Novinarima će pretraživati stanove da otkriju izvor

26.01.2009.

Zakon o kaznenom postupku sadrži više odredaba koje su izravan udar na medije, na slobodu javne riječi, protivne su pravima koje novinari imaju prema Zakonu o medijima, slovu Ustava koji jamči slobodu izražavanja, zabranu cenzure i novinarima garantira pravo na slobodu izvještavanja i pristup informacijama.

ZKP-om je pogaženo najvrednije pravo na koje se novinari mogu pozvati u svome poslu, i bez kojega im je praktično nemoguć bilo kakav ozbiljniji rad. Riječje o pravu zaštite izvora informacije.

“Nakon što bi prvi novinar otkrio izvor, više vam nitko ništa ne bi rekao.
Nakon toga biste kao profesija bili mrtvi”, reakcija je odvjetnika Ante Nobila na članak ZKP-a po kojemu novinar mora otkriti svoj izvor informacije radi li se o kaznenom djelu klevete, ili pak kaznenom djelu za koje je predviđena kazna zatvora od 12 godina ili veća.

Zakonska formulacija je takva da bi novinari zapravo bili dužni izdati svoga informatora pri svakom imalo ozbiljnijem kriminalu. Uz to, policija bi mogla novinarima raditi pretres stanova i redakcija, te zaplijeniti njihove bilješke, računala, snimke, kao i sve medije na kojima su pohranjeni bilo kakvi njima zanimljivi podaci. Takva odredba ZKP-a u potpunoj je suprotnosti sa Zakonom o medijima koji pitanje izvora rješava na način prihvatljiv novinarima, ali omogućava i iznimke kada je to zaista potrebno. U članku 30. Zakona o medijima posebno se regulira zaštita izvora informacije i izričito navodi da novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju tek namjerava objaviti. Državno odvjetništvo, doduše, može tražiti suspenziju toga pravila, ali samo u slučajevima kada je to radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti države i zaštite zdravlja. No, i tada će sud narediti da novinar otkrije izvor samo u slučaju da ne postoji razumna alternativna mjera objavljivanju podataka ili kada je ona već iskorištena.

Neprihvatljiv način

Takva formulacija u vezi s novinarskim izvorima koja je sadržana u Zakonu o medijima potpuno je usklađena s Europskom konvencijom o ljudskim pravima te s praksom Europskog suda za ljudska prava.

“Rješenje koje imamo po Zakonu o medijima iz 2004. godine je sasvim u redu i nije trebalo intervenirati u novinarske izvore drugim zakonima. Način na koji se to učinilo u ZKP-u potpuno je neprihvatljiv”, smatra predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka. Također, napominje da se pri pisanju ZKP-a nitko ni u jednome trenutku nije obratio novinarskom udruženju, čak niti radi obavijesti da će se zadirati u prava medija, a kamoli radi kakvog stručnog mišljenja. “Sve dok ZKP nije izglasovan i objavljen u Narodnim novinama, nitko nije ni znao da sadrži odredbe koje se odnose na medije”, kaže Duka.

Što takav zakon znači u praksi moglo bi se ilustrirati aktualnim slučajevima. Primjerice, sve što bi bilo tko od novinara objavio u vezi s ubojstvom Ive Pukanića ili Ivane Hodak potpadalo bi pod odredbu ZKP-a koja nalaže otkrivanje izvora. To znači da bi novinar trebao svoj izvor izložiti osveti mafijaških skupina, i to u zemlji u kojoj brutalna premlaćivanja novinara (kakav je napad na novinara Dušana Miljuša), ali i drugih koji ukazuju na kriminal (primjerice slučaj Igora Rađenovića iz Zagrebačkih cesta i Josipa Galinca iz Industrogradnje) ostaju neotkrivena i nekažnjena, a neotkriven i nekažnjen ostaje i lopovluk na koji su ukazivali i zbog kojega su na kraju i stradali. Prema mišljenju profesorice kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Zlate Đurđević, pretjeralo se s takvim odredbama ZKP-a. “Generalna obveza svjedočenja novinara i primjena privremenog oduzimanja predmeta prema novinarima u postupcima za kaznena djela zaprijećena kaznom zatvora iznad 12 godina protivna je konvencijskom pravu. Europski sud smatra pravo novinara da ne otkriva izvor informacija temeljnom pretpostavkom za slobodu tiska u demokratskom društvu”, navodi Z. Đurđević. Ističe i presudu Europskog suda za ljudska prava gdje je u predmetu Goodwin vs. UK sud priznao da članak 10. europske konvencije o ljudskim pravima (radi se o slobodi govora) uključuje pravo novinara da ne otkrije izvor.

