Otvoreno pismo podružnice Sindikata novinara Hrvatske u Glasu Istre

13.04.2011.

Otvoreno pismo podružnice Sindikata novinara Hrvatske u Glasu Istre

Poštovani!
Naša je podružnica jučer održala sastanak na kojem smo ispunjavali anonimnu anketu o spremnosti na štrajk. Rezultati su pokazali da je svega 40-ak radnika spremno štrajkati od nas stotinu članova sindikata (u firmi nas je zaposleno 120). Podaci nisu zadovoljavajući i ne mislimo krenuti u štrajk ukoliko se ne pokaže veća odlučnost u ostalim podružnicama, naročito u Novom listu, bez čije pomoći naš štrajk nema smisla.
Naime, novine su izlazile i tijekom štrajka u Glasu Istre u studenom prošle godine, i to ne samo zahvaljujući nametnutoj radnoj obavezi već najviše zbog dogovora uprava Novog lista i Glasa Istre da se šalju kompletne gotove stranice iz Novog lista za Glas Istre. (U slučaju Večernjeg lista novine izlaze zbog vojski honoraraca, a u slučaju Glasa Istre zbog poslovne veze s Novim listom.) Čak i da štrajkaju svi radnici Glasa Istre, čak i da nema više radne obaveze, Glas Istre bi i dalje izlazio kao Novi list s naslovnicom Glasa Istre. Upravo je zbog te porazne činjenice, većina radnika koja je jučer zaokružila da neće štrajkati u objašnjenju napisala da bi zaokružila DA ako bi Novi list ušao u štrajk i/ili ako bi i ostali mediji štrajkali.
Također, ono što je obeshrabrilo mnoge od nas je i ponašanje središnjice za vrijeme našeg štrajka koji je trajao osam dana, a da za to vrijeme nitko iz centrale nije želio doći do nas u Pulu, iako smo vas nekoliko puta pozivali. O organiziranju skupa podrške i slično da niti ne govorim, u startu ste odbili. Gluhi su se na naše apele pravili i čelnici Hrvatskog novinarskog društva smatrajući, krivo, da je pisanje dopisa podrške iz Zagreba maksimum koji od njih očekuju radnici u štrajku. Dovoljno govori i činjenica da naš jedini strukovni list "Novinar", kojem je svrha obavještavati članove HND-a o svim novostima i problemima u medijima, do danas ni jednom riječju nije spomenuo štrajk u Glasu Istre - kao da se nikada nije ni održao! Osim što je takvo ponašanje sramotno za redakciju Novinara, ono je u najmanju ruku neprofesionalno za novinarsku struku.
No, unatoč tome, kada je središnjica pozvala na jednodnevni štrajk za Večernji list, Glas Istre je smjesta prihvatio njenu odluku jer smo svjesni da samo zajedničkom akcijom možemo nešto promijeniti. Znamo to iz vlastitog iskustva, izgubili smo Kolektivni ugovor, a štrajk koji nam je još jedino legalno oružje borbe postao je neučinkovit jer novine mogu nesmetano izlaziti. Dakle, jedino što nam preostaje je granski KU za koji se moramo svi zajedno svojski potruditi.
Štrajk koji se sada događa u Večernjem listu gotovo u dlaku nalikuje onom u Glasu Istre, njihov poslodavac koristi ista sredstva kao i naš, npr. štrajkaše se ne pušta u redakciju, novine izlaze, poslodavac objavljuje podatke o navodno visokim plaćama radnika, Uprava osporava opravdanost štrajka jer kao želi pregovarati, a istovremeno donose Pravilnik o radu koji je zapravo njihova verzija Kolektivnog ugovora… Jedina je razlika što smo mi prekinuli štrajkati jer nas je danima središnjica pritiskala da prestanemo sa štrajkom zbog nedostatka sredstava ili zbog jednostavnog razloga jer su se uplašili. Ne znam. Možda su očekivali da ćemo nakon štrajka zaista pregovarati. I kod nas je postojao tračak nade, ali poslodavac je odmah nastavio po starom, tzv. pregovore po principu "uzmi ili ostavi". U novi štrajk po istim uvjetima više se nismo željeli ni mogli upuštati.
