HND

hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association

Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Kontakt Najam prostora Raspored događanja Dokumenti HND-a O HND-u

Novinar stručno glasilo

PressData
Medijska agencija hrvatskog
novinarskog društva

DZNAP

Sindikat novinara Hrvatske

Hrvatski zbor sportskih novinara

Zbor fotoreportera Hrvatske

Hrvatsko vijeće za medije

Arhiva "Iz medija"

Nitko neće u novinare

22.01.2009.

Usred dana u središtu Moskve maskirani je muškarac, prišavši im s leđa, hladnokrvno pucao u potiljak odvjetnika Stanislava Markelova i novinarke Anastazije Baburove. Odvjetnik je preminuo na ulici, a mlada novinarka nešto kasnije u bolnici. Vraćali su se s press konferencije na kojoj je Markelov, odvjetnik zaslužan za razotkrivanje najstrašnijih zločina ruske vojske u Čečeniji govorio o slučaju osamnaestogodišnje Čečenke koju je 2000. godine zadavio ruski pukovnik, a koji je, ne odsluživši do kraja desetogodišnju kaznu, pušten iz zatvora. Anastazija Baburova, 25-godišnjakinja, bila je novinarka »Novaje Gazete«, a pisala je, između ostaloga, o tragičnoj sudbini svoje kolegice Ane Politovskaje, čije je ubojstvo 7. listopada 2006. godine (možda ne slučajno počinjeno na rođendan tada ruskog predsjednika, a danas premijera Putina), diglo na noge i velik dio demokratskog svijeta.
Da ova vijest koja je u ponedjeljak popodne odjeknula svjetskim medijima nije nešto što se »događa drugima«, hrvatska se javnost osvjedočila prošle godine kad je, isto tako hladnokrvno, podmetnutom bombom u središtu hrvatskoga glavnoga grada, ubijen novinar Ivo Pukanić, a nimalo bezazleno nije bilo ni premlaćivanje novinara »Jutarnjeg lista« Duška Miljuša koji je, vjerojatno, preživio napad tek pukom srećom.

Neprivlačno zanimanje
Zbog toga ne čudi da je anketa koju je GfK – Centar za istraživanje tržišta krajem prošle godine proveo među tisuću hrvatskih građana, tražeći odgovor na pitanje kako hrvatski građani doživljavaju novinarsku profesiju, pokazal

Srbi ne vjeruju jednom mediju

    Istraživanje o povjerenju u medije i njihovoj slobodi lani je provedeno i u Srbiji i pokazalo je slične rezultate kao u Hrvatskoj – građani općenito malo vjeruju medijima. Oko 57 posto njih vjeruje televiziji, 9 posto novinarima, a 6 posto radiju. Internet se ne spominje. Visokih 73 posto ispitanika smatra da su mediji pod kontrolom, a četvrtina njih da je ta kontrola snažna. Sloboda medija, vjeruje većina, više je ograničena uređivačkom politikom nego vanjskim utjecajima, a upravo je televizija, kojoj srpski građani vjeruju, i najpodložnija kontroli. Ispitanici nisu baš bili sigurni što su to nezavisni mediji, no navodeći njihove karakteristike većinom su govorili o istinitim i objektivnim informacijama. Ono što je zanimljivo je da se građani Srbije rijetko informiraju samo iz jednog izvora. Najčešće ih koriste tri do četiri.

Televizija glavni izvor informacija

    Budući da je za 61 posto ispitanika televizija još uvijek glavni izvor informacija ne čudi da su, na traženje da spontano navedu ime nekog novinara, u više od jedan posto slučajeva spomenuti tek televizijski novinari Denis Latin, Goran Milić, Aleksandar Stanković, Mirjana Hrga i Mislav Bago te zbog napada na njih i prijetnji smrću televizijski prilično »eksploatirani« Dušan Miljuš i Drago Hedl. Ukupno je, inače, spomenuto 114 novinarskih imena, no, osim ovih, sva su ostala spomenuta u manje od jedan posto slučajeva. Dnevne novine kao izvor svakodnevnih informacija koristi 21 posto ispitanika. Internet koji je lani u Americi, prema izvještaju američkog Pew Research Centra, prestigao tiskane medije kao primarni izvor informacija, u Hrvatskoj još uvijek zaostaje za novinama. Kao medij za svakodnevno informiranje njega koristi 11 posto ispitanih građana. Statistika inače kaže da u Hrvatskoj danas oko 54 posto kućanstava ima osobno računalo, a više od 50 posto građana starijih od 15 godina ima i osiguran pristup internetu. No, u odnosu na 2007. godinu, lani je broj korisnika porastao tek za neznatnih oko jedan posto, odnosno Internet je koristilo oko 39 posto građana, većina njih upravo za informiranje. Radio je kao medij ostao na začelju. Njega kao izvor informiranja koristi tek sedam posto građana.

