|
|
Arhiva "Iz medija"
Zagovaranje strožih kazni popularno, ali loše 05.02.2009.
Promjene u zatvorskom sustavu, donošenje novog Zakona o kaznenom postupku (ZKP), objektiviziranje kriterija za izbor sudaca, obilježili su prvih nekoliko mjeseci mandata Ivana Šimonovića u Ministarstvu pravosuđa.
Prošlog tjedna bili smo svjedoci bijega dvostrukog ubojice s poluotvorenog odjela u Požegi. Kako je moguće da počinitelj tako brutalnog djela bude uopće u poziciji koristiti pogodnosti na izvršenju kazne?
– Te pogodnosti stekao je odlukom nadležnog stručnog tijela nakon više od deset godina provedenih u zatvoru. Kao ministar pravosuđa mogu propitivati je li to tijelo postupalo u skladu s pravom i je li donijelo odluku u okviru svojih nadležnosti i tu je odgovor potvrdan, ali je sigurno i da je procjena u ovom slučaju bila pogrešna.
Prema podacima iz 2007. godine, zatvorenici su koristili pogodnosti izvan penalnog sustava u preko sedam tisuća slučajeva, a u gotovo četiri tisuće slučajeva koristili su pogodnosti unutar sustava. Ne čini li vam se da iz tih podataka proizlazi da zatvorska uprava preliberalno odobrava pogodnosti?
– Ne mislim tako. Postoji zakonski uvjeti da bi se određene pogodnosti mogle steći. Primjerice, za lakša djela odslužiti trećinu kazne, za srednja pola kazne, a za teška više od dvije trećine kazne. Uz te uvjete potrebna je i procjena stručnog tima bi li određene pogodnosti povoljno utjecale na zatvorenikov tretman.
Postupno vraćanje
Pitao sam vas to jer vijesti da je dvostruki ubojica pobjegao silno uznemiravaju javnost.
– Dvostruki ubojica, ali ubojica od prije više od deset godina. Kad izdrži kaznu ionako će se potpuno slobodno vratiti kući. Tom je čovjeku ostalo nešto više od tri godine kazne, a ako dobije skraćenje kazne, možda izađe i ranije. Kažnjenike treba postupno vraćati u društvo. Sustav kažnjavanja koji omogućava samo strogi zatvor ili potpunu slobodu nije dobro rješenje. To i jest bit probacijskog sustava kojeg zagovaram.
Postoje li procjene koliko bi uvođenje instituta probacije rasteretilo zatvorski sustav?
– Procjene su da bi se uvođenjem probacije oko 20 posto ljudi koji su danas u zatvorima, moglo naći u uvjetima nadzirane slobode. Uz proširenja kapaciteta, to bi bio odgovor na prenapučenost zatvora.
Što je s inzistiranjem tužiteljstva da je pritvor jedini način osiguranja nazočnosti okrivljenika?
– Mislim da bi probacija pružila bolje rješenje i za taj problem. Naravno, suci i tužitelji trebali bi biti obazriviji kad odlučuju o pritvoru, jer postoje mjere poput kućnog pritvora uz nadzor koje bi mogle rasteretiti zatvorski sustav.
Što ako osuđenik ili pritvorenik počine novo kazneno djelo i u nadziranoj slobodi?
– Lako je steći popularnost zagovarajući što strože kazne i uvjete izdržavanja, ali to nisu dobra rješenja. Zatvorenika je potrebno polako vraćati u društvo i omogućiti mu da se po povratku u društvu lakše snađe. U probacijskom sustavu recidivizam je bitno manji nego pri uobičajenom izvršenju kazne, a bitno je naglasiti i da osoba u probaciji košta tri puta manje nego zatvorenik. Nitko ne može garantirati da se ponekad neće dogoditi da netko počini kazneno djelo u uvjetima nadzirane slobode. Ali treba preuzeti taj rizik. Dobro ustrojeni probacijski sustav je humaniji, jeftiniji i bolje štiti društvo.
