Izvještaj Novinarskog vijeća časti HND 1999. - 2003.

31.01.2013.

Vijeće časti HND-a riješilo je u četiri godine vise stotina predmeta. Iz slučajeva na kojima smo radili vidljivo je da su i razdoblje našeg mandata obilježavale varijacije poznatih tipova povreda novinarske procedure i novinarske etike, ali je očigledno i to da u hrvatskoj javnosti postoji veliko nesnalaženje u poimanju uloge medija, profesionalizma, prava na informaciju, granica do kojih mediji smiju ici i drugih bitnih pitanja međuodnosa medija i društva.

Ukupni sadržaj našeg rada u ove četiri godine pokazuje da je medijska scena u Hrvatskoj, doduše, i dalje kontaminirana neprovjerenim i(li) nebalansiranim informacijama, tekstovima koji su neuvjerljivi jer nisu odrađeni iz svih aspekata, jednostranostima, zatim lakšim, ali i vrlo ozbiljnim povredama privatnosti, opremama koje ne odgovaraju supstanci informacije, ponekad nedopustivim predrasudama i tako dalje. Iz službenih kontakata s novinarima i urednicima - koji su s Vijećem u većini slučajeva vrlo spremno i kolegijalno surađivali - vidljivo je da se povrede događaju i zbog brzine, i zbog presinga rokova, i zbog kompetitivnosti prema konkurenciji, i zbog zatvorenosti službenih izvora, ali u cjelini ponajviše zbog činjenice da je jedan dio novinara, a na žalost i urednika, nedovoljno kvalificiran za svoje odgovorne poslove pa se to odražava i na kvalitetu njihovih odluka. Ipak, imamo dojam da je povreda manje nego ranije, odnosno da se profesionalna razina, barem kad je riječ o vodećim medijima, polako, ali konstantno  podiže. Važno je dometnuti da je u proteklom razdoblju iz medija u velikoj mjeri očišćen jezik mržnje i netolerancije, sto samo nije dovoljno za sjajne ocjene, ali, nadamo se, znaci da su se hrvatski mediji na svom tranzicijskom putu k boljim standardima popeli za stepenicu vise.

S druge strane, predstavke jednog dijela stranaka koje su se žalile Vijeću časti smatrajući da su povrijeđeni neetičkim pisanjem pojedinih medija - a kojima mi nismo mogli dati za pravo - pokazuju da kod nas, čak i formalno obrazovani ljudi, cesto ne razumiju sto je funkcija slobodnog novinarstva u demokratskom društvu. Iz toga proistječu mnogi nesporazumi kao i predrasude prema medijima koji se u publici cesto naprečac proglašavaju pukim glasnogovornicima pojedinih moćnih skupina koji su, za placu i tiražu, spremni gotovo na sve.   

Da bi se unutar komplicirane i odgovorne novinarske struke smanjila mogućnost "nadriobrta", dakle da na træi¹te ne bi dospijevali medijski proizvodi koji nisu napravljeni po pravilima zanata, izrazito je potreban instrumentarij samoregulacije i samokontrole. Dio tog mehanizma je i Vijeće časti HND-a. Njegov se utjecaj može činiti sporim i slabim. To je organ u kojem profesionalci ispravljaju druge profesionalce i pokazuju im bolji put. Taj organ ne može nikoga kazniti novčanom kaznom, gubitkom radnog mjesta, niti zatvorom, premda ima neupućenih građana koji su od nas tražili i takve mjere. No, smatramo da uporno korigiranje grešaka s vremenom podiže opću razinu proizvodnje u industriji vijesti i da taj pristup na dulji rok ima velikog smisla. Međutim, to nije dovoljno. Bitno je da se novinarima kroz školovanje i praksu usađuju ispravni profesionalni i etičke principi, da ih se ispravlja, savjetuje, poučava i upozorava kako bi se broj gre¹aka, a time i šteta koje time nastaju, smanjio na najmanju mjeru. Jedan su od ključnih problema u tom smislu studiji novinarstva iz čijih  predavaonica i dalje izlaze diplomirani novinari koje tek u redakcijama morate učiti osnovama zanata, ali i kadrovska selekcija uredničkog kadra koja je, vjerojatno zbog malog izbora profesionalaca, osobito losa u velikom broju lokalnim medijima. 

