smislen odgovor.

Povratak