Novinarsko vijeće časti izvještaj i statistika za 2009. godinu

12.10.2012.

U posljednjoj godini dana, od održavanja 49. skupštine HND-a, Novinarsko vijeće časti održalo je osam sjednica pa ih je u sastavu, izabranom 2007. na Izbornoj skupštini, održalo ukupno 19. Na sjednicama od 12. do 19. obrađeno je 65 prijava, dok njih dvadesetak još  čeka  postupak.

Prijavitelji: Kad se radi o riješenim slučajevima, najviše su prijava - ukupno 24 – poslali pojedinci, mahom zainteresirani (njih 22), odnosno bliski nekome o kome se pisalo, ili sami ljudi o kojima se pisalo. Slično je bilo i lani. Tu, međutim, sličnost prestaje pa se čini da su na sceni neki novi procesi.  Od novinara je stiglo samo šest prijava (lani su vrlo često optuživali kolege), a smanjio se i broj prijava pravobraniteljice za djecu (samo tri). No, sad je isto toliko prijava poslao i Pučki pravobranitelj. Četiri prijave poslale su udruge građana (Sjaj, Iskorak, Kontra, Margelov institut). Zanimljivo je, međutim, da je čak 19 prijava ove godine poslalo Hrvatsko društvo za  zaštitu i promicanje ljudskih prava a da su, prema ocjeni Vijeća, samo dvije od njih bile opravdane.

Prijavljeni: Najčešće su prijavljivani novinari (u 31 slučaju)  i glavni urednici (u 25 slučajeva), često su prijavljivani i zajedno, a prijavljivani su i urednici rubrika (u šest slučajeva). Prijavljena su i dva fotoreportera. Već spomenuto Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava u čak je 11  slučajeva  prijavilo kolumniste, neke i po nekoliko puta.  

Mjere: Za 40 prijavljenih Vijeće nije izreklo nikakvu mjeru, ocjenjujući kako prijava nije opravdana odnosno da Kodeks nije prekršen. Sedam je novinara i glavnih urednika dobilo težu opomenu, njih  25  kažnjeno je opomenom. Izrečena su dva upozorenja, jedan je slučaj zbog "zastare" stavljen ad acta (dvije su strane izbjegle suočiti se pred Vijećem), tri su prijave odbačene kao predmeti koji ne spadaju na Vijeće. Nije izrečena ni jedna mjera isključenja iz Hrvatskog novinarskog društva.

Razlozi  prijava: Novinari i urednici našli su se pred Vijećem najčešće uz tvrdnje prijavitelja da ne pišu profesionalno, objektivno, uravnoteženo, istinito (48 takvih slučajeva). Drugi je najčešći razlog prijave uređivanje, odnosno mišljenje prijavljivača da je prilog neuravnotežen, loše kraćen, s neodgovarajućim  naslovima ili fotografijama (sedam takvih slučajeva). Neodgovarajuće pisanje o djeci prijavljeno je samo dvaput dok je neodgovarajuće pisanje o pripadnicima marginalnih skupina (Romi, psihički bolesni, samoubojice, homoseksualci) prijavljeno pet puta. Za razliku od svih ranijih godina, zahvaljujući najviše HDZPLJP (Hrvatskom društvu …),  ove je godine bilo 13 prijava zbog mišljenja s kojima se pojedinci ili udruge ne slažu, a iskazana su u kolumnama ili su prenesena kao izjave. Samo se jedna prijava odnosila na kršenje prava na privatnost radi senzacionalizma, dvije su podnesene zbog kršenja prava na ispravak, isto toliko zbog prepisivanja odnosno kršenja autorskog prava. Kao kuriozitet može se navesti da se jedna prijava odnosila na sadržaj jednoga oglasa.

Odlučivanje: Veliku većinu odluka  (59) članovi Vijeća donijeli su jednoglasno.  Samo su tri odluke donesene uz izdvojeno mišljenje  a jedna uz drugačije mišljenje, pri čemu   se u sva četiri slučaja zalagalo da umjesto opomene bude izrečena teža opomena. Pri dvjema su odlukama mišljenja bila podijeljena pa je prevagnulo mišljenje većine prisutnih članova.