a da bi svega tri posto njih odabralo upravo taj, a ne neki drugi poziv. Visok udio onih koji novinarstvo procjenjuju kreativnim, zanimljivim, popularnim, utjecajnim pa čak i dobro plaćenim, što je danas nemali razlog za opredjeljenje za određeno zanimanje, najveći dio ispitanika smatra ipak kako je riječ prvenstveno o stresnom i opasnom poslu, k tome još korumpiranom. To ga, očito, čini manje privlačim.
    Da novinarska profesija u Hrvatskoj ne uživa osobit ugled pokazalo je i jedno ranije prošlogodišnje istraživanje iste agencije gdje je novinarstvo, među jedanaest profesija, svrstano u donji dio ljestvice, među one najmanje cijenjene. Iza novinara samo su trgovci i poljoprivrednici, a iznad njih su, primjerice, političari. »Top 5« su liječnici, pravnici/odvjetnici/suci, programeri/IT stručnjaci, arhitekti i inženjeri. Pri dnu te liste, ako je to utjeha novinarskim profesionalcima, zajedno s njima, trgovcima i poljoprivednicima, su i – profesori. To istraživanje pokazalo je da novinare nešto više cijene osobe u dobi od 15 do 24 godine te oni koji su prešli 65. Regionalno gledano, novinari su najcjenjeniji u Istri i Primorju, a ako cijenimo po ekonomskoj moći ispitanika, najveću podršku imaju među nižom klasom.

Neslobodni i korumpirani
Zašto je to tako, pokazalo je upravo ovo istraživanje usmjereno isključivo na vrednovanje novinarskih odlika i rada. Gotovo 80 posto ispitanih smatra da novinari u svome poslu nisu ni slobodni ni samostalni, da su korumpirani i pod utjecajem politike, raznih interesnih skupina i tajkuna te da ne potiču prave teme. Mnogo je manji postotak onih koji misle da novinari ispunjavaju osnovne postulate svoga posla – da su istraživači koji informiraju i kritički se osvrću na ono što se događa u društvu. Samo četiri posto ispitanih misli da u Hrvatskoj nema cenzure, osam posto ih je reklo da ne zna postoji li, a svi ostali smatraju da je ima, s time da više od trećine misli da je ona prisutna u velikoj mjeri, nešto manje ih je reklo da je ima, ali ne puno, a 15 posto misli da se cenzuriraju samo informacije od posebnog značaja.
    Najčešće su pod kontrolom, smatraju građani, informacije o organiziranom kriminalu, istragama i policiji, ali i o financijama. Kontroliraju ih, u najvećoj mjeri, političke elite, vlada, ali i gospodarska elita i velike kompanije te vlasnici medija. Otprilike 14 posto građana smatra da su cenzori urednici, a 11 posto da je je zapravo riječ o autocenzuri.
    Čak 84 posto građana ne osuđuje baš previše novinare zbog autocenzure jer misle da se moraju prilagoditi kući u kojoj rade, ali je isto tako visok postotak (71 posto) onih koji bi se složili s tvrdnjom da novinari zbog financijske sigurnosti nemaju hrabrosti suprotstaviti se nadređenima.
    Ne čudi onda da je samo šest posto ispitanika na pitanje ima li nezavisnih novinara odgovorilo da je većina nezavisna, 53 posto misli da ih ima ali ih je malo, 18 posto tvrdi da ih nema, a čak 23 posto o ovome se očito nije željelo izjašnjavati pa je odgovorilo neutralno – »ne znam«.

Povratak

AKTUALNO