Novi sustav imenovanja
Jedna od ideja s kojom ste krenuli u mandat bila je uvođenje strožih i jasnijih kriterija za izbor sudaca. Dokle ste došli s provedbom te ideje?
– Vlada je usvojila strategiju kojom se prijem u sudačku službu i napredovanje namjerava učiniti objektivnijim i transparentnijim. Usvojenu strategiju trebalo bi pretočiti u promjene zakona i Ustava i ustrojiti budući sustav. Nadam se da ćemo tijekom 2009. godine donijeti sve potrebne promjene zakona i da će biti provedena odgovarajuća promjena Ustava. Novi sustav imenovanja sudaca trebao bi zaživjeti tijekom 2010. i 2011. godine.
Koja su osnovna obilježja novog sustava izbora i karijerne promocije sudaca?
– Da bi se postalo sudac, treba postići objektivno mjerljive rezultate koji se mjere šifriranim i anonimiziranim ispitima. Na temelju ispitnih rezultata stvara se nacionalna lista kandidata za suce i državne odvjetnike. S druge strane, za svaku godinu stvara se nacionalna lista potrebnih kadrova u sudbenoj vlasti i tužiteljstvu. Prema mjestu na listi, birate sud, odnosno državno odvjetništvo u kojem želite započeti pravosudnu karijeru.
Zašto je potrebno mijenjati Ustav? Želite li ukinuti stalnost sudačkog mandata? Politički dogovor Hrvatske i Slovenije o granicama nije moguć
Je li Vlada dobila jasnu sliku hoće li misija medijacije EU koju će voditi Ahtisaari imati cilj konačno riješiti pitanje granice ili bi to posredovanje trebalo završiti dogovorom o međunarodnoj pravnoj instituciji koja će riješiti spor?
– Mislim da je posredovanje i sudjelovanje Europske komisije vrlo korisno da bi se prevladala trenutna blokada pregovora, ali da o granicama ne treba odlučivati politika, već pravo.
Kakvo je vaše iskustvo kao diplomate? Jesu li bolje medijacije ili odluke pravnih instanci?
– Postoje različiti stupnjevi aktivnosti u posredovanju trećeg pri prevladavanju nekog spora. Od mogućnosti da netko bude domaćin koji samo omogućava dvjema stranama mjesto za razgovor, preko prenošenja poruka između dviju strana, do posredovanja s prijedlozima tipa američkih aktivnosti u postizanju Daytonskog mirovnog sporazuma. Postoje različite mogućnosti, ali najsnažnija uloga trećeg je kad sudsko tijelo donosi odluku koju obje strane prihvaćaju. Za naš spor sa Slovenijom to je najbolji izbor jer politički dogovor o granicama očito nije moguć.
DSV se mora voditi isključivo kandidatovim rezultatima
Imate li što za poručiti onima u Državnom sudbenom vijeću koji donose svoje odluke i na temelju vlastitih nagađanja o nečijoj genetskoj predispoziciji, ako uopće postoji genetska predispozicija za bavljenje pravom?
– Genetska predispozicija može nekome koristiti da postigne bolje rezultate. Ali jedino ono što smije zanimati članove DSV-a su isključivo nečiji rezultati, a ne njegovi potencijalni talenti. Ali, ključno je da što brže uspostavimo nove kriterije odabira i napredovanja sudaca. Važno je reći da će DSV i u novom sustavu imati važnu ulogu, ali će imati manje prostora za arbitrarnost u odlučivanju. To je dobro za sve, pa i DSV. Danas, kad su kriteriji manje objektivni, u pitanje se mogu dovoditi i one odluke koje su potpuno ispravne i osnovane. |
– Ustav propisuje proceduru izbora sudaca i ulogu Državnog sudbenog vijeća. U ovako zamišljenom postupku izbora sudaca DSV je kontrolor poštivanja procedure, ali i dalje ima značajnu ulogu u stegovnim postupcima. Smatram da suci moraju imati doživotni mandat, da bi ostali nezavisni od političkih pritisaka. No, nezavisnost sudaca ne smije služiti da onemogući provjeru i vrednovanje rada i rezultata. Dapače, zajedno s predsjednikom Vrhovnog suda Brankom Hrvatinom potpomažem ideju da suci sami kao struka razviju preciznija mjerila i kriterije vrednovanja sudačkog rada. Rad sudaca treba redovno, recimo svake četiri godine, biti provjeravan, a na temelju rezultata provjere trebalo bi biti moguće napredovati na viši sud, ali i pokretati stegovne postupke.
