Tema: MEDIJI I PRAVA DJETETA

13.11.2008.

10.30 - 14.00 - Predavanja i diskusija

Sudjeluju:
- Maja Flego, savjetnica pravobraniteljice za djecu:
Ugrožavanje dječjih prava u medijima - pogled iz Ureda pravobraniteljice za djecu
Mediji su važno mjesto afirmacije dječjih prava, ali se u njima događaju i brojna kršenja tih prava, i to najčešće prava na privatnost. Glas djece treba se čuti i u medijima, no pritom se u svakom slučaju mora zaštititi dobrobit djeteta. Djetetova dobrobit važnija je od interesa javnosti.

- Tanja Radočaj, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku
Mediji - prijatelji djece?
Mediji mogu informirati i educirati i na taj način pomoći djeci da ostvare svoja prava i donose informirane odluke. Mediji mogu upozoravati na socijalne nepravde i kršenja prava djece. Mogu pomoći da se smanje predrasude i stereotipi. Mogu oblikovati socijalno poželjna ponašanja i poželjan životni stil. Naravno, svi znamo da mediji mogu i sami kršiti prava djece i negativno utjecati na njihov razvoj. Čak i kada misle da čine dobro djelo, poruka može pogrešna. Pitanje je kako potaknuti medije da kontinuirano i pouzdano budu prijatelji djece?

- Sanja Modrić, pomoćnica glavnog urednika Novog lista i članica Izvršnog odbora HND-a
Zašto se dijte zapalilo? Kako su mediji izvjaštavali o tragediji dječaka u Varaždinu?
Svi novinarski kodeksi i priručnici nalažu da se u medijima pruži osobita zaštita djeci, ozlijeđenima i onima koji pate. Ovdje ćemo se baviti tragedijom koja obuhvaća svo troje: analizirat ćemo kako se u hrvatskim medijima izvještavalo o traumi mlađeg adolescenta iz Varaždina koji se u ožujku 2008. u školi polio zazređivačem i zapalio.

Na teškom slučaju koji integrira dijete, patnju i samoozljeđivanje analizirat ćemo kakav je doista standard hrvatskih medija kad je riječ o etički i ljudski krajnje osjetljivim događajima koji u pravilu traže medijsku suzdržanost kako bi se zaštitilo dostojanstvo i privatnost pogođenih osoba te spriječile posljedice unutar šire javnosti.

- Ksenija Ranogajec Benaković, prof. psihologije, Hrvatsko psihološko društvo
Djeca u zagrljaju medija
U današnje vrijeme svjedoci smo izrazitom tehnološkom razvoju, brzom protoku informacija i velikim tehnološkim mogućnostima. Rezultati različitih istraživanja pokazuju da su djeca izložena do 6 sati dnevno utjecaju televizije, kinematografa, videoigrica, kompjutora i Interneta. Brojni istraživači proučavaju utjecaj medija na emocionalni, spoznajni i motorički razvoj djece te razvoj kreativnosti. Svjesni smo da je korištenje medija nužno u današnje vrijeme. Važno je istražiti na koji način roditelji te odgojno-obrazovni djelatnici i stručnjaci mogu zaštiti prava i potrebe djece te pridonijeti medijskoj pismenosti djece - konzumenata medija, osobito kritičkoj analizi i vrednovanju njihova sadržaja.

- dr.sc. Gordana Vilović, ICEJ (Međunarodni centar za obrazovanje novinara)
1. Mediji i prava djece javnih osoba.
2. Imaju li djeca javnih osoba manja prava od djece sasvim anonimnih roditelja?
3. Zašto često ta djeca nemaju niti minimum prava u odnosu na djecu sasvim anonimnih roditelja? Tko određuje stvarne kriterije pojavljivanja djece u medijima?
4. Događjaji, novinari, urednici, vlasnici medija ili netko drugi?

dr.sc. Feđa Vukić, povjesničar umjetnosti
Dijete u oglašavanju
Kratko predavanje daje uvid u vizualnu kulturu koristenja lika djeteta u komercijalnoj komunikaciji, uz analizu mehanizama prezentacije i opis drustvenog konteksta unutar kojeg takva prezentacija biva formirana kao praksa.

- dr.sc. Benjamin Perasović, sociolog. Institut drustvenih znanosti '' Ivo Pilar ''
Mediji i subkulture mladih
Od pedesetih godina do danas mediji i subkulture na različite su načine povezani, a zbog postojanja raznovrsnih medija i šarenila subkulturnih stilova kroz posljednjih šest desetljeća, jasno je kako tipologije odnosa mogu biti brojne. Ovdje nas zanima odnos središnjih medija, onih koji predstavljaju glavne tokove društva, prema subkulturnim stilovima mladih. Subkulture mogu stvarati i vlastite medije (u literaturi često nazvani mikro-medijima) koji nam pružaju značajne informacije o diskursima nastalim na subkulturnim scenama. Sociolozi su praćenjem društvene reakcije na devijantne pojave još krajem šezdesetih razvili koncepte moralne panike i taj se pristup pokazuje valjanim u kontekstu suvremenog hrvatskog društva. Odnos medija i subkulture ima više svojih dimenzija, jer jedan dio subkulturnih stilova živi od medijskih posredovanja, a s druge strane mediji sami imaju svoju dvostruku, stvarateljsku i razarateljsku prirodu. Senzacionalizam i česta sklonost diskursima moralne panike, uz naše domaće obrasce politizacije, predstavljaju glavnu poteškoću u mogućnosti racionalnijeg medijskog pristupa subkulturnim stilovima i široj kulturi mladih.

- Dr. sc. Hrvoje Jurić, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
MODELI DISKRIMINACIJE DJECE
Ako diskriminaciju definiramo kao uskraćivanje ili oduzimanje prava na temelju neke karakteristike koja nije presudna za dobivanje dotičnih prava, postojanje diskriminacijskog obrasca prepoznat ćemo na različitim razinama društvenog života i različitim praksama, te ćemo moći uočiti koji su to pojedinci, društvene grupe i slojevi objekti diskriminacije. Pored diskriminacije po rasnoj, etničkoj, religijskoj, rodnoj i klasnoj osnovi – na što se uglavnom usmjerava pažnja antidiskriminacijske teorije i prakse – treba naglasiti i diskriminaciju djece, koja se kreće u rasponu od pedofilije do pedofobije. U tom smislu, ovdje ćemo posebno tematizirati diskriminaciju djece u području odgoja i obrazovanja te medija, ali i u nekim drugim sferama društvenog života.

Povratak