Predsjednik prisluškuje

“Sud je rekao da bez takve zaštite izvori mogu biti zastrašeni od pomaganja novinarima da informiraju javnost o predmetima od javnog interesa. Kao rezultat, uloga tiska kao glavnog javnog psa čuvara bila bi potkopana a sposobnost tiska da osigura točne i pouzdane informacije bila bi štetno pogođena”, citira Đurđević presudu Europskog suda za ljudska prava. Navodi također i preporuku iz 2000. godine o pravu novinara da ne otkriju izvor informacija, navodeći da je ona temeljni uvjet za rad i slobodu novinara kao i za slobodu medija.

“Pravo javnosti da primi informaciju i javni interes u zaštiti odnosa između novinara i njegova izvora su razlozi za zaštitu identiteta osoba koje osiguravaju informaciju novinarima”, kaže Đurđević. Profesorica je vrlo kritična i prema odredbama ZKP-a koje su uvele tajnu istragu, te također navodi da je ona protivna čl. 10 Konvencije o ljudskim pravima.
Kaže da konvencijsko pravo priznaje legitimne interese državnih tijela da ograniče uvid javnosti u pojedine istrage ako to šteti kaznenom progonu, ali se s druge strane ističe dužnost novinara da izvješćuju poštujući pretpostavku nevinosti i pravo na privatnost počinitelja i žrtve.

Đurđević, međutim, naglašava da su pritom granice prihvatljive kritike daleko šire u odnosu na političara nego “obične ljude”. “Stoga se u medijima ispravno upozorava na teško kršenje prava javnosti na pristup informaciji od javnog interesa kada se taji istraga koja se vodi protiv političara”, kaže Đurđević. U tom pravcu je i prošlogodišnja presuda Europskog suda koji je presudio protiv Francuske, a u korist dva novinara za objavljivanje knjige “Uši predsjednika” iz 1996. godine. Radilo se o sustavu nezakonitog prisluškivanja. Materijal koji su novinari u vezi s tim objavili bili su službeni zapisnici i izjave dane pred istražnim sucem, te transkripti telefonskih snimki identični dokumentima u sudskom spisu.
Europski sud je rekao da novinari nisu trebali biti kažnjeni zbog povrede tajnosti istrage jer sudjeluju u javnoj raspravi takve važnosti i igraju ulogu “psa čuvara” demokracije.

Represija prema novinarima protegnuta je kroz nekoliko članaka novog ZKP-a.
Tako se u članku 285. određuje da novinari moraju otkriti svoj izvor informacije u svakom slučaju u kojemu je posrijedi kazneno djelo zbog kojeg prijeti 12 godina zatvora ili više. Iz te odredbe proizlaze i one koje, kroz članak 261. i 262., omogućuju pretres stana i poslovnih prostorija novinara te oduzimanje njegovih bilježaka, snimaka, računala ili bilo kojeg medija na kojemu su pohranjeni podaci zanimljivi tužiteljima ili policiji.

Odredba koja je također suprotna načelu slobode javnog govora, a pod čijim će udarom biti novinari, sadržana je u članku 231. ZKP-a koji govori da je istraga tajna, a objavljivanje bilo koje postupovne radnje iz istrage je kažnjivo.

Povratak