Nakladnici pod povećalom budućih čitatelja

09.11.2008.

POREČ - Izlaganja profesora sa Sveučilišta u Dubrovniku, Gordane Vilović i Stjepana Malovića, na 2. simpoziju učitelja i nastavnika hrvatskog jezika nije interesantno samo onima kojima je bilo namijenjeno, nego i nakladnicima hrvatskih medija - zbog predstavljenih znanstvenih ocjena o medijskoj pismenosti i obrazovnoj funkciji novina, ali i diskusije koja se kasnije razvila. Nakladnici, odnosno njihovi proizvodi pod povećalom su profesora hrvatskog jezika, ali i njihovih učenika - budućih čitatelja, odnosno konzumenata medija.

- Medijska pismenost za internet generaciju traži žurno iznalaženje novih metoda u radu nastavnika na senzibiliziranju učenika za kritičko preispitivanje i analizu korištenja novih medija. Izazovi modernih medija mogu imati razorne utjecaje, ali učenicima i studentima treba pomoći da ih prepoznaju kao vlastitu prednost i upotrijebe korisno, temeljna je poruka predavanja dr. sc. Gordane Vilović.

edan od sudionika simpozija iznio je zanimljivu primjedbu o web portalima, koje ima svaka škola, a koji su, kako je ocijenio, redom katastrofalni, što ukazuje na potrebu da profesori, kao i učenici, ulažu više znanja i truda u svoj rad.

Prof. dr. sc. Stjepan Malović rekao je da je obrazovna funkcija novina vrlo važna, ali da se to teško može potvrditi gledajući njihova hrvatska izdanja. »Današnji razvoj medija, dijelom i zahvaljujući sve manjoj sposobnosti čitanja, ide u drugom pravcu i pod tržišnim uvjetima mediji se tabloiziraju, postaju senzacionalistički«, konstatira Malović.

Nasuprot takvom stanju stoji projekt »Novine u obrazovanju« (NIE) koji provodi Svjetska udruga novinskih izdavača (WAN), a koji se uspješno realizira u pedesetak zemalja, među kojima, nažalost, nije Hrvatska. »Korištenje novina u obrazovnom procesu ima višestruke koristi: razvija kritičko razmišljanje, svijest o društvenim pojavama, toleranciju, a istraživanja o provođenju ovog projekta potvrđuju snažnu vezu između obrazovnih programa i novina«, zaključio je Malović napominjući da je bitno pokušati u novinama dovesti u sklad silnu količinu informacija da bi one bile korisne u obrazovnom procesu.

- Iz novina dobivamo veliki dio znanja, koje ne pruža niti jedna obrazovna institucija, ali one služe i za zabavu, uvjeravanje, transmisiju kulture - iz začaranog kruga senzacionalizma i krvi, koji budi znatiželju, izlaz je u uredničkom odabiru, smatra Malović. Medijski sadržaj je onaj koji je društveno relevantan, ostalo je senzacionalizam.
Današnji profesionalni standardi u Hrvatskoj vrlo su niski, a nitko ih ne kontrolira. Tvrdnje ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića nisu imale pozitivan odjek. Filipović smatra da nakladnici rade robu koju je važno prodati, da škole ne mogu ni na koji način utjecati na nakladnike, da su mediji odraz društvenog stanja, odnosno onoga što Hrvati žele čitati, te da ne mogu obrazovati.

Jedna od sudionica na to je odgovorila da bi tvrdnje o tome kakvi su mediji, što mogu i kako se na njih može utjecati bile relevantne tek kada bi netko istraživao hrvatske medije, a time se nitko ne bavi, ili se bavi ograničeno. Učiteljica koja vodi i novinarsku grupu rekla je da sami profesori trebaju osvijestiti činjenicu da djecu treba učiti misliti vlastitom glavom, pa kad i čitaju tabloid, da ga ne čitaju kao istinu, nego kritički i s odmakom.

Profesorica hrvatskog jezika iz velikogoričke Zrakoplovno tehničke škole Dobrila Arambašić-Kopal dala je sjajan primjer za kraj. Osim što je jedno vrijeme surađivala kao novinarka u pulskoj rubrici Glasa Istre, sa svojim učenicima provodi program koji je Malović ocijenio suštinom međunarodnog programa »Novine u obrazovanju«. Na primjer, učenici imaju zadaću pratiti novine i ispisati pozitivne naslove vijesti, drugi čitati vijesti i dati na njih svoje mišljenje i interpretaciju, treći pak dobiju zadatak oblikovati drugačiju vijest ili tekst na temelju informacija iz novina.
Zaključak ovog dijela simpozija nesumnjivo bi mogao biti da su novine, odnosno mediji u cjelini, čak i ovakvi kakvi jesu, odličan dodatni alat u nastavnom programu hrvatskog jezika, jer se i na lošem primjeru može učiti - barem razvijati vlastito mišljenje.

S. Matejčić

Povratak