HND

hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association

Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Kontakt Najam prostora Raspored događanja Dokumenti HND-a O HND-u

Novinar stručno glasilo

PressData
Medijska agencija hrvatskog
novinarskog društva

DZNAP

Sindikat novinara Hrvatske

Hrvatski zbor sportskih novinara

Zbor fotoreportera Hrvatske

Hrvatsko vijeće za medije

Arhiva "Iz medija"

Uobičajeni bezobrazluk ministra Primorca

05.02.2009.

Kada je riječ o intonaciji, Bonaccijevo pismo već u prvoj rečenici sadrži uvrede protiv naše novinarke Ivane Kalogjere-Brkić (kojoj Bonacci imputira ‘nedopustivu razinu neupućenosti i neprofesionalnosti’). Posao glasnogovornika bilo koje institucije, ako uistinu želi raditi svoj posao i ako toj instituciji želi dobro, nije da vrijeđa ljude s kojima mora surađivati. Vrijeđati bilo koga zbog razlike u mišljenju (a da to nije u satiričnom kontekstu) posve je nedopustivo.

Kada je, pak, riječ o sadržaju, prvo smo mislili da smo se zabunili.

U jednom smo trenutku, naime, čitajući Bonaccijevo pismo pomislili da se gospodin lažno predstavlja i da, zapravo, radi na mjestu glasnogovornika neke crkvene institucije. Dakle, u svom reagiranju na članak kolegice Kalogjere-Brkić, koji se bavio religijskim odgojem u školama, gospodin Bonacci nije demantirao niti jedan navod iz teksta, niti se u svom pismu bavio specifičnim stavovima gospodina Primorca i njegova Ministarstva, nego je našu izvjestiteljicu napao zato što je krivo interpretirala Katoličku crkvu!? Kakve veze, pobogu, glasnogovornik Dragana Primorca ima s tumačenjem stavova i hijerarhije u Katoličkoj crkvi?

Ispad Primorčeva glasnogovornika Duje Bonaccija jedan je u nizu poteza koji nas podsjećaju na HDZ iz devedesetih

Budući da su Crkva i država zakonski odvojene, ne smije imati nikakve (usput govoreći, gospodin Bonacci uopće ne zna o čemu govori kada tvrdi da jedino kardinal Bozanić ima pravo službeno zastupati stavove Katoličke crkve u Hrvatskoj. A što je s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije Marinom Srakićem? A što je s pojedinim biskupima ili nadbiskupima koji se u nečemu ne slažu s Bozanićem? Misli li ministar Primorac da njihov stav manje vrijedi?)

U svakom slučaju, glasnogovornik Primorčeva Ministarstva bezobrazno je i nespretno izvrijeđao našu novinarku jer se nije složio s ocjenama u jednom njezinu tekstu, i jer misli da kao glasnogovornik Ministarstva znanosti ima pravo istupati u ime Katoličke crkve hrvatskog jezika.

Sve bi ovo, samo po sebi, bilo smiješno i nevrijedno pažnje javnosti da ne ukazuje na dublji problem. U Ministarstvu znanosti, otkako je Dragan Primorac postao ministar, sustavno se provodi diskriminacija novinara koji ne pišu po Primorčevoj volji.

Primjerice, u rujnu 2005. Ministarstvo znanosti napalo je Tanju Rudež, urednicu znanosti u Jutarnjem listu, da ona ruši ugled ministra Primorca i Republike Hrvatske, i to u povodu teksta koji je izašao u britanskom znanstvenom časopisu Nature.

Dakle, kada je Nature napisao nešto loše o Primorcu, njegovo je Ministarstvo, preko svoga ondašnjega glasnogovornika, napalo urednicu Jutarnjeg lista, konstatirajući da se rušenjem ugleda Dragana Primorca ruši i ugled Republike Hrvatske, što je usporedba koju si je zadnji bio dopuštao pokojni Franjo Tuđman. Isto tako, Primorčevo je Ministarstvo sada napalo novinarku Jutarnjeg zato što im se nije dopala intonacija jednog njezina teksta (sadašnji glasnogovornik Ministarstva nije, ponavljamo, demantirao niti jedan navod iz članka gospođe Kalogjere Brkić!).

Radi se, očigledno, o usvojenom obrascu ponašanja Primorčeva Ministarstva prema javnosti: tko god bilo čime dovodi u pitanje pojedine njegove projekte ili njegovu uspješnost, proglašava se državnim (a sada i crkvenim) neprijateljem, osobom koja narušava nečiji osobni, ali i državni ugled, i tome slično, i tome slično. Mobbing protiv novinara koji nastoje objektivno i neovisno pisati o Primorcu ide tako daleko da se ljudi u Primorčevu Ministarstvu, prema vlastitom priznanju, više ne usude s njima razgovarati. Odnos ministra Primorca prema javnosti više je nego nedopustiv i krajnje licemjeran.

S jedne strane Dragan Primorac pokušava stvoriti sliku opuštenog, modernog političara koji je uvijek voljan razgovarati s novinarima.

U stvarnosti se Primorac ponaša kao minijaturni lego diktator koji se želi osvećivati svim novinarima čije mu pisanje nije po volji. Takav obrazac ponašanja gospodina Primorca prema javnosti podsjeća na zadnje godine stare Hrvatske demokratske zajednice koja je, kako je kasnije konstatirao Ivo Sanader, i zbog svoje bahatosti doživjela potpuni debakl na izborima 2000. godine.

Ne želimo, naravno, reći da je Dragan Primorac baš potpuni ekvivalent liderima propalog HDZ-a s kraja devedesetih, ali je vrlo vjerojatno da kult ličnosti, koji se pokušava graditi kroz njegovo Ministarstvo, barem malo pridonosi sve lošijem rejtingu Sanaderova HDZ-a: prema jučerašnjoj anketi Večernjeg lista, SDP vodi u odnosu na HDZ za čak 12 postotnih poena. Hrvatska, neovisno o ideološkim i političkim razlikama, zaslužuje barem minimalno pristojnu vlast. Pojedini postupci Primorčeva Ministarstva maksimalno su nepristojni. A sam ministar ne može reći da nije znao. Naime, sporno pismo njegova glasnogovornika već se danima nalazi na web stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Povratak

AKTUALNO