 
|
Arhiva priopćenjaOvdje vole umjetnike koji nemaju što reæi11.05.2008.
S Mirkom Iliæem, jednim od najboljih svjetskih (grafièkih) dizajnera i ilustratora, roðenim u Bosni, stasalim u Zagrebu te višestruko potvrðenim u Sjedinjenim Amerièkim Državama, nismo razgovarali ni o njegovu nedobivanju hrvatske putovnice, niti o “malom skandalu” na ovotjednoj promociji monografije koju je o Iliæevu stvaralaštvu naèinio Dejan Kršiæ (od kojega smo posudili i ovaj “ne oèekujte to i to” uvod). – To je njihov problem; jedan pasoš (amerièki, op.a.) veæ imam, i dosta je dobar – glasio je, naime, kratki Iliæev komentar na kafkijansku èinjenicu da birokrati od njega zahtijevaju da obrazloži zašto traži hrvatske dokumente, iako je od svoje 10. do 30. godine živio u Zagrebu. I ne samo živio: Iliæ je, prije nego što je 1986. otišao u New York, bio jedan od pokretaèa antologijske skupine Novi kvadrat, ureðivao je strip i ilustraciju u kultnom omladinskom tjedniku “Polet” te u uglednom politièkom tjedniku “Danas”, a omote ploèa (novovalaca), plakate izložbi i naslovnice knjiga koje je ovdje napravio nemoguæe je i pobrojiti. Što se pak tièe spomenutog “skandala” oko monografije, koju je zapoèeo AGM, a dovršio Profil, on nije bio prouzroèen samo kašnjenjem primjeraka na promociju, nego i cijenom od 590 kuna, za koju Iliæ smatra da je previsoka. S 52-godišnjim umjetnikom – koji, suprotno (novinarskoj) predaji nije ni arogantan ni kapriciozan, nego “samo” iznimno samosvjestan i izravan, ali i duhovit sugovornik – razgovarali smo o hrvatskim novinama, amerièkim izborima i splitskim ilustratorima. No, prva tema ovoga intervjua ipak su bili njegovi briljantni radovi – stripovi, ilustracije, grafièki dizajn, multimedija… – izloženi na retrospektivi, koja u koncepciji Dejana Kršiæa i organizaciji Udruge za promicanje vizualne kulture i vizualnih komunikacija VIZUM, Društva za istraživanje popularne kulture i PR agencije Polikom, do 25. svibnja traje u zagrebaèkoj Gliptoteci HAZU-a. Arhiva u glaviVeæina radova izloženih u Gliptoteci fascinantna su, originalna i britka, no istovremeno naizgled vrlo jednostavna (grafièka) rješenja. U èemu je tajna, što je to što Vas razlikuje od veæine kolega? – Vjerojatno se radi o tomu da sam poèeo puno ranije, pa je taj naèin razmišljanja kod mene nešto razvijeniji. Ako, recimo, uzmete deset ljudi koji znaju relativno dobro crtati, date im temu i velite da nacrtaju prvu ideju koja im padne na pamet – veæina æe nacrtati nešto slièno; ako im onda kažete – idemo probati ponovno, napravit æe nešto drugaèije… Što ih više drilate, neki od njih æe se sve više poèeti razlikovati. Ali, nakon tolikih godina rada, ja ne moram raditi tih prvih dvadeset skica, veæ idem na onu zadnju: glava mi veæ tako reagira jer sam tisuæu puta neke stvari promislio. Osim toga, konstantno se obrazujem, èitam, pratim… Pišem knjige o grafièkom dizajnu i ljudi iz svih krajeva svijeta šalju mi tisuæe radova, pa imam vrlo bogatu arhivu u glavi. Tako da vrlo èesto, kad razmišljam o nekoj ideji, odmah u glavi eliminiram ono što je veæ napravljeno.
Moja publika nije takva, moja publika mora relativno brzo prepoznati, vidjeti o èemu se radi. Prema tome, ja moram stvari svesti na neke osnovne simbole i onda ih dovesti u kontekst koji ljudi još nisu vidjeli; ili nisu razmišljali o njemu. … da bih se raspao. Ili bi me netko ubio. Vjerojatno bi tako bilo, jer imam dug jezik i uvijek sam protiv vlasti, ma kakva da je ona. Mislite? Kako znate? Možda su neki ljudi trebali tek postati umjetnici, pa ih se pobilo, ili nisu imali šansu… Ovo je mentalno i fizièki mala sredina. I vrlo je brzo prerastete. Onda bi se èovjek morao poèeti smanjivati sa sredinom da bi joj se prilagodio. ‘Novi trokut’Što bi, po Vama, neki umjetnik trebao napraviti da doðe na naslovnicu novina? Za poèetak, dajte šansu mladim ilustratorima, kojih ima gomila u Splitu, da ilustriraju Slobodnu. Samo nazovete Mirka Petriæa – koji je profesor jedne od najboljih škola za dizajn u ovom dijelu svijeta, a koja se nalazi u Splitu – pa æete dobiti gomilu mladih ilustratora. I onda æe jednoga dana Slobodna Dalmacija reæi: mi smo stvorili “novi trokut” ili kako bi se to veæ moglo zvati… A ne da se samo hvali nešto što je bilo u prošlosti. Ni u jednom mediju nitko ne pruža šansu tomu da se danas desi ista ta stvar iz prošlosti koju hvale. Ovdje vole umjetnike koji nemaju što reæi. Ovdje je puno bolje da za art možete reæi – “joj, kak’ je to zgodno”, nego “joj, kak’ je to nezgodno”. Ne. Zašto? Možda samo prolazu: to je gomila slièica, tekstova… Jedini èasopis koji vidim manje-više redovito je Nacional, zato što su gospoda iz Nacionala, iz nepoznatog mi razloga, odluèila svaki mi tjedan slati primjerak. I to èine veæ dvije-tri godine.
U jednom ste trenutku pokušali sudjelovati u promjeni te situacije, radeæi redizajn dnevnih novina, Veèernjeg lista i Slobodne Dalmacije, no ni jedan ni drugi nije potrajao. Zašto? Redizajn Slobodne Dalmacije bio je relativno uspio prije nego što ste dobili novog vlasnika koji je sve promijenio, pa i izgled novina. To je netoèno: to je uvijek izmišljena teorija nekoga tko ne radi svoj posao pa krivi narod. Ljude treba odgajati. Kako to da Spliæani tako brzo prihvate svaki modni detalj? Kako tako brzo prihvate svaki novi auto ako je dobar? Prema tome, nemojmo kriviti ljude. Split je takav jer ga i tretiraju kao provinciju. To sve je poèelo još s pokušajima preimenovanja Dalmacije u južnu Hrvatsku. Amerika spremna za ObamuNa izložbi je puno Vaših komentara na ono što se danas dogaða u Americi i svijetu. Je li SAD doista naftovod koji krvari ili se ipak nešto mijenja? Da, mijenja se nabolje. Nemam pojma što æe biti, ali jedno je sigurno: Amerika je kao veliki brod – vrlo ga je teško zaustaviti i okrenuti, pokreti su mu puno, puno sporiji i dižu puno veæe valove. Ako je suditi po glasovima biraèa, oèito jest.
|
AKTUALNO
 |
|||||