Mediji: Prijave Vijeću časti odnose se na čak tridesetak medija (novina, televizijskih postaja, internetskih portala i samo jednu radijsku postaju). Najviše prijava  - 14,  odnosi se na Jutarnji list, slijede HRT sa  šest, 24sata sa pet, Globus i Novi list sa po četiri prijave, Večernji list, Vjesnik, Arena i lokalni listovi po dvije prijave. Najveći broj medija  prijavljen je samo jedanput. Raspored izrečenih mjera, međutim, razlikuje se: u Jutarnji list otišle su samo dvije teže opomene i jedno upozorenje, urednicima (ni jednom novinaru) 24sata izrečene su dvije "obične" i jedna teža opomena, dvije teže opomene otišle su u Podravski list  a po jedna još u Globus i Novi list. Areni i Međimurju izrečene su po dvije opomene dok su  drugi "kažnjeni" mediji dobili po jednu opomenu.

Opravdanost prijava: Vijeće časti  najčešće je procijenilo kako je prijava neutemeljena odnosno kako nema kršenja Kodeksa. Najvećim dijelom tome je razlog činjenica da je Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava prijavilo čak 11 kolumni (neke autore i više puta),  a Vijeće je ocijenilo kako, prema Kodeksu,  vlastito mišljenje kolumnista ne podliježe kriterijima istinitosti ili objektivnosti kao druge novinarske forme. Drugi je razlog u tome što je mnogo manje nego ranijih godina, nedopuštenoga načina pisanja o djeci: više i nema fotografija djece bez traka preko očiju, djeci-žrtvama nasilja ne spominju se ni inicijali, njihov je identitet sve češće i sve bolje zaštićen. Treći razlog velikog broja "oslobađajućih  presuda" vjerojatno je onaj "vječni": kriva percepcija da se,  ako se ne piše meni u korist, piše  protiv mene, dakle pristrano. A ako se mediji možda i nisu poboljšali u mjeri  u kojoj je više "pravih" nego "krivih", možda je na djelu i četvrti razlog: priviknuli smo se  na vlastite nepodopštine -  i mi novinari i naša publika.

Prema   slučajevima za koje su izrečene opomene,  čini se da u sadašnjem trenutku hrvatskog novinarstva treba upozoriti na nedovoljnu osjetljivost pri pisanju o  psihičkim  bolesnicima, samoubojicama  i drugim  društvenim  skupina koje  to zahtijevaju. Uz to, nije slučajno da su čak tri teže opomene izrečene  zbog načina na koji se pisalo o Ivani Hodak, a jedna zbog fotografija  mrtvoga Ive Pukanića. Ako, naime, ti prilozi i nisu ocijenjeni  kao prevaga senzacionalizma nad pravom na privatnost,  u njima je grubo prekršeno pravo na dostojanstvo u smrti,  a povrijeđeni su i osjećaji bližnjih, koje u takvim situacijama treba uzeti u obzir i poštovati ih u najvećoj mogućoj mjeri.

U temelju opomena koje su rezultat neprofesionalnog pristupa odnosno neistinitog, neobjektivnog ili  neuravnoteženoga pisanja, čini se da se najčešće  radi o  neznanju, netoleranciji prema različitim političkim stajalištima, želji novinara ili medija da nekome naudi ili da prilogom  postigne neki privatni cilj. Kao da je malo splasnula otvorena i beskrupulozna težnja k senzacionalizmu no kad je ona i uočena, češće je pripisana urednicima, zbog agresivne opreme (fotografije, "bombastični" naslovi) nego novinarima odnosno tekstovima, koji su -   u pravilu, i češće nego prije - ocijenjeni uravnoteženima i profesionalno napisanima. Hoće li se taj pozitivni trend zadržati, pokazat će vrijeme.

* Pri usporedbi brojeva treba uzeti u obzir da se u mnogo prijava tražila odgovornost više ljudi (novinara,urednika) odnosno da je na temelju jedne prijave izrečeno više mjera.**Odluke Novinarskog Vijeća časti i njihova obrazloženja objavljuju se u Novinaru.

Statistika Novinarskog vijeća časti 

Održano je ukupno osam sjednica, na kojima je riješeno 65 prijava, dok je njih dvadesetak još u postupku.

Povratak