Sigurna sam da bi se isto dogodilo i Večernjem listu kada bi ponovio našu grešku. Međutim, štrajkanje do iznemoglosti također nije rješenje, kao što sada vidimo na primjeru Večernjeg lista koji se niti nakon 20 dana štrajka ne uspijeva izboriti za svoj kolektivni ugovor usprkos tome što su mnogo utjecajniji medij od nas te iako dobivaju puno jaču podršku centrale SNH-a. Zato je ključno, zapravo jedino rješenje zajednički štrajk svih nas, na koji nas je, uostalom, ponovno, s pravom, pozvao povjerenik Večernjeg lista Anton Filić.
Međutim, kada smo se mi u ožujku odlučili solidarizirati sa štrajkom u Večernjaku, kao što je uostalom i bila odluka izvršnog odbora SNH-a, niti se jedna druga podružnica nije odazvala, a što ne čudi kada je i sama predsjednica SNH Gabrijela Galić u javnosti izjavila da će se štrajkati 15 minuta do sat vremena. Uostalom, novine u kojima je ona zaposlena - Novi list - nisu bile spremne na štrajk niti taj jedan dan, i naravno da je zbog toga veliki dio članstva u Glasu Istre odustao od štrajka, a oni koji su svejedno štrajkali, osjetili su se izigranima i bespomoćnima.
Povorka novinara središtem Zagreba i hvatanje za megafon čelnice SNH-a nažalost pokazalo se tek pukim folklorom bez pravog učinka na poboljšanje stanja u Večernjem listu ili u drugim medijima. Budimo iskreni jedni prema drugima i priznajmo si da jednosatni štrajk i skupovi podrške nisu nikakav štrajk, pogotovo ne u tiskanim medijima, eventualno bi imao učinka da, primjerice, HRT štrajka jedan sat za vrijeme središnjeg Dnevnika. U protivnom, jednosatni je štrajk tek - produžena marenda.
Žalim što središnjica nije poduzela konkretne korake u organiziranju štrajka solidarnosti među svim podružnicama. Također žalim što je propustila priliku kada smo mi štrajkali da animira svoje ostale članove, a posebice što nam se nije aktivnije pridružila i tako nam dala snage da ustrajemo. No, nadam se da isto neće ponoviti sada s Večernjim listom. Iznad svega želim vjerovati da odluku koju smo donijeli na generalnoj skupštini sindikata prije godinu dana - o tome da ćemo organizirati generalni štrajk u svibnju ako se ne potpiše nacionalni Kolektivni ugovor - nećemo pogaziti, i to ponovno, po drugi put!
Ne bih voljela da ovo pismo shvatite kao predbacivanje u smislu "gdje ste bili kada smo mi štrajkali", makar je i to realnost, jer su to najčešće riječi koje možete čuti od naših članova, što je prirodno i razumljivo jer su razočarani vašim (ne)djelovanjem. Ovo je pismo svima vama u središnjici kao i u izvršnom odboru SNH-a te isto tako i HND-u napisano bez ikakve zle namjere, iskreno, jer želim da znate naše stavove i kakva je u ovom trenutku atmosfera u Glasu Istre.
Na ovaj način vi znate čime raspolažete te na što možete računati. A mi želimo računati na vas, sve vas, da ćemo se svi skupa odazvati pozivu sindikata u Večernjem listu i zaista krenuti u štrajk zajedno. U protivnom, ponovni, treći po redu štrajk u Glasu Istre, neće se moći organizirati koliko god je dio nas i dalje spreman hrabro riskirati kako bi se očuvala naša zaslužena radna i profesionalna prava.

Sindikalni pozdrav!

Maša Jerin, glavna sindikalna povjerenica u Glasu Istre

U Puli, 13. travnja 2011.

Povratak