Spremni do srpnja
Novi Zakon o kaznenom postupku donesen je bez široke javne rasprave, pa nije iznenađenje da je već postao meta kritika. Hoćete li ustrajati u namjeri da se ZKP počne provoditi već od srpnja u uskočkim predmetima?
– Zajednička edukacija sudstva, policije i tužiteljstva treba početi u ožujku. Mislim da ćemo spremni dočekati predviđeni početak primjene ZKP-a za uskočke predmete. Što se tiče samog ZKP-a, proces njegove pripreme razvlači se već šest godina. Žao mi je što javnost nije više sudjelovala u javnim raspravama koje jesu bile organizirane. Je li u naporima da se donošenje ZKP ubrza napravljene neke greške? Moguće. Stoga ostavljam otvorenu mogućnost da se, tijekom priprema za primjenu, naprave određene izmjene i poboljšanja tog zakona i prije srpnja. Ako ćemo napraviti radnu skupinu za izmjene, bilo bi mi drago da u njoj sudjeluju i predstavnici medija, barem u onom dijelu u kojem je potrebno uskladiti interes vođenja kaznenog postupka i interes i pravo javnosti da bude upoznata s postupcima. Ti se sukobljeni interesi naprosto moraju uskladiti, bilo jasnim tumačenjima spornih odredbi, bilo unapređivanja teksta zakona.
Nije sporan samo članak o tajnosti istrage, nego i neki drugi članci kojima se novinari stavljaju u goru poziciju od ostalih građana. Primjerice, dozvoljeno je oduzimanje predmeta od novinara samo ako pišu o kaznenim djelima koja se kažnjavaju s više od 12 godina zatvora ili ako postoji vjerojatnost da prikrivaju ili pomažu počinitelja kaznenog djela, a ne sumnja, kako je to inače potrebno za ulazak u takve radnje.
– Bilo bi dobro da su se novinari i ranije uključili u raspravu o ZKP-u, ali nije kasno da se neka sporna rješenja razjasne, a ako i treba i provjere.
Novinari u radnoj skupini
Nisu novinari samo na meti zakonodavca. Tužitelji, naprimjer, nemaju zakonsku obvezu dostaviti obrani i oslobađajuće dokaze, moguće je uvoditi nezakonite dokaze u postupak, a tužiteljima i policiji dozvoljeno je da obavljaju pretrage bez svjedoka.
– Da budem potpuno jasan, radna grupa koja je radila na zakonu namjerava još jednom pročešljati ZKP, ako ocijeni potrebnim i bez promjene koncepcije zakona predložiti promjene onih odredaba ZKP-a koje su sporne ili nisu dovoljno jasne. Ovih dana ću predložiti i predsjedniku HND-a Zdenku Duki da u radnoj skupini, bar što se tiče medijskog praćenja postupka, sudjeluje i predstavnik HND-a. Premda su neke sporne odredbe o kojima govorite već poznate u razvijenim europskim zakonodavstvima, razložno je dodatno promisliti kako bi izgledalo njihovo tumačenje i praktična primjena u Hrvatskoj.
Hoćete li preuzeti odgovornost ako neki veći uskočki predmet propadne zbog nejasnoća u novom ZKP-u ili zbog loše primjene izazvane slabom educiranošću policije i tužitelja?
– To bi bio zajednički neuspjeh svih koji su sudjelovali u promjeni i praktičnoj primjeni novog sustava kaznenog postupka. Do takvog neuspjeha naprosto ne smije doći.
Povratak
|
 |
|