Sto se tiče Vijeća časti HND-a, ono ima zadaću da gasi vatru, ali i da kroz upozorenja i osude pojedinih slučajeva pruža pouku svima drugima za budući rad. Mnogi su naša upozorenja prihvatili vrlo korektno i s razumijevanjem naših argumenata, no ponekad smo nailazili na izdavače i uredništva koji se nisu imali snage suočiti s kritikom struke, nego su, posve nepotrebno, zauzimali obranaški stav. U takvim su slučajevima instrumenti kojima raspolaže Vijeće časti slabi i nemoćni. Vijeće može samo preporučiti, može dati za pravo neutemeljeno oklevetanome, može opomenuti redakciju i to je sve. Ako u redakciji nema volje da se preporuke ozbiljno prihvate, premda je to za vlastito dobro, tada je suradnja nemoguća. Vijeće časti HND-a nije sud, ne raspolaže kaznenim sankcijama osim što može predložiti da se novinari/urednici, odgovorni za vrlo te¹ke profesionalne propuste, isključe iz HND-a. Kako je, pak, članstvo u HND-u dobrovoljno, a ne obavezno, od te mjere također nema velike koristi.

Želimo ovdje navesti nekoliko važnih principa kojima se u proteklom mandatu rukovodilo Vijeće časti, a koja proizlaze iz etičkih principa naše profesije. Prvo naša uvjerenje bilo je da novinar mora raditi u službi općeg dobra. To je jedan je od ključnih preduvjete za ispravno novinarsko postupanje koje se realizira istinitim, odmjerenim i uravnoteženim prikazivanjem društvenih, političkih i drugih zbivanja i odnosa. Joseph Pulitzer I, slavni novinski izdavač, po kojemu je ime dobila najuglednija novinarska nagrada u SAD-u, rekao je davno da simpatije njegovih novina uvijek moraju biti na strani malih obespravljenih običnih ljudi, ugroženih, siromašnih i neutjecajnih, dakle onih čiji se glas nigdje ne čuje, koji nemaju zaštite niotkuda i čija prava može gaziti svatko kome se prohtije jer ih im je nedostupna pomoć skupih advokata. Mislimo da taj credo trebaju imati na umu novinari svih vremena i prostora. Da bi novinar radio u službi općega dobra, mora biti otvoren za sve glasove i informacije, svjestan velike snage medija odnosno nepravde koju može prouzročiti, te nespreman na kompromise kad su u pitanju istina i pravičnost.

Drugo, mediji moraju osobito štititi djecu, invalide, teške bolesnike, dementne i duševno bolesne osobe. Izuzetno obzirno mora se postupati prema ljudi koji nisu u punoj mjeri zreli, odnosno sposobni brinuti se o sebi i snositi odgovornost za svoje postupke, sto znaci da njihov identitet u pravilu mora biti u potpunosti zatajen. Treće, kad novine pogriješe, a ponekad će neminovno pogriješiti, trebaju se  ispričati i demantirati krive informacije. Nijedan urednik ili novinar koji ispravno shvaća novinarstvo, neće imati dvojbi oko objavljivanja  ispravka jer ispravak je odraz poštenog uvjerenja da je ono sto je bez zle namjere pokvareno - red i popraviti.

Četvrto, novinar mora odbiti svaku nagradu za posao koji radi  osim svoje place ili novinarskog honorara. Novinar ne smije primat nikakve poklone od osoba s kojima komunicira zbog posla, niti prihvaćati bilo kakve aranžmane, poglavito financijske, koji uspostavljaju situaciju sukoba interesa. To je neophodno u novinarskom zvanju, kao uostalom i u zvanju liječnika, sudaca, učitelja i znanstvenika, jer se su¹tina tih zanimanja ostvaruje potpunom profesionalnom nepristrano¹Êu i primjenom jednakih mjerila za sve.

Želimo na kraju podsjetiti da je Vijeće časti u jednom periodu bilo izloženo seriji javnih napada koji su se osnivali na nekorektnim insinuacijama, a koji svakako nisu pridonosili ugledu ove profesije. Premda ste vi,  članovi novinarske Skupštine, većinom glasova izabrali ekipu Vijeća časti, nama se spočitavalo da među nama ima vise pripadnika jedna medijske kuće nego drugih te da nas to, navodno, čini pristranima. Premda su takva apsurdna podmetanja za sve nas, kao za ozbiljne profesionalce, bila vrlo uvredljiva, uspjeli smo u tome da se Vijeće časti ne uvuče u ratove medijskih kuca, jer ono štiti isključivo profesionalne, a ne vlasničke interese i oko toga nikad nije imalo nikakvih dvojbi. Nadamo se da se sljedeći saziv Vijeća časti neće sudarati s takvim problemima i želimo kolegama puno uspjeha u radu.

Sanja Modrić,

predsjednica Novinarskog Vijeća časti

U Zagrebu, 9. prosinca 2003. 

Povratak